Naš narod zna šta znači biti kum i kolika je čast kumovati. Srbi kumuju i crkvama i drugim narodnim ustanovama. Tako svoja imena upisuju u vječnost, te ih pokoljenja pominju i pamte.
Sedamnaestog oktobra ove godine, pored manastirskog konaka u Miltonu, osvećena je nova zgrada od kamena, namijenjena za muzej i biblioteku. Veliki broj naroda stajao je ispred ovog divnog zdanja i radoznalo isčekivao ko će se prijaviti za kuma ove jedinstvene ustanove. Svi su mislili da će neki uspješni poslovni čovjek dati prilog i svečano presjeći trobojku na vratima.
Na iznenađenje svih prisutnih javio se penzioner iz Misisage, Jovo Vujasinović, sa suprugom Micom i ćerkom Draganom. Svojim prilogom od trideset pet hiljada dolara brat Jovo sa porodicom upisao se još jednom u istoriju našeg postojanja na ovim prostorima. Prije nešto više od sedam godina Jovo je sa prilogom od sto hiljada dolara kumovao na osvećenju nove crkve Sabora srpskih svetitelja u Misisagi. Tom prilikom je pisac ovih redova posjetio čika Jovu i sa njime porazgovarao. Evo šta smo tada o životu ovog starine doznali;
Protjeran iz Aleksandrova kod Prilepa od strane Bugara 1941. godine, zajedno sa familjom našao se u Paraćinu, a ubrzo zatim u Beogradu. Početkom šesdesetih, iselio se u Njemačku. Poslije kraćeg boravka u Njemačkoj, odmah po Đurđevdanu 1963. godine, stigao u Kanadu preko čuvene luke u Halifaksu. Već dvadesetog maja našao zaposlenje, i radio do prvog januara 2003. Godine. Varilac po struci, ali cijelog života kamiondžija. Za 35 godina koliko je vozio teške kamione, ne samo da nije imao ni jedan udes, nego nije platio ni jednu jedinu kaznu za bilo kakav prekršaj.
Čika Jovo je pomogao svima koji su gradili crkve. Torontu, Okvilu, Misisagi, Manastiru... Dovoljno je pomenuti da je samo u Manastir dovezao 7000 tona šljunka, kamena i ostalog materijala. Podijeljeno na kamione, izlazi oko 500. Kada su mu se neki od kolega (Srba, naravno) podsmijevali, on je crkve i dalje nesebično pomagao. Ima ljudi kod kojih nije dovoljno razvijena ta nacionalna svest, ili ih neko od onih 'pismenih' napumpa, šaljivo komentariše čika Jova.
U braku sa suprugom Micom rođenom u Dragačevu, Bog ga je obdario ćerkama Natašom i Draganom. Danas je porodica Jovina i Micina mnogo brojnija; Nataša sa suprugom Radom ima ćerke Sonju i Katarinu i sina Marka. Dragana sa Adrijanom ima ćerke Aleksu, Nataliju i Filipu. Zdrava djeca i unučad posebno su zadovoljstvo čika Jovi i teta Mici u sadašnjim godinama.
Ljudi se najčešće hvale svojim imanjima, onim što su sami stekli, a čika Jova se hvali crkvom i crkvenim imanjima. On svojim prijateljima priča kako su crkvena imanja koja su Srbi nekada kupovali za male sume novca, sada od neprocjenjive vrijednosti. To je ono čime se ovaj čestiti Srbin ponosi. Neka ih Milostivi Gospod zbog toga blagoslovi i neka njihovu skromnost i dobrotu dostojno nagradi.
