Hristos vaskrse!

"Zaista je sve prolazno, i zivot je sen i san... jer kao sto rece pismo, kad svet steknemo, tad se u grob selimo, tamo gde su zajedno carevi i ubogi"

(Sedalna pjesma sa opela: Voistinu sujeta...).

  Protiv ove teske i neoborive istine borio se prvi covjek i svo njegovo potomstvo. Protiv nestanka sa lica zemlje bori se sve sto je stvoreno i sve sto zivi. Od smrti, koja zavlada svijetom, bjezi sve sto se zivim zove. Bjezimo i borimo se protiv nje i mi na pocetku treceg milenijuma od Rodjenja Spasitelja svijeta - jer i On podleze smrti da bi sve omrtvjelo zazivjelo - da bi prirodi vratio vijek zivota koji joj prvobitno podari.

  "Onaj koji se svjetloscu odjeva kao haljinom, pred sudijama nag stajase i po obrazu udarce primase od onih koje je sazdao" - svjedoce nam crkvene pjesme Velikog cetvrtka poslije cetvrtog jevandjelja o stradanju Njegovom. Bjezeci pred zalcem smrti sa nadom da i protiv nje ima lijeka, na Veliku subotu u strahu ali i sa sigurnoscu uzvikujemo: "Vaskrsni Gospode, pomozi nam i izbavi nas imena Tvoga radi!"

  Predvodjeni cvrstom vjerom i saznanjem da ce svijet i vrijeme proci, a da Rijeci Njegove nece proci, sjecajuci se obecanja Njegovog na kraju velikosubotnje Liturgije kroz pricasnik ispovjedamo: "Usta kao da je spavao i vaskrse spasavajuci nas". A u casu kad sve pokriva tama, i kad sva tvorevina lici na dolinu smrti, potvrdjujuci i u srcima svojim vijest Mironosica, molimo od Boga da nas udostoji da se pridruzimo andjelskoj pjesmi kojom se slavi Vaskrsenje Tvoje, Hriste Spasitelju.

  Prolazeci odajama svoje pale i grijehom opustosene duse u vrijeme svete Cetrdesetnice kroz bogosluzenja kojima nas sveta Crkva cini saucesnicima u stradanju Hristovom i priprema za slavljenika svetog Vaskrsenja Njegovog, ne mozemo a da se ne osvrnemo na svog vjecitog neprijatelja - smrt, kojom nas djavo htjede zauvijek posvojiti i odvojiti od Boga. Vracamo se ponovo na pocetak svijeta i zaleci nad sobom i licnom sklonoscu na grijeh, korimo Evu i ljutimo se na Adama i popustljivost njegovu prema zeni koju mu dade Bog. Zivimo i patimo, padamo i ustajemo, i kao narod i svaki ponaosob, sa mucnim svojatanjem biblijske istorije Bozijeg naroda. Zednom dusom vapijemo za vodom zivota o kojoj Spasitelj prica Samarjanci na Jakovljevom izvoru.

  I dok s jedne strane osjecamo surovost zivota sa svim iskusenjima koja nas snalaze, s druge strane racunamo na ljubav i milost Boziju kao neiscrpne izvore snage za borbu koju vodimo. Spremamo se za gozbu koju Gospodar ugotovi izbranima svojima. Na likovanje nad neprijateljima svojim kako tjelesnim, tako i dusevnim, kako nad spoljnim tako i nad unutrasnjim - da bi ocisceni i pokajani, pominjuci Presvetu, Precistu, Preblagoslovenu, Slavnu Vladicicu nasu i Bogorodicu, i uvijek Djevu Mariju, sami sebe i jedni druge i sav zivot svoj Hristu Bogu predali. Tako cemo ogrnuti plastom nestvorene svjetlosti Vaskrslog Gospoda, jednim ustima i jednim srcem slaviti velicanstveno i velikoljepno ime: Oca i Sina i Svetoga Duha, i sada i stalno i u sve vijekove, pozdravljajuci jedni druge najpobjedonosnijim hriscanskim pozdravom:

Hristos voskrese!
Voistinu voskrese!

Episkop kanadski,
G. Georgije