Mir Božji, Hristos se rodi!
Iako su nam Božić i božićnje radosti pred nama, ovaj broj "Istočnika", sticajem životnih neminovnosti, više nego li ijedan broj do sada, krcat je vijestima o smrti dragih nam ljudi i prijatelja. Kao hrišćani, vjerujemo, Bogu dragom molitve uznosimo i nadamo se da su ti dobri ljudi, koji nas, u hodu ka vječnosti, pretekoše, svojom smrću rođeni za Carstvo Božije i radost u vječnosti.
Božić je, dragi prijatelji "Istočnika", slavljenje rađanja i našeg pomirenja i ponovnog usinovljenja. "Kada se Hristos rađa, nebo i zemlja se sastaju: danas Bog na zemlju priđe; čovjek na Nebo da uziđe." (Božićnja stihira)
Na pitanju rađanja prelamale su se, i prelamaju se, sudbine ljudi i naroda. Daj, Bože, da što prije shvatimo, i prihvatimo, da se na tom pitanju - a sada kod nas, Srba, problemu - rađanja, dramatično i očigledno, prelama sudbina našeg naroda. U vremena smutna i godine poratne, gladne, sredinom prošlog vijeka, rađalo nas se mnogostruko više nego li u doba kasnija, jednako smutna a manje gladna. Mi, koji smo na proji i surutki pretrajavali i jačali, kad je na nas red došao, nažalost, nismo se proslavili. Ostaje nam da svoje mlađe, i izdanke malobrojne, molimo i preklinjemo da budu bolji od otaca svojih.
Razmišljam: koliko god da je Gospod blag i milostiv, neće braniti ni zastupati nikoga - pa tako ni narod neki - protiv njegove volje. Kako da Gospod brani narod srpski od neprijatelja mnogih kad taj narod sam sebe vise ubija nego što ga neprijatelji njegovi tamane. Odavno je žalosna istina utvrđena: više nas umire nego što nas se rađa.
Kao i u mnogo koje čemu, kad je rađanje u pitanju, pristali smo na izokrenute vrijednosti; sramotno za vrlinu prihvatili. Odvajkada, pa sve do juče, bilo je da je besplodnost neka kazna od Gospoda. Pogledajte u Svetom pismu Starog zavjeta tugu Sarinu i sram njen što je nerotkinja. "Gospod me je zatvorio", (1. Mojs. 16, 12) jada se ona mužu svome; i spremna je na ličnu žrtvu i poniženje samo da bar Avram bezdjetan ne ostane. A kolika li je tek njena radost neiskazana kad se Gospod smilovao na nju, da i ona rodi, i skine sramotu sa obraza njenih. Majka Jovanova, Jelisaveta sveta, kad, kao i Sara, u starosti svojoj, zatrudnje, obradova se radošću velikom, govoreći: "Tako mi učini Gospod u dane ove kad pogleda na me da me izbavi od sramote među ljudima." (Lk. 1, 25)
Gospode, pomozi, Gospode, podari narodu svome mudrost i životnu radost da o rođenju Tvome o rađanju svome promišlja i na podmlađivanju svome radi sada i uvijek.
