Protojerej Stevan Stojsavljevic

  Kako smo primili novost o Hristovu vaskrsenju iz mrtvih?

  Vaskrsenje Hristovo osnovna je istina nase vjere. Sto je temelj za zgradu, to je vaskrsenje Hristovo za nasu vjeru. Od istinitosi vaskrsenja zavisi istinitost nase vjere i nase spasenje. Jer ako Hristos nije vaskrsao, onda On nije bio Bog, onda mi nismo iskupljeni, onda smo jos u ropstvu satani, grijehu i smrti - onda je uzaludna vjera nasa. Ovako zakljucuje sveti apostol Pavle u svojoj prvoj poslanici Korincanima, pa na kraju radosno uzvikuje: "Ali Hristos vaksrse iz mrtvih i javi se mnogima" (15, 1-20).

  Po Hristovom Vaskrsenju nastalo je veliko gonjenje, i od straha su bili izbjegli i Njegovi apostoli. Ali Hristos ih je i dalje hrabrio, i dalje im se javljao, ostavljajuci im svoj mir da bi bili u miru sa drugima - sa svojim strastima i sa svojom dusom i tijelom. Drugim rijecima, naoruzao ih je sa oruzjem mira i sa silom Svetoga Duha, i onda poslao u svijet da bi svijet spasili i povratili ga iz zablude u istinu.

  I mi mozemo da zadobijemo taj isti mir i da ga sacuvamo u srcima i mislima nasim ako mislimo sto je god istinito, sto je god cisto, sto je god pravedno, sto je god slavno - drugim rijecima, ako zivimo u hriscanskim vrlinama (Filibljanima 4, 8-9).

  Laz, prezir, podvale ljudske, gordost, pakost i ljutnja stvaraju veliki nemir i nered; ove lose osobine narusavaju Hristov spasonosni mir. A nista vise ne rusi dusevni mir kao sumnja kad joj dozvolimo da se ugnjezdi u nasem srcu i u nasoj dusi. Jer, onaj "koji sumnja je kao morski val koji vjetar podize tamo i onamo" (Poslanica Jakovljeva 1, 6).

  Ta ista sumnja i nevjerica nehotice se uvukla i u srce apostola Tome i on se nasao izmedju dvije krajnosti -izmedju vjere i opake sumnje. Tek ponovno vidjenje i susret sa vaskrslim Sinom Bozjim doveli su do iskrenog i srdacnog kajanja. Na koncu je Toma i zivot svoj polozio uceci i propovjedajuci da je Isus Hristos pravi i istiniti Sin Bozji i da je kao takav odista slavno vaskrsao iz mrtvih.

  Kao i apostol Toma, tako i mi kao ljudi mozemo da padnemo u istu klopku sumnje. Zato je i ono pocetno pitanje umjesno: kako smo primili novost o Hristovom Vaskrsenju.

  Sveti apostol Toma je proveo tri godine sa Hristom. Bila je to skola molitve, ali ipak je pao na ispitu kad je vjera u vaskrsenje bila u pitanju. A sta mi onda mozemo da kazemo - mi koji jednom u nedelji, u mjesecu ili cak u godini cujemo ono sto hrabri, jaca i krijepi nasu vjeru? Mi, kojima je tesko ostai sat vremena molitvi, a kamo li sav dan ili svu noc. Svakako da mozemo jos lakse postati zrtve sumnje, lakse od Hristova apostola Tome.

Sta nam je onda ciniti?

  Mi treba da cvrsto i nepokolebljivo budemo uvjereni u istinitost ucenja nase svete vjere pravoslavne, vjere koja nam dolazi od samoga Boga i od Njegovog Sina, Gospoda isusa Hrista. Ne zaboravimo da je nasa vjera bozanskog porijekla. Ona je sveta vjera, uzvisena i neprolazna.

  Zato je sveta duznost svakog pravoslavnog hriscanina da svoju vjeru sto vise utvrdjuje, da bi ona postala cvrsta kao stijena, da joj nikakva sumnja ovoga svijeta ne moze naskoditi. Treba se vise interesovati za tu neprolaznu vjeru, vise citati, slusati, posjecivati predavanja kojima je svrha sticanje saznanja o Pravoslavlju. Samo tako nas zivot postace sluzba Bogu. Kao sto se kandilo gasi ako se ulje ne doliva, tako i nas duhovni zivot slabi i gasi se ako se duhovno ne usavrsavamo, ako se ne sjedinjujemo sa Bogom kroz svetu molitvu i sveto pricesce - ako nas sila Bozje blagodeti ne podrzava i ako se ta ista sila ne pojacava svakodnevno i ne obavlja kroz najsvetije tajne - ispovijest i pricesce.

  Sveti apostol Toma se udostojio da vidi vaskrslog Hrista i sa tim vidjenjem je okrijepio i ojacao svoju vjeru. Ali "blago onima koji nisu vidjeli, a ipak vjeruju".