U posljednje vrijeme, sve više se čuje, i sve češće, sa zabrinutim licem, priča o "svjetskoj ekonomskoj krizi". To još nazivaju i "globalističkom krizom". I nije čudo, jer se svijet opredijelio za samoživot a ne za saživot sa ostalim ljudima, stvorenjima Božijim, za koje je Bog sa neba sišao.

Zašto ovako počinjem ovogodišnju poslanicu o Vaskrsu?

Ne da vas i ja uplašim time, ne zbog toga što vjerujem da je bezizlaznost odogovor na probleme i "krize". Ne, nego da postavimo jednu paralelu u odnosu na sve probleme, stare i novonastale, a vjerovatno i neke u budućnosti.

Sam Bog je ustrojio svijet ovakav kakav je, dovoljan za sve ljude, svih vremena. Kada je Bog stvorio svijet, zaključio je: "I sve dobro biješe veoma" (1. Moj. 1, 31).

Šta je to što nas je upropastilo, i šta upropaštava taj svijet koji je "dobar veoma"? Odgovor je jedan i jednostavan: grešni i obezvjereni čovjek; čovjek obezboženi i samoživi. Taj čovjek koji u svemu vidi sebe kao krunu svega i vrh piramide u kojoj se, ispod njega, stvara njegovo vlasništvo. Čovjek koji ne priznaje Boga iznad svega a bližnjega svoga kao brata i ravna sebi. I onda, nesavršeni čovjek, pohlepni i nezajažljivi, nastoji da prigrabi sebi ono što pripada meni, tebi, drugima uopšte.

Samo je jedini Bog i Gospod naš Isus Hristos rekao: "Od ove ljubavi ko će naći veću već da dušu svoju položi za prijatelje svoje" (Jn. 15, 13). Onaj koji je spreman da položi dušu za bližnjega, evo je, i ovih dana, polaže radi nas i radi našeg zajedništva sa Njim. Taj nam može pomoći i u svim svjetskim krizama, ako to od Njega tražimo.

Ovozemaljski vladari, ekonomisti i "eksperti", uvode nas u pitanje gole egzistencije ovdje na zemlji. Pri tome ne zadiru ništa dublje od ovozemaljskih uživanja. A Bog nas uvodi u život vječni. On nama obećava Carstvo nebesko. "Nego ištite najprije Carstvo Božije i pravdu Njegovu, i sve će vam se drugo dodati" (Mt. 6, 33).

Dok sastradavamo sa Hristom, dok saosjećamo Njegovu spasiteljsku žrtvu za nas i za naše spasenje, ne gubimo nadu da će i ovozemaljske probleme Bog najbolje riješiti. A da i mi od Njega tražimo rješenje, jedno od tih rješenja moglo bi biti: dijelimo sa braćom ono što nam je bogatstvo naše. Jer i sam jezik nam kaže - bogatstvo dolazi od riječi "Bog". Bogat je svaki onak koji Boga nosi u sebi.

Nije li nam dovoljan primjer riješene oskudice hljeba, kad je Hristos naredio učenicima da posjedaju silne ljude koji su ga slušali i daju im da jedu. Bog im je rekao neka posjedaju i neka podjele ono što imaju. Pet hljebova i dvije ribe. A kad su nahranili time pet hiljada ljudi, preostalo je još dvanaest kotarica. "Tamo gdje Bog hoće, pobjeđuju se zakoni prirode".

Najveću nagradu, najveću hranu i nadu, Bog je dao čovjeku obećanjem: "da svaki koji vidi Sina i vjeruje u Njega, ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan" (Jn. 6, 40). "Koji jede hljeb ovaj živjeće vavijek" (Jn. 6, 58).

Vaskrsli Gospode, vaskrsni umrtvljenu grijesima i pohotama dušu moju.
Molitvenik pred Darodavcem svih dobara, Vaskrslim iz mrtvih, Gospodom Hristom,
Episkop kanadski Georgije