list srpske pravoslavne eparhije kanadske
 
Srpske teme
Nije sve propalo
 

Besjeda Rajka Noga u Orascu, na Sretenje 2004.

  Valjalo bi ovdje, u Maricevica jaruzi - odakle je Karadjordje krenuo na podviznicki, zrtveni i tragiceski put do Radovanjskog luga - danas, na Sretenje Gospodnje, kratko i jasno zboriti.

  Savremene planetarne dahije, i ove nase lokalne poturice, u postdejtonskoj i postmodernoj reviziji, ali i proizvodnji istorije, nicim se drugim ne bave do sjecom knezova:

Jednog kneza prevarit mozete,
jednog posjec, a dva ce uteci.

  Tu dvojicu sto su utekli narod je prepoznao i svijijem krilom zakrilio. Nije narod, kako novi usrecitelji govore, njihov talac. Narod im je jatak. Da je drukcije, do sada bi ih na prevaru uhvatili i posjekli:

Ko ce ljuta zmaja prevariti,
ko li njega spavaciva naci?

  Dok slusamo Visnjiceve stihove o Karadjordju, ne mozemo a da ne pomisljamo i na neke danasnje bjegunce. To je u poeziji zakonito.

  U Visnjicevom, a onda i u Njegosevom stihu, koji je, kako Ivo Andric kaze, kalup za srpsku osjecajnost, usekovane glave predaka obrele su se i ozivjele na novim ramenima:

Dize narod, krsti zemlju, a varvarske lance srusi,
iz mrtvijeh Srba dozva, dunu zivot srpskoj dusi.

  U Hagu, u tom za Srbe Hadu, ta ustanicka istorija tesko je oklevetana. Haska inverzivna revizija nase novije istorije ociglednija je od Orvelove negativne utopije. Milorsdni, andjeoski prilozi bescasca novih varvara 78 noci i 78 dana ucinili su od Srba anahronizam. Za lobotomirani svijet zastrasujuci, a za nas uzviseni anahronizam.

  Poezija, ona najveca - Homerova, Danteova i Sekspirova, Visnjiceva i Njegoseva - ondasnja i danasnja, od anahronizama, od tih zabuna u vremenu, i zivi. Zivi kao nepresusna svjezina po kojoj se narodi prepoznaju.

  Kada bi danas, na Sretenje Gospodnje, dvjesto godina od dana kada je ovdje zaceta sloboda, Karadjordje Petrovic po drugi put u Maricevica jarugu banuo, mnogi bi se zvanicnici kojekude razbjezali. A oni koji su se Filipu Visnjicu, tom slijepom vidiocu bune odazvali - imali bi sucim pred Vozda izaci:

Iz novih fresaka stara tuga veje,
nije sve propalo kad propalo sve je.

 
Copyright © 1998 by
Serbian Orthodox Diocese of Canada
Sugestije mozete slati na: vladikaZistocnik.com