|
Ovaj prekorni krik starozavjetnog stradalnika kao da je danas pretocen u krik, molbeni i prekorni, srpskoga naroda.
Dugo i predugo traju muke nase. Gdje su, Boze nas, granice i medje gnjeva Tvoga?
"Dokle ce se, Boze, rugati
nasilnik?"
(Ps. 74,
10).
"Podigni stope svoje na stare razvaline; sve je razrusio neprijatelj u
svetinji".
(Ps. 74, 3)
Taman se, kleti, ponadamo da se priblizio kraj stradanjima i ponizenjima nasim, a oni muku na muku pridodaju, ponizenje na ponizenje. Razrovase zemlju nasu; sve nam unistise. Oranicama i livadama nasim bazaju, medje razvaljuju. U svojoj kuci ni domaci a kamo li domacini. Traze - izrucujemo; oni s traznjom nastavljaju. Kao da je u svem svijetu pravda zavedena, jos jedino Srbiji, tuznoj, njihove pravde nedostaje.
Muka sa sviju strana; razocarenjima nikad kraja.
"Zasto se, Gospode, srdis na nas
dugo?!" Krik starozavjetnog stradalnika nasao je odjeka u Bozjim usima; smilovao se Gospod na zemlju svoju
(Ps. 85,
1). Posramljen miloscu Bozjom, starozavjetni stradalnik se kaje zbog nestrpljivosti i malodusnosti svoje.
"Ta dobar je Bog Izrailju, veli. A noge moje umalo ne zadjose jer se rasrdih na bezumnike, videci kako bezboznici dobro
zive"
(Ps. 73, 1 -
3).
"Tada bijah neznalica i ne
razumijevah"
(Ps. 73,
22).
"Dok najposlije udjoh u svetinju Boziju, i doznah kraj njihov. Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacas ih u propast. Kako zacas propadaju, ginu, nestaje ih od nenadne
strahote"
(Ps. 73, 16 -
19).
Nase je Kosovo Polje preveliko i muke nam premnoge. Smiluj se, Gospode, na
"ovce pase
Tvoje"
(Ps. 74,
1); posrami nas, Boze, miloscu Tvojom!
Protojerej-stavrofor
Vasilije Tomic
|
