Adamov grijeh je uzrok pada covjekova iz rajskih ljepota u kojom je Bog covjeku odredio da uziva i gospodari, do mukotrpnih zemaljskih tegoba u kome se umjesto Boga, covjek sam brine o svojem opstanku, gdje se sve izokrenulo protiv njega.

  No Bog nam sanje spasenje kroz Sina svog Emanuila - sto prenosno znaci: S nama je Bog. Eto Bog nam dolazi i vraca nas u izgubljeni raj. Dolazi nam Hristos kao mali Bog da nas umanjene uzdigne tamo gdje je On veliki i od Iskoni. Zar ima vece radosti od ove? Zar ima vece utjehe za covjeka nego da je sa Bogom i Bog sa njim.

  A sta mi da ucinimo Bogu za tu Njegovu preobilnu ocinsku ljubav i brigu za djecu Njegovu, gresnu i nevaljalu? Da ocistimo srce svoje, da Novorodjenog Hrista primimo u toplo okrilje srca naseg, da mu iskazemo bar onoliko ljubavi koliko su pastiri iskazali - da bi i mi onoga vecera, kada dodjemo na molitvu, culi umilne rijeci: Radujte se ljudi - danas vam se rodi Spas!

  Sta mi, Srpski narod, da ucinimo za Bozic? Da oprostimo jedni drugima, da se vratimo starim svetim amanetima, da spoznamo znake s neba, kada nas opomene snadju kao onda, pred Prvi srpski ustanak. Da iznad svega ljubimo Boga, i da djela dobra cinimo, da nas Bog u svoje prizove i prizna. Da ne zaboravljamo zrtvenu ljubav onih koji su za vjeru i Otacastvo i zivote svoje polozili. Da se ugledamo na svece srpske, koji nebom hode, i da, preko njih, pomoc od Boga zaistemo; kako bi nam i ovaj Bozic dosao na radost i kako bi i mi, sa djecijom bezazlenoscu, mogli zapjevati pjesmu:

Rodjenje Tvoje Hriste Boze nas, radost zasija svoj vaseljeni...

To vam zeli i od Bogomladenca prosi, Vas

Vladika kanadski, Georgije