"A kad se navrsi vrijeme, posla Bog sina svojega jedinorodnog" (Gal. 4, 4)

  Kao da se rijeci Apostola o posljednjim vremenima i danas cuju kada slusamo o zbivanjima i desavanjima oko nas i u svijetu uopste. Mnogo se govori i miru, a sve zvecka oruzjem. Govori se o borbi protiv terorizma, a terorizam sve vise vlada svijetom. Govori se o razoruzanju, a sve se vise sprema ubojnog oruzja i toboznjih stitova koji bi da nas sacuvaju. Mira nema.

  Bogomladenac Hristos nam dolazi, nagovijesten prorocima, da uspostavi mir u svijetu, objavljen pozdravom andjela: Mir vama, javljam vam radosnu vijest. Danas se rodio Hristos Spasitelj. Slava Bogu na visini a na zemlji mir!

  Sta je danasnja poruka Bozica? Da preispitamo sebe; da ne osudjujemo drugoga; da pomognemo tamo gdje mozemo; da volimo bliznje kao samog sebe.

  Oduvijek je, braco i sestre, covjeku bilo lakse osuditi drugoga, nego se osvrnuti na svoje postupke. Danas, vise nego ikada, zanijeti sobom, zaboravljamo na Boga i one oko nas. Koliko su se puta iz nasih srca prolomile otrovne zaoke netrpeljivosti, zluradosti, zajedljivosti? I koliko puta smo silom htjeli da uredimo svijet prema sebi?

  Mnogima se danas plamicak vjere i ljubavi ugasio za sve osim za sebe. Zasto je to tako? Zato sto ne osjecamo prisustvo Onoga koji se radi nas ljudi i radi nasega spasenja spusta sa neba. On nadahnjuje sve nas i ceka na kraju puta.

  Na nama je velika odgovornost kako u sredini ravnodusnoj prema vjeri sacuvati vjeru, kako licnim primjerom drugima otkriti ljepotu zivota u Bogu. Hristos je, saljuci svoje ucenike u svijet, rekao: "Ja vas saljem kao ovce mecu vukove. Budite dakle mudri kao zmije a bezazleni kao golubovi" (Mt. 10, 16).

  Skoro, od jedne hriscanke, cuo sam ovu konstataciju: "Mudrost i obazrivost, liseni bezazlenosti pretvaraju se u nepovjerenje. A bezazlenost bez mudrosti postaje naivnost". Da i mi nismo na ivici jedne od ove dvije krajnosti, zapitajmo se ovih dana Bozica.

  Cuvajmo vjeru svoju od obmana ovoga svijeta. Cuvajmo se podvala koje nam drugi podmecu kao bezazlenu djeciju radost tipa Halovina, gdje izvrcemo ruglu Lik Boziji u covjeku. Jer Bog nas je stvorio podobne Njemu a ne djavolu, vjesticama, i kojekakvim nakaradama, koje nam ovaj svijet kao zabavu namece. Cuvajmo se gatanja, vracanja, gledanja u horoskope, gledanja u soljice itd. Narocito se cuvajmo zapadno-trgovackog praznovanja Bozica u kojem se, pred ovaj veliki praznik, najvise paznje, u skladu sa potrosackom logikom, poklanja jelu i picu. To, svakako, skrece ljude sa puta posta i molitve; sa puta slavljenja Boga, bez koga i bez cije blagodati nam sve to ne bi nista vrijedilo niti cemu sluzilo.

  Sjetimo se o prazniku nevoljnih, potrebitih, bolesnih i pritecimo im - onda cemo biti sljedbenici Hrostova puta i Njegovog naznacenja u misiji nasega spasenja.

  Polozimo svoju nadu u obecanog i dolazeceg Mesiju jer je On taj koji nam donosi mir u nemiru i nadu u beznadju.

  Neka bi nam Gospod dao da ovi dani strepnje i beznadja budu osvjetljeni Njegovom zvijezdom vodiljom, kako bi Hristos dosao i u nasa srca kao u Vitlejemsku pecinu, i tu nasao toplo utociste, a mi utjehu u Njemu.

Vas molitvenik pred Novorodjenim Bogomladencem Hristom,

Episkop kanadski,
Georgije