|
Dragi nasi citaoci,
Srecan sto na stranicama "Istocnika" ima jedno tako veliko ime, urednik sa
zadovoljstvom svoj prostor u ovom broju ustupa Rajku Nogu, zeleci da i u pisanom vidu Rajkova rijec, u ove ljetne dane, unese medju nas malo duhovne svjezine, kao sto je to cinila u zivom kontaktu sa slusaocima sirom Kanade, u aprilu i maju ove godine.
Prota Vasilije Tomic
Istocnik zivota
Sunce jos uvijek, srecom, izlazi na istoku, a zalazi na zapadu. Premda ima i onih, sto bi rekao Ivo Andric, koji cekaju da im sunce izadje na zapadu.
Srbi vjeruju da je narocit sjaj mladoga sunca u prvi petak nakon Vaskrsa, na Istocni Petak. Na istocni, svijetli, blagi, sebicni, trapavi petak - kad mlado sunce zrakama poljubi izvor istocno od mjesta stanovanja - u tom istocniku voda zivota postaje iscjeliteljska, pa se Srbi njome umivaju, preko sebe je prebacuju i piju, a mladji i hrabriji se u njoj i okupaju.
Nije isto sunce niti je isti istocnik prije i poslije Vaskrsa. U Vukovoj lirskoj pjesmi
"Na Cvijeti, na
ranilu", dakle sedam dana uoci Vaskrsenja, kaze se:
|
Al na vodi jelence
Rogom vodu mucase
A ocima bistrase.
|
Onaj koji nedremanim okom bistri zamucenu vodu, to mlado, novo sunce, to je Hristos, zivonosni istocnik, a s njim i nas novi zivot, zivot u Hristu.
Srbi iz Sarajeva - stoji u Srpskom mitoloskom recniku - isli su na istocni petak na izvor Pjenkovac, a djevojke iz Mostara na Djevojacku Vodu. I Pjenkovac i Djevojacka Voda, nakon ove najnovije nesrece, pomaknuli su se jos istocnije.
Vas u prekookeanskom rasijanju, daleko pomaknute na zapad - da ne zaboravite ko ste - vec cetrnaest godina grije vas Istocnik, narocito ovim jubilarnim pedesetim brojem, povodom koga ste me nezasluzeno uzvisili da budem specijalni gost na vasoj i nasoj Slavi lista, a zatim i da gostujem kod crkveno-skolskih opstina vase prostrane Eparhije. I ja vam kao uzdarje donosim jedino sto imam, ako imam, ovu rukovet stihova u kojima mi je jednoga jutra na Kalemegdanu ono isto mlado sunce umilo lice. Ako su nas oklevetali i medijski razgubali, kako to da nam vjeverice jedu iz ruku? I to tamo gdje su vjeverice divljakuse, a ne, kao ovdje kod vas - domace zivotinje:
Uzmi veverice iz ruke ubice
Njuskom cistunice pricesnu naforu
Osmejak kojim si umila mi lice
Jos sja iz dva okca u vrhu na boru
Reci da smo tvoji sunce svima isto
Taoci zivota sumasetsi slepi
Zato nam i saljes nesto tako cisto
Da oklevetane utesi okrepi
Majko sirotinje Sunce Ogrijano
I ninje i prisno rodjeno u slami
Ti si veverica u milosnom danu
Za one sto zanju i neposijano
Da ne budem sam i kad se usamim
Grijalo si me Na Kalemegdanu. |
Povodom ovog, za mene izuzetno prijatnog, Istocnog petka, istocnika zivota, kojeg zajedno provedosmo pod svodom ovog prekrasnog manastira, zelim vam da nikada ne budete medju onima koji cekaju da im sunce izadje na zapadu.
Vas Rajko Petrov Nogo,
Rasovic od starine
|