Na Tavoru dvije sjenice. Tesla - prosvijetlio cijelo čovječanstvo a umro - siromah. Oni koji gledaju duhovnim očima vide i ono što drugi ne vide. Tesla je sav svoj život posvetio Preobraženjskoj svjetlosti, i na tim blagodatnim izvorima stvorio od sebe ličnost svjetskog značaja.

Apostoli, viđevši božansku svjetlost kojom je Hristos sijao, poželjeli su da budu tamo, na toj suroj planini, srećni sa samo dvije male kolibe, i to ne za sebe nego za Mojsija, Iliju i za Hrista: Za sebe su samo tražili da žive u gledanju te svjetlosti. Nije ih interesovala na družina ni većina nego samo naslađivnje u gledanju Lica Božijeg.

Sam Gospod Hristos je rekao šta čovjeku prvenstveno treba: "Ištite najpre Carstvo Božije, i pravdu njegovu i ovo će vam se sve dodati". (Mt. 6, 33). Sam Hristos, kao Bog, ne postavlja sebe za apsolutnog gospodara već smjerno traži volju Oca nebeskog.

I nama o Vidovdanu - opređeljenju za Carstvo nebesko - u dane posta, za sagledavanje svete Tavorske svjetlosti, treba da bude težnja: Najprije Carstva nebeskoga i pravde njegove a ostalo će nam se dodati.

U doskora našoj, srpskoj, crkvenoj opštini, nijagarskoj, slavi se, vidovdanskim povodom, Srpski dan. Ne smijemo smetnuti s uma da su vidovdanski junaci, takođe, bili vođeni Preobraženskom svjetlošću u podvig ostavljanja zemaljskog zarad nebeskog. A kako mi, danas, slavimo Vidovdan? Kako sagledavamo Tavorsko prosvećenje i šta mi danas očekujemo?

Aktuelna tema naše svakodnevice je problem uzurpacije imovine u toj opštini. U Nijagari se zbiva nešto do sada neviđeno. I najokorjeliji raskolnici, tragičnih šezdesetih prošloga vijeka, nikada nisu sebe od Srpstva odvajali nego su vjerovali da Srpstvu službu čine. Pljuvalo se i tada po srpskom patrijarhu, vladikama i sveštenstvu, ali, čini mi se, nikada topliko ogavnih laži i prljavštine nije prosuto na lice bilo kog Srbina koliko na se sada izliva na moju ličnost i ličnosti čestitih sveštenika i vjernika iz moga okruženja.

Ne bismo se ni osvrtali na ta pisanija da nije među njima i nekih koji su zavedeni i ne shvataju u kakvo su se đavolje kolo upleli. Neki od njih su položili strašnu zakletvu, da će, kao pravoslavni hrišćani, poštovati, slušati, ispunjavati i braniti svete kanone, zakone, tradicije, pravila i naredbe svete Pravoslavne crkve i svog eparhijskog arhijereja. Da će redovno i revnosno ispunjavati sve dužnosti i obaveze propisane Statutom Eparhije kanadske, propisima i pravilima crkvenoškolske opštine. Da prihvataju nadležnost Eparhijskog crkvenog suda i priznaju sve njegove odluke, pod uslovom da se mogu žaliti na osnovu Statuta, koji može biti menjan s vremena na vreme. Prizvali su Boga za svjedoka istinitosti zakletve, rekavši: "Tako mi Bog pomogao".

Zato se bojim i trnem od straha šta te ljude, koji svjesno krše zakletvu svoju, pred oltarom i Krstom časnim datu, može da snađe. I njih i, ne daj Bože, đecu njihovu.

Crkva je oduvijek imala svojih neprijatelja, spoljašnjih i unutrašnjih. Od spoljašnjih se lako braniti; nisu dio Crkve. Od unutrašnjih je stalna borba. To su oni koji svoj um žele da stave iznad uma Božijeg, svoja razmišljanja iznad razmišljanja Crkve i svoj stav nametnuti legalnim institucijama u Crkvi. Istina je da su ti i takvi uzurpirali crkvenu imovinu koja im je na povjerenje data, a koju su vjerom i milodarom ostavili preci potomcima na čuvanje da blagorodne sokove da iz njih koriste. Motiv ovog zločinjenja samo je njima znan. Nama se, zamjenom teza, potura tobožnja njihova bojazan da, kako kažu, Vladika i eparhijske vlasti ne "otmu imovinu". A zapravo, njima treba poligon, slobodan prostor, da isključe savjest i udalje od sebe prijekor. A riječi prijekora su jasne. Izgovorili smo ih prije desetak godina, ponavljamo i sada: Ne griješite se. Vidovdan je srpska Golgota. To je krst preko koga je narod ušao u vječnost... Oni koji se danas o Vidovdanu okupljaju, ne na molitvu, na pričešće nego da na ovaj dan proslave sebe, da imaju dobro raspoloženje, muziku, pečenje, ti ne slave Vidovdan već sebe. (Vidovdan, Nijagara, 1998).

Crkvu u Nijagari nije zatvorio Episkop nego su oni crkvu zatvorili za Episkopa, sveštenike i sve one koji se Boga boje i Božije zakone iznad svih drugih poštuju.

Narode Božji, vi koji se Boga bojite, uzmite crkvenu imovinu i vratite je Crkvi, da se sa njom raspolaže kako je bilo od osnivanja ove CŠO i sve do preregistracije, 20 decembra 2005, a o kojoj na Skupštini, 15. januara 2006, članstvo nije istinito i ispravno obaviješteno. Draga braćo i sestre, ne povodite se za onima kojima ništa sveto nije. Sledujte putu Hristovom.

Živite životom Crkve, budite primjer dobra - sasud čisti, iz čijeg srca sija Tavorska netvarna svjetlost.

Blagodat vam i mir od Tvorca Crkve - izvora svjetlosti, u ovoj jubilarnoj Teslinoj godini, želi vam

Vaš Episkop kanadski