Piše: Protojerej-stavrofor Vasilije Tomić

Moram sa vama, dragi čitaoci "Istočnika" da podijelim neka svoja razmišljanja na koja me je aktuelni trenutak našeg življenja, sada i ovdje, uputio.

Srete me, proteklih dana, jedan moj bivši parohijanin i, skoro plačevnim glasom, zakuka na "Istočnik" zbog, kako reče, ratobornih tema i članaka koje objavljujemo. "Dajte nam članke mira i ljubavi", zavapi. Pokušah dam u odgovorim, da ako iko, pod ovom kapom nebeskom, želi mir, slogu i ljubav onda smo to mi. Nismo mi koji teme borbene namećemo; nama je borba nametnuta. Svaki od nas sveštenika, a naš Vladika, opet, prije od sviju nas, bio bi presrećan da koji trenutak u miru poživi, da svoj posao na miru radi i parče hljeba nasušnog pojede ali - nije nam dato. "Pustili bismo mi njih ali neće oni nas", htjedoh da mu kažem. Međutim, on je samo svoju temu imao u sebi i poput mnogih, koji pitaju a odgovor ne očekuju, i njemu do moga odgovora nije bilo mnogo stalo.

Njegov kratki monolog se okončao a pitanje, koje mi je postavio, ostalo je sa mnom, da me muči i odgovor traži. Razmišljao sam danima, i noćima, i sa svom ljudskom i svešteničkom odgovornošću, i, opet, s iskrenim razumijevanjem za njegovu, naoko, plemenitu želju, nisam do drugog odgovora mogao doći nego što mi ga sveto Slovo Božije daju i ljudska i sveštenička savjest nameću.

Zaista, mir je jedna od najčešće pominjanih riječi u Svetom pismu, oba zavjeta. Sam Gospod najavljen je pjesmom mira anđela i mnoštva vojske nebeske. (Lk. 2, 14) On je među nas sišao "da obasja one koji sjede u tami sjeni smrti; da upravi noge naše na put mira"; (Lk. 1, 79) da nas, krvlju svojom i krsnom žrtvom sa Bogom pomiri. Gospod nas na mir poziva; (1. Kor. 7, 15) mir svoj ostavlja nam, mir svoj daje nam, (Jn. 14, 27) jer je On Bog mira. (1. Kor. 14, 33)

Ali, dragi prijatelji, ovo, i još preobilje drugih blagih riječi o miru, od Boga je. No, na žalost i muku našu, postoji, od iskoni, suparnik Božji i neprijatelj roda ljudskog, đavo, koji "kao lav ričući hodi i traži koga da proždere". (1. Petr. 5, 8) Svuda i na sve strane on nemir i razdore sije. Da li rabotu njegovu i rabotu u njegove kandže uhvaćenih mirno da primamo, da se ne odupiremo, da se predamo? Neka bude mir po svaku cijenu.

Ima, braćo i sestre, mir koji je od Boga, višnji mir, za koji se na svakom bogosluženju molimo i mir koji nije Božji; kapitulacija pred zlom. "Jer će lude ubiti mir njihov, i bezumne će pogubiti sreća njihova", (Priče, 1, 32) opominje nas Premudri Solomon.

Evo kako nas sveti apostol Božji, Pavle, uči: "Ako je moguće, koliko do vas stoji, imajte mir sa svima ljudima". (Rim. 12, 18) Zna Apostol, kao što i mi znamo, da je vrlo često nemoguće i nepoželjno sačuvati mir. Isto tako, zna Apostol da nije svakad ni do nas. Treba li osuđivati onoga ko se siledžijstvu, usprotivi? "Al tirjanstvu stati nogom za vrat/ dovesti ga k poznaniju prava/ to je ljudska dužnost najsvetija". (Njegoš) Sretao je naš Apostol dragi mnoge ljude; imao je puno prijatelja ali mu ni neprijatelja nije manjkalo. Piše on hrišćanima korintskim da u Efesu ostaje do Pedesetnice - svakako je trebalo ranije da pođe - jer mu se, veli, otvoriše velika vrata za rad, "i protivnika je mnogo". Sukobljavao se on oštro i nemilosrdno sa onima koji su vjeru i dobru savjest bili odbacili i brodolom vjere pretrpjeli; "među kojima su Imenej i Aleksandar, koje predadoh satani - kako kaže Apostol - da se nauče da ne hule". (1. Tim. 1, 18 - 20) I Gospod naš, koji je mirom pozdravljao i mirom otpozdravljao, i na mir upućivao, govori nam da nije došao da donese mir na zemlju. "Nisam došao da donesem mir nego mač. Jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine". Nije se Hristos libio ni snebivao kad je trebalo zlu nasuprot stati. Zamislite kakav je to skandal, u očima uštogljenih vlastodržaca, bio kad On "uđe u hram Božiji, i izgna sve koji prodavahu i kupovahu po hramu, i ispremeta stolove onih što mijenjahu novce, i klupe onih što prodavahu golubove." (Mt. 21, 12) Čak šta više, prema svjedočenju Jovanovom, bičem ih je iz hrama najurio. (Jn. 2, 15) Treba li da se prtimo i od samog Boga mirniji da budemo?

Jasno je da se sa svima mir ne može imati. Često nam je čast s kim smo prijatelji ali nam je isto tako, i još veća čast, ko su nam neprijatelji. "Mnogo je protivnika mojih i neprijatelja mojih; ali ja ne odstupam od otkrivenja tvojih", (Ps. 119, 157) veli Psalmopjevac David.

Kao hrišćani, na borbu smo pozvani. Ovdje, na zemlji, Crkva vojuje; na nebu se toržestvuje. Sveti apostol Pavle ratničkim govorom nas sokoli, da se usprotivimo gospodaru tame ovoga svijeta, (Ef. 6, 12) i protiv svih onih koji su se gospodaru tame, mirno, predali i sluge njegove postali.