Pise: Protojerej-stavrofor Vasilije Tomic

  "Izvrsne vijesti za spas nase civilizacije", pise nedavno Engleskinja Meri Keni, povodom glasova iz Amerike, da su, nakon one stravicne tragedije, koja je, 11. septembra, uzdrmala Ameriku, i skoro je na koljena bacila, sve crkve Amerike dupke pune. U svome soku i nesreci, americki narod se poceo vracati Bogu.

  Stvarno bi to bile divne vijesti ako bi, kojom srecom, bile tacne i ako bi se americki narod zaista odvratio od svojih idola, gorde svoje zaslijepljenosti u, navodnu, svoju super-moc; ako bi americki narod prestao da sije zlo na sve strane, i u sve coskove svijeta i otkazao svoju slijepu odanost svojim vodjama, sijacima zla i nesrece sirom ove jadne i bombama i minama i raketama razorene planete. No bojim se da je, i ovom prilikom, zatupavljeni americki narod izmanipulisan da kroz svoju, toboznju, pripadnost hriscanskoj civilizaciji, u ovom momentu, i za dnevne potrebe svojih manipulanata, stavi se u odbranu "napadnute otadzbine" i hriscanske vjere. Jer, na drugoj strani su divljacke horde islamskih fundamentalista, terorista, koji, "iz cista mira", na pravdi Boga, atakuju na "miroljubivu" i "uzor demokratsku" zemlju Ameriku.

  Vjerovao bih da se Amerika i zapadna civilizacija, ako hocete, vraca Bogu, kada bih vidio iskreno pokajanje; cijelu Ameriku skrusenu u molitvi, i na koljenima, da vapi Gospodu: "Sagrijesismo i zlo ucinismo, skrivismo" (1. Car. 8, 47); "jer mnogo je odmeta nasih, Tebi sagrijesismo" (Jer. 14, 7).

  Medjutim, nista od pokajanja niti od pokusaja da se u svoj toj nesreci uvidi bar trunka svoje gresnosti, da se u svemu nazre prijeteci prst Bozji. Istog momenta, dok se vavilonske Mamonine kule onako jadno u prah ne srozase, Amerikanci prisvojise Boga na svoju stranu i pocese tim svojim bogom prijetiti na sve strane. Bilo je slabasnih pokusaja nekih mislecih ljudi da ukazu na sopstvenu gresnost i pravednu kaznu Bozju no oni su bili tako nemilosrdno, "demokratski", ucutkani da ja sumnjam da ce u "demokratskoj Americi" ikada dobiti priliku da se pomole i oglase.

  "Grijesi vasi odbijaju dobro od vas" (Jer. 5, 25), vice prorok Jeremija i opominje da se Gospod moze i nevjernicima posluziti da opomene i kazni vjerne. "Navuhodonosor, car vavilonski, sluga moj, veli Gospod" (Jer. 25, 9). "Cara neznabozackog, cara idolopoklonickog naziva Gospod slugom Svojim! Ako je sluga Bozji onaj ko zna za pravoga Boga, i ko se drzi zakona Bozjeg, kako moze biti sluga Bozji onaj ko ne zna za pravog Boga i ko se ne drzi zakona Bozjeg? Zaista... kad onaj kome je Bog dao znanje o Sebi, dao zakon Svoj, prevrati znanje u neznanje i zakon u bezakonje, onda Gospod uzima za slugu Svoga onoga neznalicu, da bi kaznio odstupnika. Jer odstupnik od Boga gori je od neznabosca, i odstupnik od zakona Bozjeg nizi je od rodjenog idolopoklonika" (Vladika Nikolaj).

  Odavno je Amerika - ako ona prednjaci i predstavlja zapadni svijet - okrenula ledja Bogu i kopiti se protiv Boga. Ta bezbozna zaprega krstari od kraja do kraja zemlje; cirkus bezboznosti u svakom gradu gostuje; jedna po jedna hriscanska vrijednost se rusi i gazi. Uporno i promisljeno rusi se judeo-hriscanski sistem vrijednosti na kojem je zapadna civilizacija pocivala. Zadnjih dvadesetak godina odronjavanje i drobljenje hriscanskih vrijednosti je toliko dobilo na ubrzanju da je malo od Hristovog ucenja i zakona ostalo sto nije bilo izazvano, iscikano i na kraju popljuvano. U tu Antihristovu zapregu upregle su se sve institucije americkog drustva; upravo one koje su trebalo da hriscanske vrijednosti brane.

  Treba li kome primjera - ima ih, na nesrecu, previse i neprebrojivo. Jos koliko juce, skolska djeca su na pocetku ucenja molitveno prizivala Oca nebeskog i sa Bogom pocinjala dan. Na oci stotine miliona razvodnjenih hriscana, Molitva Gospodnja je izbacena iz svih skola na ovom gresnom kontinentu. Hoce li neko gorku i sramotnu istinu o abortusu, o ubijanju miliona bespomocne djecice? Njihove krikove iz utroba (ne)majki niko nije cuo. Od cetrdesetoro djece, Osama ben Laden je, valjda, osamnaesti sin svoga oca a ne znam koliko on sam svojih sinova ima. Oni tamo ne ubijaju svoju, nerodjenu, djecu.

  Idu nam bozicnji praznici; ima buke i halauke, ostrascenog - rekao bih, religijskog - opkrajanja trznih centara i gradskih prodavnica, ali nema u svoj toj guzvi Boga ni Bozica. Rijetko ko se i usudjuje da cestita Bozic, "Mary Christmas" da kaze nego nam svuda oci paraju table i natpisi "Season's greetings". Sve to zbog toga da se neko iz Azerbejdzana, Afganistana, Pakistana, i ko sve zna iz koje druge bestragije, zaboga ne uvrijedi. Amerika se stidi sebe same i svojih korijena.

  Eto odgovora kako Navuhodonosor postade "sluga Bozji".

  Nece Amerika ovaj rat dobiti i nimalo mi nije milo zbog toga. Ovom prilikom, za razliku od izivljavanja nad bespomocnom Srbijom, nece americki sinovi igrati video-igrice. Izgleda da ce u borbi sa Navuhodonosorom danasnjih dana morati malko da okrvave etikete svog gornjeg i donjeg vesa. Nasuprot sebi imace fanatizovane borce koji znaju u sta vjeruju i za sto se bore. "Boj ne bije svijetlo oruzje vec boj bije srce u junaka", davno je rekao nas narod. Raskokakoljeno, mekdonaldovsko, srce americkih sinova, u vukodolinama i bestragijama avganistanskim, rvace se sa onim ko je "sviko, bez golema mrijeti jada" za svoju vjeru i svoga Alaha.

  A da bi se zapadni svijet, istinski i srcano, suprotstavio nasrtajima islamskog fundamentalizma i terora, on mora da se vrati svojim korijenima, svojoj vjeri i svome Bogu. Americki sinovi moraju se vratiti vjeri svojih otaca da bi znali sta brane i za sto se bore. Tek tada ce Gospoda dobiti na svoju stranu.