Halovin i Heri Poter - Rusenje lika Bozjeg u covjeku

Pise: Protonamjesnik Ljubomir Rajic

  I ove jeseni, moja djeca i cijeli njihovi razredi, isla su negdje na farmu, u sklopu nastavnog plana i programa naravno, i otud donijela tikvice. Vec polovinom oktobra, dvorista ispred kuca na prigodan nacin bila su "ukrasena", kako bi se Halovin - omiljeni praznik mlade i nevine djece - sto adekvatnije docekao. Ornamenti se uglavnom sastoje od vjestackih ljudskih kostura, lobanja, raznih vjestica sa metlama, tikava i ostalog sto normalan covjek usniti, a kamoli vidjeti, ne bi volio. Malisane cijela ova atmosfera dovodi do ushicenja i sa djecijim nestrpljenjem ocekuju kad ce na sebe navuci razne kostime, nagrditi sto vise svoju ljudsku i djeciju priliku i krenuti od vrata do vrata trazeci slatkise i druge poklone.

  Kako je doslo do toga da se slavi Halovin? Stari keltski (irski, skotski i velski) festival zvani "Samhajn", je, u stvari, prethodio danasnjem Halovinu. Festival je odrzavan 1. novembra, sto je keltska Nova godina. Ovaj dan je, takodje, smatran za dan kada su duse onih koji su pomrli u toku godine konacno ulazile u naselja mrtvih. Ujedno, bio je to jesenji festival kojim se obiljezavao kraj zetve i kada se stoka iz udaljenih pasnjaka dovodila kuci. (Ovdje primjecujemo slicnost sa obicajima kod Srba vezanim za Lucindan; tada su cobani u planinama razlucivali stoku i dovodili kuci.) Palile su se vatre 31. oktobra, uoci praznika, jer se smatralo da je to vrijeme kada bi duse umrlih bile posebno aktivne i u pokretu.

  Maskiranim ljudskim prilikama, koje su predstavljale umrle pretke, davala se hrana i drugo sto bi zatrazili. Bilo je to navecerje praznika Svih svetih, ili Hallow even, na engleskom. Od Hallow even, usled nacina izgovaranja, nastala je rijec Halloween.

  Ondasnje vjerovanje i sklonost ka sujevjerju, doveli su do uvjerenja da su duhovi, koji o Novoj godini putuju u svoja vjecna boravista, zli i da su im namjere zle. Zbog vec stvorenog ubjedjenja kod naroda, nije ni cudo da su oni, koji se okultnim rabotama bave, ovaj praznik za svoj prihvatili. Cak i kada iza svega sto se oko Halovina dogadja, nista neposteno i zlo ne bi bilo, zapitajmo se cemu, ili, jos bolje, kome ovakvo slavlje koristi?!

  Posto Halovin, kao sto znamo, pada na dan kada proslavljamo svetog apostola i jevandjelista Luku, mi svestenici, taj dan obilazimo domove svecara, cestitamo slavu domacinima i rezemo slavske kolace. U toku dana jos je i moguce proci mirnim ulicama gradskim, ali kada se smraci covjek mora biti u voznji posebno oprezan da ne bi pregazio neko maskirano dijete sa kesom u rukama, koje cik-cak trci preko ulice, da neku kucu ne promasi.

  Stigao sam tako pred vrata jednog od mojih parohijana, u mantiji, sa tasnom u ruci. Dok sam cekao da se vrata otvore pristigla je jedna manja grupa djece. Bilo je svakakvih maski, strasnih i smijesnih, uglavnom prepoznatljivih. Jedan djecak mi je prisao i odmjerivsi me zacudjeno od glave do pete, kazao: "Zar ti ne mislis da si malo prestar za ovaj posao"? Mislio je naravno da sam tako obucen, maskiran, i da sam krenuo da skupljam slatkise.

  Djecak, obucen u crni mantil, mogao je imati osam ili devet godina. Pod njegovim vratom isticala se uredno svezana leptir masna a na celu je imao vjestacki oziljak u obliku munje. U jednoj ruci drzao je ogromnu plasticnu kesu, a u drugoj stapic (carobni vjerovatno), sa kojim je pokucao na vrata. Na moje pitanje kako se zove, odgovorio je: "Heri Poter".

  Ko je Heri Poter (Harry Potter)? Heri Poter je licnost iz istoimene knjige, ili bolje reci, serije knjiga, jer je nedavno, ako se ne varam, iz stampe izasla knjiga broj 7. Autor je DZoan K. Roling (Joanne K. Rowling), kontraverzna licnost, za koju se zna da je razvedena i bankrotirala. Zivjela je na socijalnoj pomoci, depresivna, a zatim se u njoj rodio talenat i pocela je da pise knjige za djecu. Neki tvrde da je ona, ustvari, registrovana vjestica, i da su mnogi detalji opisani u njenim knjigama, upravo, okultni cinovi i radnje koji se izucavaju u skolama.

  Glavni junak, Poter, mrsavi je djecak, zelenih ociju, prave crne kose, sa pramenom na celu, ispod koga se vidi oziljak u obliku munje. Ostao je bez roditelja kada je imao samo godinu dana. Roditelje mu je ubio zli vjestac Lord Voldemort, strasni zlikovac koga drugi vjesci i mudraci ne smiju po imenu oslovljavati, nego, kad hoce njega da pomenu, kazu: onaj koji se ne smije imenovati. Mali Heri je na cudesan nacin prezivio napad cuvenog vjestca, a kao uspomenu na taj dogadjaj ponio je oziljak na celu u vidu munje. Voldemort je u sukobu sa izuzetnim natprirodnim silama koje je dijete posjedovalo, izgubio dosta od svoje predjasnje moci.

  Sledecih deset godina djecak zivi "dosadnim i glupim" zivotom, usvojen od strane strica i strine u Londonu. Neprestano zlostavljan od svojih staratelja kao i svog jaceg i odvratnog rodjaka, izdrzao je do svoje jedanaeste godine. Na dan njegovog jedanaestog rodjendana sve se promijenilo. Otkrio je da posjeduje velike natprirodne moci.

  Saznao je, takodje, da je nekad davno pobijedio smrt i onesposobio svog velikog neprijatelja. Sto je jos bolje, dobio je obavjestenje da je primljen u Hogartovu skolu internatskog tipa. Skola je namijenjena za vaspitavanje i obrazovanje carobnjaka i vjestica. Kakvo je imanje gdje se nalazi Hogartova skola, sta se sve tamo dogadja mozemo samo pretpostaviti. Pomenucemo samo da je knjiga, kao i film, naravno, prepuna scena gdje se spravljaju cini, susrecu razna bica koja ne pripadaju ni jednom poznatom svijetu. Sve ono sto je vezano za Herijev zivot u Londonu, u normalnoj porodici, gdje je vaspitavan kao sto jedan djecak njegovog uzrasta treba da bude vaspitavan, ismijano je na jedan podmukao i nedolican nacin.

  Autor Roling se pobrinula, i uspjela, da knjiga dobije jedan dinamican tempo, ispunjena neprestanim dogadjajima. Citaoci (djeca), kada je uzmu u ruke, ne mogu da se odvoje dok je u jednom dahu ne procitaju. U toku premijere filma u Engleskoj, za samo jedan vikend, prodato je vise od sedam miliona karata. Kako to vec biva, Heri Poter i licnosti iz filma, pretocene su u igracke i preplavljaju prodavnice. Heri Poter je dosao da ostane.

  "Pa sta, reci ce mnogi, to je samo fantazija; i do sada je bilo nestvarnih prica." Neki porede Tolkinovo djelo "Gospodar Prstenova" (The Lord of the Rings) sa Heri Poterom. Medjutim, jedina slicnost se ogleda u nekoj borbi izmedju dviju magija - jedne u sluzbi dobra i druge u sluzbi zla. Razlika je u tome sto je cijeli Tolkinov svijet - lokacije i sva bica - izmisljen. S druge strane, Rolingova predstavlja stvarni svijet, ljude poput vecine nas, i nacin zivota toga dijela svijeta, kao nesto glupo i zaostalo u poredjenju sa svijetom vjestica i magije. Ovdje upravo zlo pobjedjuje.

  Danas, kada se djeci u skolama ne govori o Bogu, i kada je molitva protjerana iz ucionica, opasno je predstavljati karaktere poput Heri Potera, pogotovo kao dio skolske lektire. Jer djeca nemaju priliku da to profiltriraju kroz vjeronauku. Roditelji cesto nemaju vremena, ili nisu strucni, da ocijene da je ono cemu je njihovo dijete izlozeno, ustvari opasno.

  Sistem obrazovanja se znatno izmijenio, za razliku od onoga vremena kada je vecina roditelja cija djeca sada imaju do 15 godina, pohadjala skole. Ranije se s pravom smatralo da su djeca, dok borave na nastavi, u dobrim i sigurnim rukama. To vise, na zalost, nije slucaj. Po UNESKO-vom planu pod nazivom "Dozivotno ucenje" i "Ciljevi 2000", djeca od predskolskog uzrasta pa nadalje, pripremaju se za globalnu radnu snagu. Neku vrstu poslusnih robova koji sve izvrsavaju bez pogovora, jer misle da je to ispravno, i da tako treba.

  U procesu socijalizacije, sve je dozvoljeno; suprostavljanje principima drzave, Crkve i porodice. U skoli, na radnom mjestu, u porodici, sasvim je ispravno prijaviti osobu koja se ne pridrzava zadatih principa, vjeruju ove generacije.

  Nama, koji ovdje zivimo, pada u oci to da ovdasnji covjek misli da se u svemu moze praviti kompromis. Naravno, to se ogleda i u religiji. Hriscanstvo je beskompromisno za ovdasnjeg covjeka i on je spreman da prihvati neku vrstu mjesavine raznih religija - najcesce se tu radi o bezkrsnom hriscanstvu, (raznim sektama). Sve vise vidjamo hramove koji ne predstavljaju ni jednu religiju, nego su to mjesta gdje je svako pozvan da "izucava Bibliju", da se druzi, da dovodi djecu, jer je "bolje i to nego neka obavezujuca crkva".

  U skolama se religija potiskuje tako sto se ogroman znacaj pridaje multikulturi i covjekovoj sredini. Postoje mnogi nacini na koje se danas potiskuje hriscanstvo. Skole to cine izmedju ostalog i kroz knjige kao sto je Heri Poter. Mediji to rade kroz selektivno izvjestavanje i posebno naglasavanje rijeci; "fundamentalizam", "ekstremizam", "vjerska desnica". Prvo se ovi epiteti nalijepe pojedinim grupama, a zatim se kreiraju oblaci mrznje prema njima. Na slican nacin i autor knjiga o Heri Poteru kreira fascinirajuci svijet, gdje se ljubav, mudrost, snaga - dakle svi oni darovi koje Bog obecava onima koji Ga slijede - sada daju onima sto se bave okultnim radnjama. Svi glavni likovi demonstriraju ljubaznozst, hrabrost i odanost. Na drugoj strani, obicni ljudi (slijepi za ovaj svijet "mudrih" i "blagih" cudaka i vjestica), predstavljeni su kao okrutni, uskoumni i sebicni. Ove poruke su skrivene iza uzbudljivih dogadjaja, tako da citalac tesko moze otkriti podvalu.

  "Kad udjes u zemlju koju ti Gospod Bog tvoj daje, ne uci se ciniti gadna djela onijeh naroda. Neka se ne nadje u tebe onaj koji bi vodio sina svojega ili kcer svoju kroz oganj, ni vracar, ni koji gata po zvijezdama, ni koji gata po pticama, ni urocnik. Ni bajac, ni koji se dogovara sa zlijem duhovima, ni opsjenar, ni koji pita mrtve. Jer je gad pred Gospodom ko god tako cini." (Pon. Zak. 18, 9-12). Sve ovo sto Gospod zabranjuje, o cemu citamo u petoj knjizi Mojsijevoj, zastupljeno je u knjigama o Heri Poteru. Price iz serije ovih knjiga su na temu duhovnog, koliko i bilo koja knjiga iz vjerske literature. S tim sto duhovna sila o kojoj se ovdje radi, ne dolazi od Boga. Kojima je stalo do Bozije Istine i onih vrijednosti kojima nas Gospod Isus Hristos uci, trebalo bi da savjetuju djeci da ne citaju ovakvu literaturu. Da se o Halovinu ne maskiraju i ne poistovjecuju sa onima koji nemaju nikakvog vjerskog iskustva. Da ne nagrdjuju svoja lica nego da toga dana, ako vec moraju da podju u skolu, podju umiveni i ocesljani. Svakako je tesko, ali duzni smo da svoju djecu iz ovakvog kolosijeka nekako izdvojimo i da im ovaj paganski praznik, Halovin, nekim od nasih divnih hriscanskih i srpskih obicaja zamijenimo.

  Iako smo svi, manje-vise, svesni brojnih nelogicnosti koje se u horoskopima i verovanju u znake zodijaka mogu vrlo lako otkriti, i koje se cesto, bez napora, daju prevesti u sale na racun verovanja u zodijak i horoskope, ta i takva verovanja i dalje uporno postoje, i kao da iz dana u dan jacaju. Zanimljivo je da ce se ljudi koji odbijaju ideju jednog Boga Stvoritelja, vrlo rado pokoriti nepostojecim linijama na nebu i zaputiti za nekim imaginarnim ovnovima koji trce kroz zvezde. Mnoga ce srpska domacica danas, na zalost, zanemariti reci Hristove: "Ljubi bliznjega kao samoga sebe", ali ce sa puno paznje saslusati voditeljku na TV-u, koja ce joj poruciti: "Danas cete imati tezak dan, izbegavajte konflikte sa vasim bliznjima".

  Cinjenica da je covek usmeren prema tajnoj strani svog postojanja govori nam o dvema ljudskim prirodama. S jedne strane postoji vidljivi svet, a sa druge strane misticni svet - svet nepoznat i nesiguran, ali svakako prisutan u svakome od nas. Svet kojim na neki nacin valja ovladati. Covek je verujuce bice. On veruje - ako ne u Boga, onda u bilo sta drugo. Primera radi, pre ispitnog roka studenti ce vise paznje obratiti na to da ne gaze na kanalizacione poklopce po ulicama - zbog lose srece - nego na to da sto bolje spreme ispite. Isto vazi i za negledanje u ogledalo, prelazak crnih macki preko puta itd.

  Ali ovakvo ponasanje ostavlja pecat na nacin na koji se razmislja ili na koji se primaju informacije. Unutrasnji svet ovih ljudi postaje nesredjen i rasturen. Otud i fragmentacija modernog sveta, a pogotovu sveta televizijskih kolaza i klipova.

  Coveku je, bez sumnje, potrebna orijentacija ka vaseljeni, jer on ne moze postojati i ziveti sam od sebe. Ali iskustva straha i usamljenosti pri susretu sa nesamerljivim guraju coveka u najcudnovatija verovanja. Mi, svakako, mozemo potvrditi da postoje i zvezde i njihove konstelacije, pa se cak mozemo sloziti i sa tim da svaka od tih konstelacija nosi ime prikladno svojim trajektorijama., Ali kako mozemo verovati da jedno iracionalno telo moze, na bilo koji nacin, uticati na toliko kopmleksno bice kao sto je covek? I otkuda to da covek, u svojoj kompleksnosti, na kraju, poveruje da cak i Mesec, koji nije nista drugo do jedan veliki kamen, moze odlucivati o njegovoj sudbini! Ovakva verovanja i sujeverna ponasanja podsetila su me na jednu pricu koju sam kao dete procitao. Jedan decak se toliko plasio nekog kamena ili krupice soli koja je stajala na starinskom sporetu, da se desilo da mu je jednog dana taj grumen i pao na glavu.

  Sveti oci kazu da navike postaju druga covecija priroda. Tako se i desava da covek, koji dugo vreme cita horoskop i pridaje mu paznju, na kraju postaje senka svoga znaka u zodijaku. Ovi i ovakvi ljudi ne osecaju da postaju lako povredljivi. Horoskop im postaje zivotna slaba tacka: dovoljno je da im pronadjes znak pod cijim su toboze uticajem, i mozes sa njima da radis sta god hoces. Sa takvim osobama - a kako stvari stoje, to narocito vazi za zene - moze se manipulisati kao sa nekim zombijima.

  Mi smo, po svetoj nasoj veri pravoslavnoj, pozvani da sledimo naseg Gospoda i Spasitelja Isusa Hrista, a nikako nekakve ovnove i bikove, rakove i vage. Pravoslavna asketika lepo upucuje na to da postajemo ono sto oponasamo. Od Boga nam je ostavljena sloboda volja i po ovom pitanju: svako je slobodan da izabere sta bi zeleo da bude i postane. Mi, hriscani, izabrali smo za svoj put istinu i zivot u Gospodu Bogu i Spasu nasem Isusu Hristu.