Ovih dana i nedjelja, zaoukupljaju nas vijesti iz Afrike, iz zemlje Nigerije. Da nije nekog cuda, gladi i pomora, rijetko bismo se, nekim dobrim povodom, mislima svojim, na taj kontinent upucivali.

  Elem, nekome je palo na pamet da se u Nigeriji odrzi izbor svjetske ljepotice. Lijep dogadjaj, valjda, i podstrijek jednoj africkoj zemlji. Kad, gle cuda, pocese mrtve glave - mahom hriscanske - na sve strane padati; preko 220 do ovog momenta.

  Da ne bijade mrtvih glava, rusenja i pustosenja, ne bih ni znao da i u Nigeriji muslimani cuda prave. Bez odlaganja, osudio sam ih kao divljake i mracnjake. Zar moraju svaku priliku da iskoriste da na hriscane nasrnu.

  Koliko je vrijeme vise odmicalo, toliko sam, i nevoljno, morao da se bavim tragedijom u Kaduni. Polako su mi se poceli razbistravati pojmovi. Muslimanski mjesec Ramadan, vrijeme posta i molitve i njihovog duhovnog podviga. Pa dalje, iz njihovog ugla posmatrano: Ti zapadnjaci, hriscani blijedoliki, nasli bas da uz Ramadan taj skaradni vasar golotinje i razvrata medju nas dovode. I jos ta zena, novinar, Proroka da vrijedja!

  Ovaj broj "Istocnika" suocava nas sa, toboze, bezazlenim pojavama guranja u nase duse - u djecije prvenstveno - paganskih nazora i obicaja. Zaprepastio sam se kad sam, nedavno, svrativsi u kucu mojih parohijana, vidio njihovog sincica sa nekakvim crtezom na celu. Kad ga upitah sta mu je to, dijete mi mirno rece: "Tako radi Heri Poter". Ako mi, u razvodnjenosti svojoj, i pomislimo da je to "bezazleno", Antihrist lukavo trlja ruke, zadovoljan da se pripreme za njegov dolazak po planu sprovode.

  Ne prodje ni jedan jedini trenutak da neko na ovoj gresnoj planeti ne izvrgne ruglu najdraze nam svetinje hriscanske. Daleko od toga, sacuvaj Boze, da odobravam muslimansko divljanje nad neduznim (i od nas, svakako, boljim) hriscanima Nigerije. Pitam se: gdje je nase svjedocenje vjere i gdje je odbrana nasih, hriscanskih, vrijednota?

Prota Vasilije Tomic