Bogu hvala, čitaoci dragi, stigosmo do dvadesete - jubilarne - godine "Istočnikovog" izlaženja. Neka nam je sa srećom!

Bilo mi je dato da, od prvog njegovog broja, na ovaj ili onaj način, budem s "Istočnikom" i dijelim svoj život s njim. Dok vam ovo pišem naviru mi sjećanja na štampariju Đorđa Radonjića, u podrumu neke zgrade na Kvin stritu u Torontu, na njegov kompjuter veličine šifonjera i prevelike težine, na kojem je pokojni Marko Radonjić njegovim debelim prstima tekstove kucao i, nehotice, po koje slovo viška dodavao; na Vladiku, tada još uvijek mladog čovjeka, kako makazama tekstove isjeca i na stranice "Istočnika" lijepi; na dobovoljce mnoge koji su brojeve ispod štampe sačekivali, obrezivali, vezivali, pakovali, u pošte raznosili. Odzvanjaju mi u duši melodije koje je prota Lazar Vukojev štamparijom razlivao i kojima je dobrovoljce na rad sokolio. Pa se sjećam prote Ljube, kao golobradog dječaka, kako svoju maštu u "Istočnik" utiskuje. Mnogo toga, dragi čitaoci, sjećam se i dragih lica koja mi sa sjećanjem na pojedine brojeve "Istočnika" u dušu naviru.

"Istočnik" je rastao i stasao a mi smo starili uz njega.

Ovaj list je započet kao glasilo naše tada tek rođene Eparhije kanadske. Rasla je i jačala Eparhija, rastao je i granao se "Istočnik" u njoj. Sada je to izdavačka ustanova Eparhije sa mnoštvom zapaženih i vrijednih izdanja i dvije, zaista, renomirane nagrade: "Vukovom" i "Rastka Petrovića".

U mojoj duši slivaju se i prelivaju jedno u drugo: Eparhija i glasilo njeno. Eparhija se podmlađivala novim i svježim svešteničkim likovima, novim autorima, novom i svježom riječju koja je od njih dolazila. No najveću novinu i preobražaj "Istočnika" u jedan moderan i prijemčiv list učinio Davor Miličević. Uvjeren sam, on je rođen da bi "Istočnik" živio. Davor je u "Istočnik" utisnuo pečat svoga intelektualnog nemira i, na tehničkom planu, svoga ljudskog druženja sa Sinišom Vasilićem, istinskim poklonikom ljepote slova. Ja, uglavnom, zadržavam za sebe zadovoljstvo uredničkog potpisivanja.

I ovaj broj, jubilarne, dvadesete godišnjice, iznose pred vas mladi autori privučeni ugledom "Istočnikovim". Iskreno se radujem da će ono što smo mi započeli i gajili, ako Bog da, nastaviti da živi i kad mi više ne budemo.

Protojerej-stavrofor Vasilije Tomić