Pise: Protojerej-stavrofor Vasilije Tomic

  Svaka nam se cuda desavaju, a u zadnje vrijeme, sve cesce, i to da me neki moji parohijani pitaju, da li znam, i sretoh li i ja negdje "popa" tog i tog. Njima se, vele, ta "cast" ukazala u nekim njihovim, obizno, kafanskim situacijama. Sretose, kazu, tog srecnika i on im se prestavio sa svojim punim imenom i prezimenom i jos punijim "cinom i titulom". Razmisljaju ti moji parohijani da bismo mi, popovi, morali znati jedni za druge. Odgovorim im, zacudjen, da pojma nemam i da za tog "popa" nikad cuo nisam.

  Podjem kod svog Episkopa, da sad ja njega upitam, da li on zna za covjeka koji mu eparhijom skita, za svestenika se predstavljajuci. I ja razmisljam: Episkop je stozer Crkve oko koga se Crkva sabira i bitise u svim njenim funkcijama. Jer, kako sveti Ignjatije Bogonosac, u svojoj Poslanici Smirnjanima, veli: "Dobro je da se zna za Boga i za episkopa. Gdje se pokazuje episkop, tamo neka bude skup (sabor), jer gde je Isus Hristos, tamo je i saborna Crkva. Bez episkopa nije dopusteno ni krstiti niti sluziti Evharistiju" (Citirano prema: D. Staniloje, Dogmatika 3). Znaci, bez episkopa i njegovog znanja o nekom, nema ni tog u Crkvi i crkvenoj sluzbi.

  Ne mnogo iznenadjen, cujem od Vladike da ni on pojma nema o tom samozvancu i uljezu. Ovih dana - druga nedjelja svetog i casnog posta - slusajuci sveto jevandjelje o Pastiru dobrom, koji dusu svoju polaze za ovce, za razliku o najamniku, "koji nije pastir" (Jn. 10, 12), poceo sam da prebiram za koliko sam takvih "popova" u zadnje vrijeme cuo, pa se i sam zacudih i zaprepastih. Stvarno, ima ih previse. Ovdje ne racunam na nekada redovno i kanonski, od uredno i kanonski rukopolozenog vladike ili vladika, rukopolozene, ili cak problematicno rukopolozene ali od Majke Crkve srpske, u nuzdi i nevolji, i spasenja radi sviju i svakoga, prihvacenih pa odmetnutih svestenih lica. Oni su tuzna prica nase Crkve i za svoja djela, i nedjela, - i gazenje preteske zakletve svestenicke - odgovarati pred Bogom. Njih ostavljamo do Bozjeg suda i vracamo se ovoj nasoj, tuznijoj, prici o samozvancima i uljezima u svestene redove.

  Tu, skoro, skrenuse mi paznju na veb-sajt neke, nazovi, kanadske pravoslavne crkve. Sakupili se tu i pobrojali se ti i takvi, stavili svoja puna imena i prezimena i, opet, jos punije svoje "cinove i titule". Vidjeh, dvojicu od tih samopecenih svojih "kolega" licno poznajem. Jedan, koji se oznacio "svestenstvom" prosao je sve "tacke i backe" sektaske, bivao i osnivao neke svoje "crkve", sluzio "Kurtama i Murtama" sektaskim i cova dosao na ideju da se i na vrletima nekakvog njegovog "pravoslavlja" oproba.

  "Djakon" mu je jedan momak koji mi je, u svoje vrijeme, bio na neki nacin i drag. Ucestvovao sam u njegovom vadjenju iz zivotnih jaruga u koje je zapadao. Dugo se bio lomatao tamnim i skrivenim stranama i stranputicama podzemlja. Priznajem, njegova sjecanja o kojekakvim "operacijama" sirom Evrope, slusao sam sa najvecim interesovanjem. Dolazio je jedno vrijeme u crkvu cesto, skoro redovno. Jednom, iz nebuha, prenerazi me pitanjem da bi i on htio da bude - svestenik. Osladilo mu se, rece. Nema mira ni spokoja dok i to ne oproba. Ima, veli, duboke i tamne porive za tim. Sta mu sve nisam govorio da ga odvratim, ali kad ne uspjeh, predadoh se i rekoh: "Slava Gospodu, imas nesto od skole, nisi ni star previse, hvataj knjigu, uci, nadoknadjuj, pa se upisuj u bogoslovske skole..." A ne, rece, zuri mu se. Sreo je on nekog Grka - nisu ni Grci liseni ove posasti - i taj mu je Grk obecao da ga, po kratkom postupku, popom nacini. I najednom, ispari se ovaj junosa, potonu u tminu i dubinu, da bi sa slicnima sebi pajtasima izronio u veb-sajtu te, kobajagi, "pravoslavne crkve kanadske".

  Sve ovo moze zazvucati kao igrarija - ljudi sve probali pa ajd' sad da se malo i sa svetinjom Bozjom proigraju. Prisvajali su sebi sto sta, sto da ne prisvoje i cast svestenicku. Odes u radnju, kupis kosulju sa kolarom, obuces je i eto - gotov "pop". Ko ti sta moze u jednom "demokratskom drustvu".

  Sto se ljudi tice, izgleda da su u pravu. Ako se Boga ne boje i ljudi ne stide, mogu da rade sta hoce. A ja, kad bih mogao, i kad bi me htjeli slusati, porucio bih im, da je opasno i ubistveno igrati se sa svetinjom Bozjom.

  Svestenstvo je sveta Tajna i Bozja ustanova. Bog bira svoje sluge. Na koga Gospod stavi svoju ruku, i prizove ga, taj mora da se odazove i kuku njemu ako Bozji priziv nedostojno pronosi. Za Samuila, dok je jos djeteom bio, Gospod veli da ga je izabrao izmedju svih plemena Izrailjevih sebi za svestenika, da prinosi zrtve na oltaru i da kadi kadom i nosi oplecak pred Gospodom (1. Sam. 2, 28). Proroku Jeremiji veli Gospod: "Prije nego te sazdah u utrobi, znah te; i prije nego izide iz utrobe, posvetih te; za proroka narodima pozvah te" (Jer. 1, 5). "Poslusajte me, ostrva, i pazite narodi daljni. Gospod me pozva od utrobe; od utrobe matere moje pomenu ime moje" (Is. 49, 1), uzvikuje prorok Isaija. Izmedju mnogih, probranih i vrijednih, Gospod sam izabra Arona i sinove njegove, da mu vrse sluzbu svestenicku (2. Mojs. 40, 13). Isto je bilo i sa sinovima Aronovim. Gospod nalozi Mojsiju da i njih pomaze kao sto je pomazao oca njihova. "Pomazivanje njihovo bice im za vjecno svestenstvo, od koljena do koljena" (2. Mojs. 40, 15).

  Moglo je i u to vrijeme biti - i bivalo ih je - koji bi se voljeli prosetati u odorama svestenickim i poigrati se malo sa tim, ali kazna Bozja bila je grozna. "Ti i sinovi tvoji s tobom vrsite svestenicku sluzbu svoju u svemu sto pripada k oltaru - naredjuje Gospod Aronu. Ko bi drugi pristupio, da se pogubi" (4. Mojs. 3, 10). I zaista, Aron i sinovi njegovi, strogo su vodili racuna o volji Bozjoj. Zajedno sa Mojsijem cuvali su svetinju za sinove Izrailjeve; a da ko drugi pristupi, poginuo bi (4. Mojs. 3, 38).

  Strogo se vodilo racuna i znalo se ko je ko. Registar svestenicki bio je jasan. Nalazimo kod Jezdre da sinovi nekog Avaje ustvrdise da i njima pripada cast svestenicka. "Oni trazise po knjigama da bi pokazali rod svoj, ali se ne nadjose, zato bise odluceni od svestenstva" (Jezdra, 2, 62).

  Ovo nase bolesno, protestanstko i protestvujuce, doba, devalviranih i izokrenutih vrijednosti, i mentaliteta - sta mi ko moze i ko meni smije nesto uskratiti - prepoznajemo u pobuni koju povedose "Korej sin Isara sina Levijeva, i Datan i Aviron sinovi Elijavovi i Avnan sin Faleta sina Ruvimova" (4. Mojs. 16, 1). Pripovjedac ove povijesti, kao sto se vidi, ide daleko u genealogiju svih buntovnika, da bi se iz njihova porijekla - ciji su sinovi - jasno vidjelo da nisu imali nikakvo pravo na bunu svoju. Leviti - sinovi i potomci Levijevi - bili su izabrani od Gospoda da pomazu svestenicima, da budu crkvenjaci, ali ih Gospod nije bio udostojio same casti svestenicke. Zato Koreja kori Mojsije, podsjecajuci ga na to gdje mu je mjesto: "Malo li vam je sto vas je Bog Izrailjev odvojio da od zbora Izrailjeva pustivsi vas k sebi da vrsite sluzbu u satoru Gospodnjem... a vi trazite jos i svestenstvo" (4. Mojs. 16, 9 - 10). Jer ovi "ustase na Mojsija, i s njima dvjesta i pedeset ljudi izmedju sinova Izrailjevih, glavara narodnih, koji se sazivahu na zbor i bijahu ljudi znatni. I skupise se na Mojsija i na Arona, i rekose im: Dosta nek vam je, sav ovaj narod, svi su sveti, i medju njima je Gospod; zasto se vi podizete nad zborom Gospodnjim?" (4. Mojs. 16, 2 - 3).

  Mojsije se zaprepasti kad to cu, i pade na zemlju nicice. Znajuci da je svestenstvo Gospodnje i da ce sami Gospod ocistiti gumno svoje i pokazati "ko je njegov, i ko je svet, i koga je pustio k sebi" (4. Mojs. 16, 5). Pozva ih da uzmu kadionice i metnu u njih ognja i kada, "i koga izabere Gospod, onaj ce biti svet" (4. Mojs. 16, 7). Na svoju nesrecu, buntovnici prihvatise ovaj izazov i stadose uporedo sa Aronom i sinovima njegovim. "Tada se pokaza slava Gospodnja svemu zboru. I rece Gospod Mojsiju i Aronu govoreci: Odvojte se iz toga zbora, da ih odmah satrem" (4. Mojs. 16, 19 - 21).

  I stvarno, svi, sa svih strana, odstupise od satora njihovih, a ovi "stadose svaki na vrata od satora svojega sa zenama svojim i sa sinovima svojim i sa djecom svojom. Tada rece Mojsije: Ovako cete poznati da me je Gospod poslao da cinim sva ova djela, i da nista ne cinim od sebe. Ako ovi pomru kao sto mru svi ljudi, i ako budu pokarani kao sto bivaju pokarani svi ljudi, nije me poslao Gospod; ako li sto novo ucini Gospod, i zemlja otvori usta svoja i prozdre ih sa svim sto je njihovo, i sidju zivi u grob, tada znajte da su ovi ljudi uvrijedili Gospoda. A kad izgovori rijeci ove, rasjede se zemlja pod njima, i otvorivsi usta svoja prozdrije ih, i domove njihove i sve ljude Korejeve i sve blago njihovo. A svi Izrailjci koji bijahu oko njih pobjegose od vike njihove, jer govorahu: Da nas ne prozdre zemlja. I izidje oganj od Gospoda, i sazeze onih dvjesta i pedeset ljudi koji prinesose kad" (4. Mojs. 27, 35).

  Ovim zlosrecnicima, danasnjim, bolje bi bilo da se ne igraju sa svetinjom Bozjom; jer ako ih zemlja danas ne prozdire, kad tad stice ih pravedna osveta Gospodnja. Ako im ova povijest o Datanu i Avironu nije dovoljna opomena, neka podju do Druge knjige Samuilove i vide sta se desi onom Uzu koji se, neovlascen, slucajno rukom dohvati svetinje Gospodnje. Za tu nepaznju ubi ga Gospod ondje, na licu mjesta, te umrije Uza kod kovcega Bozijega (2. Sam. 6, 6).

  Tesko takvima koji "putem Kainovim podjose i u prevaru Valaamove plate padose, i u buni Koreovoj izgibose" (Juda, 1, 11). Ali isto tako, tesko i onima koji dozvoljavaju sebi da budu manipulisani prelasceni. Ni oni nemaju izgovora da nisu znali. Bog nas je obdario razumom i tim Bozjim darom mi treba da se sluzimo. Dodje neko ko za sebe tvrdi da je svestenik; pogledaj ga i po izgledu njegovom ponekad mozes odmah prosuditi o kome se radi. Upitaj ga kojoj jurisdikciji pripada, ko ga je rukopolozio, ko mu je episkop i gdje mu je gramata o rukopolozenju. "Potrebno je da dodju sablazni - veli nam gospod - ali tesko onom covjeku kroz koga sablazan dolazi" (Mt. 8, 7). Nasa vjera i postojanost u vjeri bivaju kusani na mnoge nacine, pa i na ovaj. "Ako ustane medju vama prorok ili koji sne sanja, i kaze ti znak ili cudo, pa se zbude taj znak ili cudo koje ti kaze, i on ti rece: Hajde da idemo za drugim bogovima, kojih ne znas, i njima da sluzimo, nemoj poslusati sto ti kaze taj prorok ili sanjac, jer vas kusa Gospod Bog vas da bi se znalo ljubite li Gospoda Boga svojega" (5. Mojs. 13, 1-3).

  Crkva je Tijelo Hristovo kojem je glava sami Hristos. Niko, koga Gospod nece, ne moze se Gospodu na silu nametnuti. Hristos je "Ostavio Apostole, i njihove naslednike, kao vidljive prvosvestenike, ili Svoje organe. Niko ne moze sam od sebe uzeti zvanje Hristovog organa. Ni hriscanska zajednicane moze Hristu da nametne te organe preko kojih bi ON sam darivao svoje sile i Sebe Samoga. Samo covek kojeg je Bog posvetio moze uci k Njemu. Jer neposveceni ne moze uci k Bogu, i osvecenje ne moze sam sebi da da" (D. Staniloje, Dogmatika, 3). Ko hoce da razumije i da prihvati, dovoljno mu je.