Pise: Protojerej LJubomir Rajić

Rijetko se ljudima ukazuju prilike poput one koju je Nikola Tesla, sin Prote Milutina iz Smiljana, imao one noći, 12. januara 1897. godine. Banketna sala čuvenog Elikot kluba (Ellicott Club) u Bafalu, država Njujork, bila je ispunjena do poslednjeg mjesta sa svima čije je ime u svijetu biznisa i novca nešto značilo. Među zvanicama se nalazio i gigant onoga vremena J. P. Morgan (John Pierpont Morgan (1837-1913). Čovjek koji je još od 1857. godine kao knjigovođa raznih banaka i biznisa započeo sa oblikovanjem američke ekonomije. Dovoljno je napomenuti da je stvorio kompaniju "Ju Es stil", (U.S. Steel), da je reorganizovao američku željeznicu i da su njegove finansijske institucije pred kraj devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka finansirale sve veće biznise u Americi. Bio je to gala banket. Kompanija "Nijagara Fals pauer" (The Niagara Falls Ponjer and Conduit Company) pozvala je uticajne ljude iz cijelog svijeta da sa ponosom pred njima prikaže trijumf američkog kapitalizma. Nije bilo boljeg načina da se to uradi od puštanja u pogon prve hidro-elektrane na svijetu. To je ujedno bio i kraj rata dviju različitih struja: Edisonove jednosmjerne (DC) i Tesline naizmjenične (AC) struje. Mozda je najbolja potvrda pobjede naizmjenične struje i činjenica da je Edison poslije ovoga događaja počeo sve više da se interesuje za rudarstvo i da u taj biznis usmjerava njegov trud i volju.

U posebno dekorisanoj sali Elikot kluba zveckao je porculan i kristal. Uz izvrsnu hranu, probrano vino teklo je potocima. Poslije večere krenuo je port praćen kafom, a za one najopuštenije i konjakom. Počasna zdravica na kraju večeri dignuta je u čast Elektrike, na nju je trebalo da odgovori inžinjer, veliki naučnik i izumitelj: Nikola Tesla. Kroz njegovu glavu prepunu šema i formula, vjerovatno ni za trenutak nije "prostrujala" ideja da kratko otpozdravi i eventualno doda da je izlišno govoriti o izvanrednoj prilici za ulaganje novca u ovaj najpraktičniji nacin proizvodnje energije od koje ce cijeli razvijeni svijet ubrzo postati zavistan.

Visok, ispijenog lica, tanak sa produzenim frakom rastavljenim na donjem kraju i čizmama sa visokim đonovima, Tesla je ustao sa časom u ruci i sve je stalo. Zveckanje posuđa odjednom je zamrlo. Razgovori, pa i oni najtiši, istovremeno su prekinuti. Posluga se tiho povukla iza kuhinjskih vrata, čak se ni iz kuhinje nije čuo nikakav šum. Na žalost, Tesla je ovu priliku tretirao kao da u najmanju ruku drži predavanje grupi obrazovanih elektroinžinjera čije je razumijevanje elektrike na najvišem nivou. Stvarnost je bila drugačija. NJegovi slušaoci bili su ljudi koji su najčešće uspješni trgovci i hrabri investitori. Industrijalci i bankari gledali su da nađu računicu u projektima poput ovog nijagarskog i pitali se koliko vremena je potrebno da prođe od trenutka kada investiraju novac dok ne počne da im se vraća. Oni su svakako sanjali o pozamašnim kamatama. Tesla je započeo svoj govor sa naglašavanjem važnosti elektromotora i njihovoj širokoj primjeni u savremenoj industriji. Govorio je o ekološki prihvatljivom načinu dobijanja jevtine energije, o upotrebi naizmjenične struje u medicini (X-rays), elektrozavarivanju, željeznici, telefonskim sistemima i osvjetljenju. On je blagosiljao i hvalio naučnike, "nadarene ljude čiji rad i otkrića služe za boljitak čovječanstva". Takođe je dodao da: "uzvišeni posao ovih nadarenih ljudi nije završen. Još je mnogo onoga sto će tek da dođe". Biranim riječima engleskog jezika, kojim je odlično vladao, Tesla je nastavio svoj maratonski govor. Prisutni su ga možda iz pristojnosti i dalje strpljivo slušali dok je držao lekciju o nasušnoj potrebi energije za cijelo čovječanstvo. "Bez obzira šta da pokušamo da uradimo, bez obzira u kom pravcu da usmjerimo naše napore, mi zavisimo od energije. Ako želimo da čovječanstvu damo ono što mu je potrebno za bezbjednu egzistenciju, onda mu moramo ponuditi više mašinerije i više energije". Gosti su se pomalo meškoljili, i igrali sa ispražnjenim čašama povremeno usmjeravajući poglede u pravcu kuhinjskih vrata iza kojih je, sada vec poodavno, nestala vrsna posluga. Tesla, zanesen tišinom najiskrenije se obraćao prisutnim kapitalistima. On je pred njih iznosio rezultate raznih eksperimenata i uvjeravao ih da je odavno već na putu da pronađe način kako da energiju proizvedenu uz korištenje neograničene vodene sile bežžicnim putem prenese na daljinu.

Oni koji su ga bolje poznavali, vjerovali su da je ovo stvarno moguće, jer je Teslina laboratorija u Njujorku bila osvijetljena pokretnim fluorescentnim sijalicama do kojih nije sprovedena nikakva zica. Pojedini Teslini motori su vec u to vrijeme imali daljinske upravljače i on je to javno demonstrirao. J. P. Morgan se na ovakve komentare vjerovatno pitao kako će da kontroliše i naplaćuje potrošnju energije ako ne postoje žice. Njegovo shvatanje bilo je jednostavno; pruži se žica do svake kuće, kroz nju se pusti energija, ljudi je troše a snabdjevač mjeri i naplaćuje. Ako neko ne plati, njemu se jednostavno isključi snabdijevanje energijom. Na njegovo zaprepašćenje, na kraju svoga govora koji je trajao punih ceterdeset minuta, naučnik je pred hladnokrvnim biznismenima otkrio svoj najveci san i krajnji cilj, a to je da bi cijelo čovječanstvo trebalo da ima besplatnu energiju. J. P. Morgan se na ovu ideju prosto najezio. Vec je kontrolisao "Dzeneral Elektrik" (General Electric), Edisonovu staru kompaniju, koju je primorao da otkupi Tesline patente za naizmjeničnu struju, kako bi i dalje mogao da prodaje električnu energiju. Zato je nagovještaj o besplatnoj energiji odjeknuo u Morganovoj glavi kao znak za uzbunu.

Većina Teslinih pokušaja da dobije kredit za pojedine projekte završavao se bezuspješno, i ponovo bi bivao prevaren od strane bezdušnih biznismena. NJih nije zanimala nauka, čovječanstvo niti ekologija, već novac i profit. Tesla to nije mogao da shvati, kao sto ni oni nisu mogli da shvate Teslin san pomaganja čovječanstvu. On je zato vrlo često za minimalne sume prodavao patente na kojima su se bankari kasnije bogatili. Usput su ga na razne načine potkradali, kako Edison u pocetku, tako Dzordz Vestinghaus (George Westinghouse), Carls Bacelor (Charles Batchelor) i drugi.

Sa pola miliona dolara, za koliko je Nikola Tesla prodao svoje patente sa polja naizmjenične struje 1888, on je osjetio potpunu nezavisnost. Krenuo je punom parom na posao istraživanja radio talasa i kontrolisanja frekvencije. Sljedećih nekoliko godina su njegov najproduktivniji dio života. Vezano za njegovo ime ukupno se vodi preko 700 (sedam stotina) patenata. Sud mu je posmrtno dosudio i patent radija, koji je Guglielmo Markoni bio prijavio kao svoj, iako je Tesla šest godina ranije pronašao i ispitao sistem radio aparata.

Dok je Tesla radio sa najboljim namjerama i za dobro čovječanstva, njegovi sugrađani su razmišljali o dodatnim primjenama električne energije. Imajuci Edisonove primjere ubijanja životinja naizmjeničnom strujom u svrhu dokazivanja koliko je opasna u poređenju sa njegovom jednosmjernom, nacija kojoj je linč bio sasvim prirodna stvar, ubrzo je dosla na ideju da bi ubijanje strujom tobož bilo brze i bezbolnije od vješanja. U jesen 1888. godine, drzava NJujork izglasala je zakon kojim će se smrtne kazne izvršavati na električnoj stolici umjesto na vješalima. Dok je Tesla radio na dovođenju struje u zabačeni rudarski gradić Telurajd (Telluride), nesrećni ubica Viljem Kemler (William Kemmler) osuđen je da se na njemu isproba efikasnost električne stolice koja je i danas u upotrebi u pojedinim drzavama Amerike. Izvršenje kazne je imalo da se desi 6. avgusta 1890. godine. Međutim, smrt nesrećnom Kemleru niti je došla brzo ni bezbolno. Napon je bio nedovoljno jak pa se mučenik uvijao u grčevima i najvećim mukama čitavih petnaest minuta. Uz to je njegovo tijelo bilo pola pečeno. Kada su izvršioci kazne isključili struju, ispostavilo se da je žrtva još u životu, pa su ponovo uključili prekidač. Poslije ko zna koliko vremena, Kemler je izdahnuo a stolica je dobila nadimak; Štara Varničarka" koji i danas nosi.

Tesla je takođe razvio teleautomatiku i njegov eksperiment je prikazan u Madison Skver Gardensu pred velikim brojem posjetilaca. Njegov brod na daljinsko upravljanje krstario je ogromnim bazenom a u nekoliko navrata je zaronio i dalje bio vođen u željenom pravcu ispod površine vode. Imao je viziju slanja govora, muzike, slike i elektricne energije bežicnim putem do najvecih udaljenosti, i o tome često govorio i pisao. Svoj rad je prenio u Kolorado Springs i tu postigao najveće uspjehe. S obzirom da se nije zanimao za komercijalni dio svoga rada i marketiranje pronalazaka, često je zapadao u finansijske krize iz kojih su ga vadili razni bankari i licni prijatelji poput vlasnika restorana u kome je najčešće ručavao. Oni su to često činili iz ličnih interesa. Bio je preteča televizije, interneta, seizmologije i mnogih drugih stvari sa polja tehnike, bez kojih mi danas ne možemo da zamislimo život. Mnogi ljudi koji se bave naukom kao sto je Dr Robert Lomas nazivaju Teslu "čovjekom koji je izumio dvadeseti vijek".

Ako biste u Americi sproveli jednu anketu sa jednostavnim pitanjem: ko je pronašao struju koja je sada u upotrebi? Odgovor bi bio: Tomas Edison. Na pitanje ko je pronašao radio, svi bi odgovorili: Markoni. Dok se spotičemo po mračnoj prostoriji pipajuci rukama zidove i tražeći prekidač, mi se nećemo sjetiti Nikole Tesle, niti ćemo mu biti zahvalni kada sjednemo za kompjuter i krenemo u istraživanje cijelog svijeta bez napuštanja svoje sobe. Kada nas prekine zvonjenje telefona, mi se necemo sjetiti Aleksandra Bela i one davne 1876. godine kada je obavljen prvi telefonski razgovor. Siguran sam, takođe, da niko ne razmišlja o braći Rajt, svaki put kada se avion odvoji od piste, i o njihovom prvom letu od 45 metara, onog 14. decembra 1903. godine.

Od onoga sto se dogodilo u Kolorado Springsu nešto se zna a nešto nagađa. Tesla je eksperimentisao sa munjama i strujom ogromnih napona. Tvrdio je da je moguće naelektrisati čestice u jonosferi i tako uz pomoć određenih antena primati električnu energiju bilo gdje na zemlji. Nagovještavao je usavršavanje neke vrste oružja koje bi rat činilo besmislenim. Njegov Žrak smrti" (Death Ray) bi istopio neprijateljske avione na razdaljini od 250 milja, tvrdio je. Novine su to nazivale "Telefors" pocetkom rata, i cesto su o tome donosile članke i intervjue sa Teslom.

Januara 5. 1943. Tesla se telefonom obratio američkom ministarstvu i visokom oficiru Erskinu ponudio pomoć u borbi protiv njemačke sile. Erskin je pomislio da se radi o ludaku i obećao da će ga pozvati što nikada nije učinio. Priča se dalje odvija ovako. Nikola Tesla je preminuo negdje između 5. i 8. januara, a pronašla ga je sobarica hotela Njujorker gdje je stanovao na oskudnoj penziji od 7200 dolara godisnje, koja mu je obezbijeđena od strane jugoslovenske vlade. Novine su ovu vijest propratile na naslovnim stranama. To je stiglo i do gospodina Erskina iz Ministarstva odbrane, koji do tada nije ni čuo za Teslu, niti je o njemu nešto znao. On je pozvao FBI i kazao im da je Tesla umro, te da je njegov rođak Sava Kosanović došao do papira koji su se nalazili u sefu hotela. Dalje se ništa pouzdano ne zna jer FBI tvrdi da su papiri bili nestali dok su njihovi agenti stigli. Isto to tvrde i predstavnici jugoslovenskog konzulata, kao i sam Sava Kosanović. Neke stvari su dospjele u Teslin muzej u Beogradu, ali posto ne postoji sačinjen inventar njegovih stvari koje su se nalazile u raznim skladistima i hotelima, ostaje da se samo nagađa o tome ko je do Tesline skromne imovine prvi stigao.

Vijest o lansiranju projekta zvanog "HAARP" (HAARP- High Frequency Active Auroral Research Program), 18. oktobra 1993. godine, u Gakoni na Aljaskoj, daje neke indicije ko je mogao pokupiti Teslin materijal i zabilješke iz hotelskog sefa. U ovaj projekat su ukljuceni univerziteti: Aljaska, Masačusets, Stanford, Pen Stejt, Tulsa, Klempson, Merilend, Kornel, UCLA i MIT. HAARP je baziran na idejama Bernarda Istlanda koji drži tri američka patenta, od kojih su sva tri izdata kao dorađeni patenti prvobitno dodijeljeni Nikoli Tesli poslije testiranja u Kolorado Springsu. Poslednji patent koji govori o nevidljivom štitu protiv aviona i raketa, realizacija je Teslinog Žraka smrti". Daj Bože da oni koji se bave ovim istraživanjima znaju šta rade, a mi da nikada ne budemo svjedoci kako ovo sve funkcioniše ili ne funkcioniše.