U beznađu ovoga vremena, kako svjedoči sveti apostol Pavle, "posla Bog sina svoga jedinorodnoga" (Ap. na Božić).
Bog, ispunjen ljubavlju prema kruni svega stvorenoga -čovjeku, nije htio da ostavi stvorenje svoje. Htio je da sa čovjekom ponovno uspostavi odnos kakav je postojao na početku a bješe narušen Adamovim padom, prvorodnim grijehom.
Istorija čovječanstva jeste, u stvari, istorija Spasenja. Bog nadasve ljubi čovjeka, poziva rod ljudski u zajednicu ljubavi sa svojim Stvoriteljem. Zato je Bog "iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka" (Jevrejima 1, 1). A vrhunac Božjeg govora čovjeku je događaj u kojem On sam silazi među ljude kako bi ih izbavio i uveo u ponovnu zajednicu sa sobom: "I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine" (Jovan 1, 14).
Od tog istorijskog događaja, sve je postalo drukčije - covjek je pozvan na saradnju da stvara "novi svijet" - svijet koji će u svoje središte staviti Boga i u svim svojim poduhvatima oslanjati se na Stvoritelja, Iskupitelja i Spasitelja. Da bi se taj susret mogao dogoditi, da bi se Bog ovaplotio, Bogu je bio potreban čovjek, čovjek-saradnik, koji ce cijelim svojim bićem prihvatiti volju Božju i po Božjim zapovjestima upravljati svoj život. U toj je stvarnosti bljesnula nezamjenljiva uloga Presvete Bogorodice. Anđeo se javlja Presvetoj i govori joj šta treba da se dogodi, a ona odgovara: "Evo sluškinje Gospodnje - neka mi bude po riječi Tvojoj" (Luka 1, 38). I tada Logos postaje čovjek!
To je tajna koju u liturgijskom ciklusu slavimo svake godine poštujuci Ovaploćenje Sina Božjega - proslavljajući Božić. Božić je početak Božje opipljive ljubavi prema čovjeku u kojoj On na poseban način postaje ljudima blizak i prepoznatljiv kao Bog koji se rađa, živi, saosjeća, muči se na Krstu, umire i Vaskrsenjem daje novu nadu čovjeku. Svojim rođenjem dao je čovjeku novu mogućnost da bude NJegov saradnik u stvaranju novoga poretka u svijetu. Ono sto čovjek nije mogao sam ostvariti - da se svojom snagom uzdigne do Boga - moglo se dogoditi tek onda kada je Bog postao čovjekom.
Tome čovjeku - tome Bogu - Bogočovjeku Hristu, poklonimo se i pripremimo dare ljubavi iz čistog srca, otopljenog božanskom ljubavlju, kako bi nam ovaj Božić bio na radost, sreću i berićet.
Hristos se rodi - Vaistinu se rodi!
Vaš molitvenik pred Bogomladencom Hristom,
Episkop kanadski