Draga mi ceda duhovna,
dragi moji eparhioti,
Evo opet punoce vremena
(Gal, 4, 4), evo nam u pohode Gospoda naseg u novorodjenom djetetu, Bozicu, da nas pribere Sebi i povede Ocu Svom, i nasem, Nebeskom, kao bracu svoju, djecu Bozju.
Sa praroditeljima nasim i njihovim otkazivanjem ljubavi Stvoritelju, u prirodi stvorenja grijeh se zacari
(Rim, 5, 7) a sa grijehom i smrt nas porobi. No Bog, stvoritelj nas, ne presta da nas ljubi.
Zato, evo nam Ga, dolazi, da nas oslobodi od toga ropstva, da nas pomiri sa Bogom i otvori nam dveri spasenja u okrilju
Bozijem (Apostol na
Bozic).
Kad andjeo Gospodnji Majku Boziju, Presvetu Bogorodicu, pohodi i radosnu joj vijest o Rodjenju Bozijem kroz djevicansku njenu utrobu objavi, ona u smirenosti svojoj uskliknu: "Evo sluskinje Gospodnje"
(Luka 1, 38). Time nam casnija od heruvima i nesravnjeno slavnija od serafima ukaza na smirenje i poslusnost kao nacin kako se Car neba i zemlje docekuje.
"Nebo ti prinosi zvijezdu, pastiri jasle, andjeli pjesmu, mudraci darove...". A sta da ti mi prinesemo na dar, Gospode, pita se bogonadahnuti pjesnik?
(Pjesma iz mineja o
Bozicu).
Evo rod ljudski daruje Gospodu najljepsi svoj cvijet, Neporocnu Otrokovicu, Majku Najljepsem od sinova
covjecijih (Ps.
45,2).
A svako od nas pojedinacno, draga moja ceda duhovna, Gospodom mi povjerena
(1. Petr, 5, 2) da upita sebe sta je on spreman Gospodu da podari. Novorodjeni mali Bog, u narodu nasem, od miloste, nazvani Bozic, obradovace se ako nas, ljude, najdraza stvorenja Svoja, nadje zbratimljene, okadjenih dusa i ljubavlju ogrijanih srca. Prinesimo mu na dar nasu bratsku ljubav i smirenje.
Pozdravljam vas, draga moja ceda, radoscu Bozica i sam radostan zbog obilja ohrabrujucih i lijepih dogadjanja kojima nas je milostivi Gospod proteklih mjeseci obdario. Na prvom mjestu mislim na ohrabrujuce promjene u Otadzbini nasoj. Posle toliko tegobnih i mucnih decenija, i onih nesrecnih 10 godina proteklih, radja se nada u rodu nasem da cemo, pomocu Bozijom i mudrijim vodjenjem svjetovnih i duhovnih vodja, pretrajati tegobe i dozivjeti vedrija i radosnija jutra.
Trud nas i htijenja na povjerenoj nam njivi Gospodnjoj, ovdasnjoj, Gospod je blagoslovio i osnazio tako da je povjerena mi njiva Gospodnja i protekle godine bogatim rodom radjala. Manastir, koji Gospodu
ustrojismo, postao je kosnica vas, mojih eparhiota, medotocnih pcela koje sa svih strana prostrane mi eparhije svoje plodove u njega prinose. Ovo nase duhovno srediste vaspostavilo se kao topli duhovni kutak svakoga od vas, kao rodjena gruda koja nam svima pripada.
Radosni smo da su i ostala nasa braca pravoslavna visoko prosudila nasa nastojanja i pocastvovali nas domacinstva na najvecem pravoslavnom okupljanju na ovim prostorima.
Vjerujem da ce Gospod i nadalje podupirati nasa nastojanja, vjerujem u vas, moje eparhiote, da cete i nadalje svoju ljubav i povjerenje svojoj Crkvi ukazivati.
U toj radosti i nadi na dobro i blagoslov Gospodnji, ja vas jos jednom svesrdno pozdravljam, pozdravom:
Mir
Boziji-Hristos se rodi!
zeleci vam od Novorodjenog Gospoda svako dobro, zdravlje i napredak.
Vas molitvenik pred Bogomladencem,
Episkop kanadski
