Ovo je vrijeme smrti, dragi prijatelji; moralne smrti i uništenja pa i svake druge, za njom. U industriju smrti ulaže se neuporedivo više nego li u održanje života. Kako vidimo, grješni čovjek se uskopitio da svoju sujetnu zlobu u nebeske visine uznese; među zvijezde.
Ovdje, međutim, ne mislim samo na bune i ratove, teroristička miniranja i bombardovanja nego na to da se mnogo ulaže da se čovjek ne začne a ako se i zametne, da se što prije i neizostavno - pobaci. Pilule prije, pilule poslije, a ako se "omakne", doktor, sa nožem u ruci, sačekuje.
Ovo je vrijeme sterilnosti i besplodnosti; doba bezsjemenih lubenica i drugog bezsjemenog povrća i voća. LJudima se, sa sviju strana, jalovost za vrlinu nameće.
Za to vrijeme, po nekom strogo određenom planu, jedna za drugom zemlja pada na koljena pred najezdom homoseksualaca. Prilično su se osilili, a izgleda, i još će. Tvrdokorno istrajavaju na nečem što svakom normalnom čovjeku treba da izgleda kao najočiglednija kontradikcija: njihove veze ozakonjuju kao brak. Sistematski i nemilosrdno ruše najbitniji stub svakog društva: porodicu. Prvo se, mislim, Holandija poklonila bogu "novog doba"; zatim je podlegla Belgija, ili obratnim redom, nije važno. Kanada im se, nedavno, s ponosom, pridružila, kao treća. Za dlaku je pretekla rimokatoličku Španiju. Očekuje se da iz nekadašnjeg "istočnog bloka" Poljska "svetoga Vojtile" pronese barjak "progresivnosti" i legalizuje homoseksualne veze kao bračne. Nazdravlje!
Šta je sa nama, pravoslavnima?. Mi volimo za sebe da vjerujemo da smo so i svjetlost svijeta. Ne čujemo se i ne vidimo se. Htjeli ne htjeli, Rimokatoličkoj crkvi moramo priznati hrabro i jasno svjedočenje Božijeg zakona i volje Božije. Već dolazi do sudova i suđenja. Biskup Kalgarija, Fred Henri, u januaru ove godine uputio je pastoralno pismo svojim sveštenicima i vjernicima i oštro osudio istopolne seksualne veze. U kalgarski Sud za ljudska prava već su stigle dvije tužbe i sad će biskup imati pune ruke posla da odbrani svoje pravo, i pravo svakog sveštenika i vjerujućeg čovjeka, na ispovjedanje i svjedočenje Riječi Božije.
Nadao bi se čovjek da ćemo mi, pravoslavni, stati najčvršće uz zakon Božji. Izgleda da je i nada jalova. Istražujući ovu nesrećnu temu naiđoh na neku veb-enciklopediju gdje se kaže da bi pravoslavna Rumunija mogla biti prva zemlja, iz tabora pravoslavnih, koja ce sankcionisati istopolne veze u bračne.
Prvo se govorilo o pravima manjina na zaštitu od nasilne većine. Sada, kada su ojačali i osilili se, ne stide se da kažu da im je cilj kompletna pretumbacija moralnih standarda. Dok im je izandjala demokratija bila potrebna, obilato su se koristili njome. Sad ih ni malo briga nije za demokratsku većinu. Kanadski prvi minister, predsjednik vlade, ne haje za mišljenje većine građana zemlje koju vodi. Prisilio je članove svoje vlade da, bez obzira na njihova lična religijska i moralna uvjerenja, moraju da glasaju "u liniji". Potom je parlament bio primoran da zasjeda duže nego što je uobičajeno da bi se progurao zakon o legalizaciji homoseksualnih veza. Na kraju su i senatori ostali danima duže da bi na taj zakon pečat senata utisnuli. Čitam da jedan dan njihovog zasjedanja košta koliko osrednja kuća u gradu u kojem stoluju. Kao da je, ne daj Bože, ratno ili neko vanredno stanje pa vođe prilježno narodne brige brinu; od svojih godišnjih odmora otkidaju i za "opšte dobro" se žrtvuju.
Pitam se, šta li je sledeće na redu? I koliko god da sam uznemiren i često ogorčen na ono što se zbiva, uviđam da, nažalost, priča tek počinje i drugom se čudu možemo nadati. Antihristovi trudbenici odano rade na trasiranju druma svome gospodaru. Zaista, "Sin Čovječiji kad dođe, hoće li naći vjeru na zemlji"? (Lk. 18, 18)
Protojerej-stavrofor Vasilije Tomić
