"Ko je slab, neka rece: junak sam" (Joil 3, 10)

  Svaka istorija se probija svom cilju strmim i teskim putevima. Svaka velika i znacajna ideja ostvaruje se borbom protiv zla koje uvijek stoji protiv onoga sto je dobro i plemenito. Zbog toga je uvijek bilo potrebno da ispred svih velikih istina idu i veliki ljudi, da im ciste put boreci se protiv zla i protiv svih neprijatelja istine.

  Ispred hriscanskih istina kroz vijekove isli su Hristovi apostoli, svetitelji, mucenici i ispovjednici. Propovjedajuci Jevandjelje, morali su veoma cesto da zrtvuju svoje zivote odricuci se "carstva zemaljskoga". Isto su tako, ispred nasih narodnih i crkvenih istina, isli nasi narodni svetitelji, mucenici i junaci. Oni su izvrsili najjaci uticaj na duhovnu i nacionalnu svijest naseg naroda. Pravoslavna srpska Crkva je posebno njegovala uspomenu na njih praznujuci dane njima posvecene, isticuci njihove primjere i posvecujuci im hramove. Otuda i nase Vidovdansko slavlje i praznovanje, posveceno uspomeni na svetog cara Lazara, kosovske junake i mucenike, kao njihove sljedbenike, do nasih dana.

  Nasi duhovni i narodni velikani su svojom snagom zracili u svakom vremenu nase istorije i svijetlili svakom pokoljenju. Svakoj novoj generaciji oni su imali sta da kazu i pokazu - da poruce.

  Trebalo je birati izmedju Istinitog Boga - Gospoda Hrista - i oluje sa istoka koja je nosila preko Balkana svojevrsno neznabostvo. I sveti car Lazar nije mogao postupiti drugacije, nije mogao drugacije zavrsiti istoriju svetih Nemanjica, nego da sa cijelim svojim narodom krene putem Jevandjelja, putem Hristovim. Cilj svetih Nemanjica je bio da cijelu srpsku zemlju pretvore u zaduzbinu Boziju, u jedan, da tako kazem, veliki manastir, u kome ce se sluziti samo Bogu, samo Gospodu Hristu.

  Ako bismo htjeli da u nekoliko rijeci sazmemo i izrazimo Jevandjelje svetih Nemanjica, ono bi glasilo: Hristos prije svega i iznad svega; Sve za Hrista - Hrista ni za sta! A to Jevandjelje jeste i Jevandjelje cara Lazara. On se sa svojim narodom opredijelio za Carstvo nebesko, jer je zemaljsko carstvo privremeno i prolazno. I desilo se cudo: Srpski narod nije unisten na Kosovu! Ne, on je produzio put kroz strasno ropstvo, put vjecne Srpske crkve, muceci se kroz istoriju do dana danasnjega, jer i danas se polaze ispit na Kosovu.

  Mnogi se cude zasto mi slavimo Vidovdan - dan naseg najveceg poraza i tragedije. Medjutim, Vidovdan je nasa narodna i duhovna tajna koja se ne moze objasniti vec samo dozivjeti. Ne moze svako da vidi i nema svako cime da vidi ono sto Vidovdan znaci, sto Vidovdan jeste. "Vidovdane moj ocinji vide, tobom vidim sto drugi ne vide". Vidovdan se najbolje vidi kroz molitve Bogu, svetom caru Lazaru i ostalim mucenicima kosovskim.

  Kako se danas stize do Kosova? Do Kosova se stize pokajanjem; samo pokajan i obnovljen covjek zna i moze da stigne do Kosova. Na Kosovo se stize sa osjecanjem da krv ljudska, koja je osvijetlila svaku stopu Kosovske zemlje, nije prolivena ni za cara ni za drzavu, vec prvenstveno za Carstvo nebesko. Sa pokajanjem i molitvom Bogu da nam oprosti sve, da nam oprosti sto smo pogazili Kosovski zavjet i Kosovsko predanje.

  Srpski narod moze da se ponosi svojim svetim precima, svetim Savom i svetim carem Lazarom. No ponositi se svojim velikim precima a biti manji i gori od njih, izaziva prezrenje a ne divljenje. Velicati se osloboditeljima a prljati slobodu, kupljenu krvlju njihovom, nedostojno je i smijesno, pa i zlocin.

  Ovaj praznik poziva nas sve da provjerimo gdje smo. Gdje sam ja, ti, i svaki od nas. Da li je Hristos sve za nas u ovome svijetu? Da li se mi polako odvajamo to od Njega? Da li bjezimo od Njega i pridruzujemo se laznim bogovima ovoga svijeta? Svako neka provjeri sebe!

  Neka nam svima Gospod i sveti car Lazar i ostali Kosovski mucenici pomognu da se i mi, ako to jos nismo uradili, opredijelimo za Carstvo nebesko, za nasu vjecnu Otadzbinu, a Gospod je taj koji ce nam dati snage da istrajemo na putu ka Nebeskom carstvu. Amin.

Episkop kanadski,
G. Georgije