Sta razmisljamo o Bozicu, ovih dana? Razni su pristupi razmisljanju o Bozicu; od onih koji ocekuju Bozic kao dane velikog odmora od poslova i dane u kojima se ide u nabavke raznovrsne, do onih koji smatraju da je to vrijeme u kojem ce otici negdje daleko i osuncati se za teski zimski period. Bice i onih kojima ce sam praznik zasmetati jer ce tih dana, ili, tacnije, tog jednog dana, biti zatvorene prodavnice i nece moci i u taj dan nesto za sebe zaraditi "zlu ne trebalo". A mi, pravoslavni hriscani, o cemu mi da razmisljamo i kako da docekamo i proslavimo Bozic?

  Ako nemamo bolju ideju, evo nekoliko misli svetootackih, koje nas uce sta je to Bozic: Bog nas se radja iz preciste utrobe Djeve Marije, i ostaje isti Bog kao na nebu; sabiraju se mudraci sa darovima; sviraju pastiri radosno pa da i mi zapjevamo radosno: Ti koji se od Djeve rodjeni. Gospode slava ti.

  Dakle, podjimo u Crkvu, tamo gdje se Bog slavi, i odajmo hvalu onome koga slavi sav svijet. Onome koji se radi nas i radi naseg spasenja radja, i dolazi da nas oslobodi od ropstva grijehu i smrti. Zagrijmo srca nasa da bi nas Bog kao svoje prepoznao i priznao, da bismo bili dio Njegove ljubavi. Zaboravimo na svjetske brige i probleme koje inace mi ne mozemo rijesiti, jer je samo Bog sposoban da to ucini, zastanimo zacas i podignimo glavu tamo odakle nam Bog dolazi. Radujmo se srcem i dusom jer nam je to poruka andjela: Radujte se danas jer vam se rodi Spas Hristos Gospod iz doma Davidova. Slava Bogu na visini, a medju ljudima mir!

  Zapamtimo da je o Bozicu zemlja postala nebo i mi zemaljski ljudi i nebeski sledbenici. Zaputimo se zvijezdom vodiljom koja je Mudrace sa Istoka dovela do Hrista novorodjenog i pohitajmo mu u susret, jer se i On nasem susretu sa Njim raduje.

  Bog od nas ne trazi, a kao Car mogao bi, da mu prinesemo zlato, smirnu i livan. On od nas trazi da mu srce prinesemo, puno topline, da se ima gdje smjestiti i gdje ogrijati, bar toliko koliko je topline bilo u stocnim jaslama Vitlejemske pecine.

  Nemojmo dozvoliti da Njegov dolazak bude cudo nepozeljno, da u nasim srcima i dusama nema ljubavi vec samo interesa, da u nasim zeljama nemamo druge zelje od one za grabljenjem sto vise sa sebe. Bog je dao dovoljno i meni i tebi i svima, samo ako zajednica ljubavi vlada medju nama.

  Sjetimo se nekoga siromaska, mozda u njemu prepoznamo Boga, sjetimo se neke ustanove koja vapije za pomoc, sjetimo se Crkve svoje koja je brod nasega spasenja. Sjetimo se i znajmo da ce to biti ugodnije Bogu od nasih prebogatih trpeza na kojima cemo napuniti stomak, a dusa nece naci nista za sebe. I na kraju zapojmo:

  Zvijezda nam zasija od Jakova u pecini, potecimo i mi sa Mudracima, sa pastirima idimo, da Boga nad nama ugledamo novorodjenoga u pelenama, koga najveca od svih zena Presveta i preblagoslovena Djeva doji, To je cudo nad cudima, jer nam Hristos Car Izrailjev dolazi!

  Podjimo mu u sretanje da sreca i radost bude sa vama i vasim porodicama, i ovoga Bozica. Amin.

Vas molitvenik pred Bogomladencom Hristom,

Vladika kanadski Georgije