I ja vas, dragi moji eparhioti, anđelskim pozdravom mira i dobre volje pozdravljam želeći vam da vas blagoslov Božji prati u Novoj, 2009. godini, i u sve dane života vaših.

GGospod naš Isus Hristos, draga moja djeco duhovna, silazi među nas i Sam uzima obličje djeteta da nas na mir i dobru volju poove.

TTeška su vremena i neizvjesna kroz koja prolazimo; prema svemu sudeći, još nam teža i neizvjesnija vremena predstoje. Zato je neizmjerno važno da se Božijeg poziva na mir i dobru volju sada opomenemo i združeni ljubavlju međusobnom ove neizvjesne dane lakše prebrodimo. Neka nas nevolje zbliže i osnaže.
Budimo dobri jedni drugima.

Nevolja je naš narod odavno pohodila. Sa svakim novim danom boljem se nadasmo. Ali, nažalost, dobrote nam je sve manje bivalo. Utrostručimo i upletimo molitve Gospodu da nas dobrotom Svojom pohodi da bismo, kao narod, pretrajali.
Srpska crkva naša oduvijek je dijelila sudbinu svoga naroda i sastradavala s njim. Sudbinom svojom, na mnogo načina, Crkva odslikava sudbinu naroda svoga. Jedino nam je Majka naša, Crkva, ostala da se na nju osloniti možemo. I u ova vremena smutna, brod Crkve srpske brodi burama i izazovima vremena ovog nasuprot.

Mnoga pitanja koja život pred Crkvu postavlja, mi, prvojerarsi Crkve srpske, rješavamo najdobronamjernije, Bogu se moleći i od Boga rukovođenje tražeći. Nimalo nam od pomoći nije sijanje smutnji i pometnji u narod od strane raznih naših medija. Sveti naš Patrijarh ostario je i fizički onemoćao i, kao što znate, već izvjesno vrijeme zemaljske svoje dane u bolnici provodi. Fizički oslabio, Otac naš i vođa, duhovno je svjež i snažan, i njegova nam svetost i mudrost mnogo znače. Pred posljednji Sabor sveti naš Patrijarh zamolio je da ga njegovih obaveza oslobodimo. Cijeneći njegov doprinos našem jedinstvu, zamolili smo ga da i nadalje ostane na kormilu Crkve. Međutim, odavno, dok na Saboru ni pomena nije bilo o eventualnoj zamjeni za ostarjelog Oca našeg, mediji su pleli svoje priče i stvarali nepotrebna uznemirenja, primjenjujući na Crkvu logiku svijeta ovog, uznemirenog. Tako u zadnje vrijeme govore o "podjelama" i "klanovima" unutar Sabora srpskih arhijereja. Najčešće se pominje tzv. "bosanski klan". Ja vas, draga moja djeco duhovna, uvjeravam da nikakvi klanovi ne postoje. Gospod Promislom Svojim, iz prebogate bašte Svoje, u vremena razna iz raznih predjela naših svoje sluge priziva. Bilo je perioda kad je u Saboru jedva koji arhijerej izvan Srbije bio pa nikad niko "klanove" pominjao nije. Zaista su ova "zapitkivanja luda (Titu, 3, 9), izmišljeni sporovi i prepiranja, nekorisni i sujetni i treba ih se kloniti.

Takođe, oduvijek je u Crkvi bilo različitosti u mišljenjima i pristupima pojedinim crkvenim pitanjima. I među apostolima bilo je mnogog "razmatranja" (D. ap. 15, 7), raspri i razdvajanja (D. ap. 15, 39), kao što i među nama, njihovim nasljednicima, različitih pristupa pojedinim pitanjima ima - i to je ljudski - ali, Boguhvala, uvijek se Duhu Svetome potčinjavamo i trudimo se da najpovoljnija rješenja iznalazimo.

Zato vas, i ovom prilikom, očinski molim da ne ukazujete povjerenje onima koji ga ne zaslužuju nego da pružate podršku Crkvi svojoj u njenim istinskim naporima da vam u ovim prelomnim vremenima najdobronamjernije posluži.
"Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama. Ljubav moja sa svima vam u Hristu Isusu" (1. Kor. 16, 23-24).
Vaš molitvenih pred Bogomladencom,
Episkop kanadski Georgije