S muskarcem ne lezi kao sa zenom; gadno je. (3. Mojs. 18, 22)

  Ko bi muskarca oblezao kao zenu, ucinise gadnu stvar obojica; da se pogube; krv njihova na njih. (3. Mojs. 20, 13)

  A isto tako i muskarci ostavivsi prirodno upotrebljavanje zena, raspalise se zeljom svojom jedan na drugoga, muskarci sa muskarcima cineci sram, i primajuci na sebi odgovarajucu platu za svoju zabludu. I kako ne marise da poznaju Boga, predade ih Bog u pokvaren um da cine sto je neprirodno. (Rim. 1, 27-28)

  Mislio sam, dragi citaoci "Istocnika", da se za ovo moje obracanje vama malo bolje pripremim. Tema, koja se ovih dana mojom dusom kovitla, zahtijeva pribiranje cinjenica. A cinjenice su tako nedolicne, skaradne - rekao bih - prljave, da prebiranje po njima, krstenom covjeku, nikakvo zadovoljstvo ne moze uciniti. Sveti apostol Pavle, u svojoj poslanici Galatima (5, 19), daje gradaciju grijeha, i, kao najdonju stepenicu njegovu, i najdublji pad covjekov u grijeh, navodi - besramnost. To je, kako ja shvatam, kad se neko "Boga ne boji i ljudi ne stidi"; kad mu je grijeh postao nacin zivota; kad, na kraju krajeva, nesrecnik nije svoj nego djavolom uzjahan i posjednut. Tako, ovih ljetnjih dana - jos uvijek Gospodnjih - dace Bog, grad, u kojem svoje zemaljske dane tavorim, postao je nadaleko "slavan" sa svojega "slobodarstva", i, prestonica - Sodom i Gomor-besramnih. Sa sviju strana se sticu i slivaju u ovaj Vavilon grijeha, da "ovjekovjece" svoju "slobodu", izmjenjujuci svojim dlakavim muskim (da li?) rukama "bracno" prstenje. Da zluradost Sotonina potpuna bude, medju njima je i nekakvih, bivsih i sadasnjih, "casnih" i "precasnih", boraca za sirinu i dubinu grijeha. Ne varajmo se, dragi moji, i gore nas ceka. A za utjehu i ohrabrenje: "Isus Hristos je isti juce, i danas i u vijekove" (Jevr. 13, 8), i Njegova je zadnja.

Protojerej-stavrofor Vasilije Tomic