| Slovo
urednika |
|
|
| |
Ove
godine sve brojeve naseg lista posvetili smo najznacajnijem
jubileju: 200-godisnjici Prvog srpskog ustanka. Ostalo nam je
nekoliko godisnjica kojima nismo stigli da posvetimo paznju.
Jedan od njih pomenut je u Vladikinom slovu. Baveci se
godisnjicama sireg znacaja, iskusenju smo da zapostavimo
jubileje koji se nasih zivota direktnije ticu. Takav je
jubilej Episkopa kanadskog. Oktobra mjeseca ove, 2004. godine,
navrsava se punih 20 godina njegovog episkopskog sluzenja u
Eparhiji kanadskoj. Vladika Georgije je prvi episkop Eparhije
kanadske. Poslije tolikih godina njegoog vladikovanja nemoguce
je ne poistovjetiti ga sa eparhijom koja mu je u brigu
povjerena. On je stvarao eparhiju; to stvaralastvo je njega
gradilo i izgradilo. Nekolicina nas imali smo srecu da ga u
njegovim naporima i vizijama pratimo. Priznajem, cesto moj
pogled nije dosezao horizonte njegovih vizija. Neobicnom
voljom i strasnom upornoscu on je uspjevao da ostvari ono sto
je nama mnogima izgledalo nemoguce. Treba li da podsjetim na
cudesnu cinjenicu: prethodni vlasnici miltonskog imanja za
punih 30 godina nisu uspjeli graditeljski asov u zemlju da
pobodu; dozvola za gradnju manastira dobijena je u vrijeme
najzesce satanizacije nas, Srba, i od ministra onterijske
vlade koja nam, svojom lijevom ideoloskom orijentacijom,
nikako nije mogla biti naklonjena. Sjecam se pocetaka: svoje
prve imigrantske dane, Eiskop kanadski je zivio kao podstanar
u omanjoj kuci s kraja Toronta. Nije se cestito bio ni
raspakovao a zivot mu je bio nalozio rjesavanje mnogih
egzistencijalnih pitanja njegove eparhije. Na Kanadskoj
eparhiji prelamala su se sustinska pitanja jerarhijske vlasti,
uloge jerarhije i laika u rukovodjenju Crkvom. Episkop
kanadski - uz ogromne licne zrtve i stradanja - odgovorio je
na ta pitanja crkveno. On je za svoju eparhiju izvojevao
status koji je izjednacava sa vodecim eparhijama maticne
Crkve. Graditeljska djelatnost, podstrijek i rukovodstvo
Episkopa kanadskog u poduhvatima sirom Eparhije, donekle su
istaknuti i osvjetljeni i, svakako, svima vidni. U najkracim
crtama: za 20 godina episkopske sluzbe Vladike Georgija, broj
srpskih crkava, crkvenih domova, hala i drugih objekata je
utrostrucen. U istoj mjeri povecan je i broj
svestenosluzitelja. Neskromno od mene ali stojim da svjedocim:
svestenstvo Eparhije kanadske, kroz svoj prosjek, medju
najjboljim je u Srpskoj crkvi. Medjusobni odnos svestenstva sa
svojim Episkopom, rekao bih, jedinstven je. Vladika Georgije
uspijeva da u svojim relacijama sa potcinjenom mu bracom odrzi
balans: vecina od nas dozivljavamo ga kao svog, licnog
prijatelja a da ni jednom jedinom momentu njegov episkopski
autoritet ne dovodimo u pitanje. On zna da postavi pravu mjeru
i granicu. Sa duznim postovanjem isticem: za dvadeset godina
vladicanstva, nije ni jednog svog svestenika kaznio nekom
ozbiljnijom kaznom: zabranom svestenstva ili, ne daj Boze,
rascinjenjem. Sve ovo receno ukazuje na Episkopa Georgija
Djokica kao na jednog od nauglednijih episkopa Srpske crkve.
Neka bi ga Gospod darivao svetim svojim Crkvama u miru,
citava, casna, zdrava, dugovjecna i da pravilno upravlja
rijecju Istine, u svakoj poboznosti i cistoti.
Protojerej-stavrofor
Vasilije
Tomic
|
|
