Pise: Protojerej-stavrofor Vasilije Tomic

  Odavno me zaokupljaju misli, sta se to zbiva sa ljudima da jedno vide a drugo citaju; da i ono sto procitaju nakaradno tumace. Povoda ovim mojim razmisljanjima ima napretek ali jedan mi je bio najpretezniji: htio ne htio, covjek mora da zastane, a ako je krsten, i da se zgrane nad postupcima jedne ovdasnje, doskora i, valjda, jos uvijek, najbrojnije protestantske grupacije, koja sebe naziva crkvom - United Church of Canada. Ovo krilo protestantizma upreglo se vrlo zdusno, i prednjaci u tome, da ono za sta je Bog, jasno i glasno, rekao da je "gadno", (3. Mojs. 18, 22) svima prikaze i nature kao zdravo i normalno. Rijec je o homoseksualizmu.

  Prije 20 godina, ova zbrdazdolisana "crkva" izasla je sa stavom da su svi ljudi, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju, "licnosti, stvorene po slici Bozjoj". Uskoro, 1988, krenuli su sa "rukopolaganjem" pedera. Pocetkom devedesetih, glavna skupstina odobrila je tekstove za vjencanje homoseksualaca i stavila ih svim svojim opstinama na raspolaganje. Krajem devedesetih izvrsili su jak uticaj na uciteljske sindikate i udruzenja da, "radi podsticanja tolerancije", djake uce i poducavaju homoseksualnim, lezbejskim i dvopolnim pitanjima. U tu svrhu, Ujedinjeni su stampali i stavili omladini gladnoj znanja na raspolaganje obilje doticne literature.

  Sa djelovanja i uticanja na prosvjetu, 1999. godine, usmjerili su svoju aktivnost na zakonodavce i pojavili se pred Stalnim odborom Savezne vlade za pravdu i ljudska prava radi pruzanja podrske prijedlogu Zakona C - 23, kojim se istopolne - homoseksualne zajednice izjednacavaju u svemu sa bracnim zajednicama.

  Ovih, nasih, milenijumskih godina evo ih sa tvrdnjom da svi ljudski seksualni odnosi: muskarac sa zenom, muskarac sa muskarcem, zena sa zenom, i svi skupa jedni sa drugima i svi sa svima, da je to, kako vele, "dar Bozji i dio velicanstvene raznolikosti tvorevine". Ja ih ne mogu prihvatiti za hriscane i mnogi pravoslavni su istog misljenja. Medjutim, oni sebe hriscanima smatraju a i za ostali nehriscanski svijet oni to mogu i biti. I kad jedan, pravovjerni, musliman, na televiziji, vidi mog kolegu iz te, Ujedinjene, kako drvlje i kamenje na kanadsku vladu baca i obrazlaze, nadugo i nasiroko, zasto tu, i jos, liberalnu! vladu tuzi, sto ne priznaje vjencanja homoseksualaca, koje je on u svojoj crvi obavio, pitam se, sta taj musliman o nama, hriscanima, moze misliti.

  A onda bih i tog mog kolegu da smo, ne daj Boze, malo bliskiji upitao: Drzimo li mi, obojica, istu, Bozju, knjigu u rukama i citamo li mi ista slova Bozija. Da krenemo od pocetka. Na prvoj stranici Biblije, u prvoj glavi vidimo da je Bog "musko i zensko stvorio". (1. Mojs, 1, 27) Da je Bog mislio da je dovoljno da stvori samo musko ili samo zensko, on je to mirno mogao uciniti. Ne bi krunu svoga stvaralastva "doradjivao"stvaranjem zene, jer Adam, bjese zalostan, jer se "ne nadje Adamu drug prema njemu". (1. Mojs. 2, 20) Kasnije, kusan od kusaca svojih, Gospod, u odgovoru na pitanje o "otpustanju zena", pomalo izvan konteksta postavljenog pitanja, ljutito, reklo bi se, naglasava ovaj bozanski poredak. "Nijeste li citali da je njih Tvorac od pocetka stvorio musko i zensko?" (Mt. 19, 4) Ko hoce da primi, i ovoliko bi mu dovoljno bilo. A posto to, kao sto vidimo, nije slucaj, onda se pitam, sta li taj moj kolega, i sva njegova sabraca, ujedinjena i razjedinjena, misle kad ove zapovjesti Bozje u Svetom pismu citaju: "S muskarcem ne lezi kao sa zenom; gadno je". (3. Mojs. 18, 22) Nekoliko stranica dalje, da sumnje ne bi bilo, Gospod ponavlja svoju volju: "Ko bi muskarca oblezao kao zenu, ucinise gadnu stvar obojica; da se pogube; krv njihova na njih". (3. Mojs. 20, 13) Cini mi se, kao da je bila daleko od Bozje imaginacije mogucnost - daleko bilo - da zena zenu oblezi. To je, izgleda, demonov, licni, izum i njegov "doprinos" "slobodi polova". Zgrazavajuci se nad pojavom, da zene "pretvorise prirodno upotrebljavanje u protivprirodno", sveti apostol Pavle to izravnava sa pokorom kad "muskarci, ostavivsi prirodno upotrebljavanje zena, raspalise se zeljom svojom jedan na drugoga, muskarci s muskarcima cineci sram" te veli da, i jedni i drugi, primaju "odgovarajucu platu za svoju zabludu". (Rim, 1, 26 - 27)

  Moj kolega i njegova slozna bratija mogli bi da kazu: Starozavjetni Bog je okrutan. "Da ne bude kurve izmedju kceri Izrailjevih, ni adzuvana izmedju snova Izrailjevih." (5. Mojs. 23, 17). Zato je Jesus nas Bog. Ali, dragi moji, nema ni u Novom zavjetu za te rabote opravdanja ni milosti. Zamisljam dobrog naseg apostola Pavla kako ih pita: "Ili ne znate da nepravednici nece naslijediti Carstva Bozijega? Ne varajte se: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubocinci, ni lakomci, ni lopovi, ni pijanice, ni opadaci, ni rukobludnici, ni muzelosci... nece naslijediti Carstvo Bozije". (1. Kor, 6, 9 - 10)

  Evo me, opet, pred mucnim pitanjem, sta se zbiva u glavi i srcu nekog "adzuvana", i jos ako se svestenikom smatra, kad ova slova Bozja cita, da ne vidi ono sto vidi i da ne razumije ono sto je toliko jasno. I za ovim odgovorom tragao sam po Svetom pismu. I odmah, da rascistimo: Apsolutno nema, i ne moze biti, sumnje u to da je sve "Pismo bogonadahnuto, i korisno za ucenje, za karanje, za ispravljanje, za vaspitavanje u pravednosti". (2. Tim, 3, 16) "I ovo znajte, najprije, da ni jedno prorostvo Svetog pisma ne biva po licnom tumacenju. Jer nikad prorostvo ne nastade covjecijom voljom, nego pokretani Duhom Svetim govorise sveti Bozji ljudi." (2. Petr. 1, 20 - 21) Dakle, bez obzira da li je tekst naslovljen Petrom, Pavlom, Jovanom ili Jakovom, Bog je taj koji kroz njih govori. "A dajem vam na znanje, braco, da jevandjelje koje sam ja blagovjestio nije od covjeka, niti naucih, nego otkrivenjem Isusa Hrista." (Gal. 1, 11 - 13) Iz Svetog pisma ne mozemo birati, po svojoj volji, sta nam se svidja, sta nam se ne svidja.

  Zasto, ipak, ljudi tjeraju po svome? Ovo mogu da probam da razumijem samo na ovaj nacin: Kao sto roditelj uci i kara, moli i preklinje, svoje dijete, pa kad sin, raspusni, i kcerka, nesrecna, nece da cuju, kad se ne daju "ni povuci ni potjerati", onda roditelj, na kraju, digne ruke i kaze im da ih djavo sto dalje od njega ponese, tako i Otac nas nebeski, kad neko od nas nepokajano i nepopravljivo zastrani, na kraju, dige ruke od nas i nasoj nas nesreci preda. Samo na ovaj nacin mozemo razumjeti svetog apostola Pavla da one, koji se "raspalise zeljom svojom jedan na drugoga" (Rim, 1, 27) Bog "predaje u sramne strasti". (Rim, 1, 26) "I kako ne marise da poznaju Boga, predade ih Bog u pokvaren um da cine sto je neprilicno." (Rim, 1, 28) Zar nam ovaj iskaz apostola Pavla, izrecen prije skoro dvije hiljade godina, ne slovi nekako poznat i savremen: "Oni poznavsi pravdu Boziju, da koji to cine zasluzuju smrt, ne samo da cine to nego odobravaju i onima koji to cine." (Rim, 1, 32)

  Necete cuti pijanicu da prizna da je pijanica. Kad bi to priznao, mogao bi se naci na putu spasenja. Isto tako, vrlo rijetko cete cuti gjesnika da priznaje svoj grijeh. Kada bi se grjesnik osvijestio, mogao bi se naci na putu pokajanja. Pijanici, vremenom, alkohol mozak nacne i izmjeni tako da, stalno i iznova, opravdanje svome poroku nalazi. Tako se, vjerovatno, zbiva sa grjesnikom. Nekim cudnim procesom njegov mozak iznadje nacina da opravda neopravdljivo. Kad "Bog digne ruke od njih", salje "im silu bmane, da vjeruju lazi." (2. Sol, 2, 11)

  Ako ujedinjeni misle i tvrde da u ime Bozje govore, varaju se. Na hiljade godina prije no sto su oni svojim grijehom zemlju pritisli, da zemlja ne moze podnijeti svih rijeci njihovih, (Am, 7, 10) Bog je za tu "caku" znao. "Laz prorokuju ti proroci u moje ime, nisam ih poslao, niti sam im zapovjedio, niti sam im govorio; prevaru srca svoga oni vam prorokuju." (Jer, 14, 14) Znao je Gospod da ce biti svestenika koji ce skvrniti svetinju i izvrtati zakon. (Os, 3, 4) Kako se snaci, stati i opstati pred, sve vecom, bujicom grijeha i sacuvati se od ove "velicanstvene raznolikosti tvorevine?"

  "Isus Hristos je isti juce i danas i u vijekove". (Jevr, 13, 8) Volja Bozja ista je i juce, i danas i vo vjeki vjekov. Nema u moralu "modernih"i "prevazidjenih" stvari; sto je bilo nemoralno juce, i danas je, i bice za vazda. Bog nas je obdario razumom da sve vjetrove napadne kroz filtere svoga razuma, i jos vise crkvenoga, propustamo. "Voljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego ispitujte duhove jesu li od Boga; jer su lazni proroci izasli u svijet." (1. Jn. 4, 1) "A vi, znajuci unaprijed, cuvajte se da obmanom bezakonika ne budete odvedeni s njima i ne otpadnete od svojega oslonca, no uzrastajte u blagodati i u poznanju Gospoda nasega Isusa Hrista." (2. Petr, 3, 17 - 18)