Razmišljam ovih, predvaskršnjih dana kako se, na svakom ćošku ove grješne planete, obistinjuju proročke riječi svetog simeona Bogoprimca, rečene prije dvije hiljade godina. Držeći na rukama svojim dijete Hrista, svetitelj reče za Gospoda da će on biti "znak protiv koga će se govoriti". A Presvetoj Majci Njegovoj sveti Simeon je prorekao da će mač probosti dušu njenu, "da se otkriju pomisli mnogih srca". (Lk. 2, 34 - 35)
I zaista, od rođenja Svoga do u ove naše dane lude pa sve dok se, u sili i slavi, ne pojavi da, konačno, račune Svoje sa grješnim čovjekom svede, Gospod je znak protiv kojeg se govori i tvori. Po nekom sotoninom planu i, obično, pred Vaskrsenje Hristovo, bogomrzitelji lansiraju neku svoju ujdurmu novu. Još se nismo povratili od bruka i uvrijeda Gospodu nanesenih u "Da Vinčijevom kodu" a evo, ovih dana, na sva klepetala i talambase lupetaju kako su, tobože, tamo negdje, našli Hristov grob i ostatke iza Njega. O ostalim bezobrazlucima s ovim povezanim, krštenom čovjeku grješno je i da pomisli. Sve u svemu, hoće da nam i ovo malo vjere pomute, da nam duše zatruju, da nam kažu: Vaskrsenja nije bilo; vi hrišćani snobulite i ne znate u šta vjerujete.
Gadim se na televiziju i n e gledam ni manje gluposti od ove. Pošao sam na internet da se obavijestim o ovome. Nakratko, otisnuo sam se niz strmoglavicu ove blatnjave rijeke laži protiv Gospoda moga. Našao sam, ravno, milion i četiri stotine hiljada jedinica o ovome. Pa vidjeh, tamo negdje, u Indiji, našli ljudi, tobože, Hristov grob. Tvrde i zaklinju se, naukom se zaklanjuju, da su u pravu. Dolaze, otuda iz Indije, u srce Toronta, na Natan Filip skver, da nas uvjeravaju da je, kako u najavi njihovog veb-sajta stoji, Hristos mrtav, sahranjen u grob i da se neće vratiti na Zemlju. Iza njih, posadili se nekakvi iz Japana; i oni imaju svoju priču. Priča i budalaština na milione!
Vjerujte mi, sve me ovo, ipak, vrijeđa. Pitam se, zašto, i dokle će. Što već jednom Gospoda moga, i nas, budale Njega radi, ne ostave na miru. Neka idu dođavola sa svojim pametima i milionima u njihove laži investiranim. Između hiljada odgovora, samom sotoni znanih, jedan odgovor na ovo pitanje bi mogao biti i ovaj: Zato što smo mi, tobožnji hrišćani, blago rečeno, mlakonje. Nama mogu da rade što god hoće, da nas, u ime njihovih nekakvih sloboda, vrijeđaju i ponižavaju, jer mi - ćutimo i trpimo ili, što je još gore, nas se to i ne (do)tiče.
Poslije svih ovih bruka i poniženja, ne znam, zaista, šta bi im, sledeće, na um pasti moglo. A nama, razvodnjenima, koji se, savijanjem vratova svojih pred zlom, Gospoda svoga stidimo, mogla bi se, ponekad, u svijest zasjeći Hristova opomena da će se i On nas odreći pred anđelima Svojim. (Lk. 12, 8 - 9)
Prota Vasilije Tomić
