|
"Bog
se gordima protivi, a smirenima daje blagodat"
(1.
Petar 5, 5),
receno je jednom i ponovljeno nekoliko puta u Svetom pismu. E
da bi tu istinu Bozju culi, i urazumili se, oni na koje se
ona, prevashodno, odnosi. Zivimo, dragi citaoci, u cudnom
vremenu, blago receno. "Ovaj
vijek gordi"
traje duze od vijeka jednoga a oholost i nadutost "ovog
vijeka gordog"
kao da dosezu svoje najekstremnije krajeve. Misli koje danas
obremenjuju obicnog covjeka, nalaze se, uglavnom, na
stranicama ovog "Istocnika".
Iskazane su u obliku pitanja i pokusaja sradnika
"Istocnikovih" da na pitanja iznadju odgovore.
Na
prvom mjestu je pitanje kloniranja, tj. upinjanja gresnog
covjeka da za sebe - a bice, svakako, protiv sebe - uzurpira
poredak stvari koje je Bog zadrzao u svojoj vlasti. Kad god se
covjek mijesao u Bozje zakone, dobijao je po prstima. Sjetimo
se gradjenja Vavilonske kule (1.
Mojs. 11).
I ova najnovija, kao i toliko njih kroz istoriju roda
ljudskog, srusice se na graditelje svoje. Obremenjuju nam
zivote i misli sta se zbiva na Bliskom istoku, i bojim se da
nam taj "bliski"
Istok postaje sve blizi i bliskiji. Jedan narod, ponesen
svojom oholom moci, udario je na drugi koji ima nesrecu da se
rasprostire terenima bogatim naftom. Prvi su posli na druge u
uvjerenju da ce izlet biti vedar i posao lako obavljen. Ali
sve se cini da upadaju u jamu slicnu onoj od prije trideset
godina. Kao da je nauk, krvlju i zivotima ljudskim prije
trideset godina placen, olako ispario. "Ko
je ohola oka i naduta srca, toga ne trpim"
(Ps.
101, 5),
veli Gospod i upozorava da racun, bez Njega pravljen, na kraju
svih krajeva, Njemu na poravnanje dolazi.
Nisam
"prorok
ni prorocki sin",
ali sve mi se cini da ce oholi iz ove jame u koju se
survavaju, izbauljati nekako, ali izranavljeni i dobro
ugruvani. I na koljenima. Jedino ako... Ako su apokalipticka
vremena toliko blizu te Gospod dopusta da se casa zla na ovu
gresnu planetu do kraja izlije. "Ustace
Bog, i rasuce se neprijatelji Njegovi!"
(Ps.
68, 1)
Protojerej-stavrofor
Vasilije
Tomic
|
