"Sve da vam biva u ljubavi" (1. Kor, 16. 14), cujemo rijeci svetog apostola Pavla, upucene hriscanima grckog grada Korinta. I nadalje, apostol moli bracu da, posto znaju ko je i kakav je jedan od njih, Stefanin, da je on medju prvima i najboljima u cijeloj oblasti, oni ostali yreba da ga priznaju za takvog, da ga slusaju i pokoroavaju mu se. I ne samo njemu, veli sveti apostol, nego i "svakome koji pomaze i trudi se" (1. Kor. 16, 16). Posto je Stefanin "prvenac iz Ahaje", apostol Pavle ga postavlja drugima za vodju i oko njega zaokruzuje crkvenu zajednicu.

  Svome pak uceniku Timoteju, apostol Pavle pise da namjerava da dodje da ih utvrdi i ukrijepi, a dotle poucava Timoteja i savjetuje ga da zna kako se treba vladati u domu Bozijemu, Crkvi Boga zivoga (1. Tim. 3, 15), pa da bi on druge, sebi potcinjene, znao utvrditi u tome znanju.

  Treba znanja kako se treba vladati u Crkvi, u domu Bozijemu. Sveti apostol Pavle strogo zabranjuje da se bilo koja crkvena zajednica poistovecuje ma sa kojim covjekom, bez obzira ko on bio i kakav ugled uzivao. Jos strozije bi apostol zabranio da bilo ko svojata neku crkvu i da joj se namece kao kakav gazda i gospodar. Crkva je Bozja (D. ap. 20, 28), Hristovo stado (Jn. 10, 16), grad Bozji (Ps. 87, 3), sabor svetih (Ps. 88, 7), Bozja njiva (1. Kor. 3, 9), a apostoli, episkopi, svestenici i svi drugi koji se svojim radom na toj njivi isticu, oni su Bozji saradnici na toj njivi i gradjevini Bozjoj (1. Kor. 3, 9).

  To toliko, da bismo uvidjeli mjeru svake svoje odgovornosti pred Domacinom, da se nijedan od nas ne ponese i ne istakne svoje ime ispred Bozijega i svoju sliku iznad ikone Bozje.

  Medjutim, po volji Bozjoj prema nalogu apostolovom, crkvenim vodjama, treudbenicima i poslenicima, vjerni narod, pastva, duzna je ukazivati paznju i postovanje. "Molim vas pak braco - citamo u Pavlovoj Poslanici Solunjanima - odajite priznanje onima koji se trude medju vama, i vasim pretpostavljenim u Gospodu, i onima koji vas poucavaju, i da ih postujete veoma mnogo sa ljubavlju zbog djela njihovoga" (1. Sol. 5, 12-13).

  Rijec Bozja postavlja ljubav kao vrhovno mjerilo i rukovodstvo. Da se niko svojom vlascu ne izdvaja izvan i iznad Crkve, da ne uzurpira gospodarstvo na njivi Bozjoj na kojoj treba da je sluga i saradnik. Pokoravanje mladjih starijima je kroz ljubav i postovanje; rukovodjenje starijih mladjima je takodje kroz ljubav, ali i kroz smirenje. "Tako i vi, mladji, pokoravajate se staresinama, a svi, pokoravajuci se jedni drugima, prigrlite smirenoumlje, jer se Bog gordima protivi a smirenima daje blagodat" (1. Petr. 5, 5), veli sveti apostol Petar.

  Prva lekcija svake skole ponasanja u Crkvi bila bi nauka o smirenju. Niko ni od koga ne trazi nikakvu bespogovornu i slijepu poslusnost. Bog nam je dao razum da se njime sluzimo i slobodnu volju da svoje misljenje izrazavamo. Dobro je da slabosti uvidjamo i zamjerke iznosimo - pitanje je samo mjere i nacina - da ne tjeramo "mak na konac" pa ako nije kako ja hocu, ne moze biti nikako. Treba prije svega voditi racuna o opstem dobru i svoju volju uskladjivati sa voljom Crkve.

  Nama se desava da smo slozni da budemo neslozni. Ima nas u raspravama i svadjama; u njima svi ucestvujemo a dalje od toga - svako svojim putem, na sto razlicitih strana. Guramo se i svoju volju namecemo, pa kad nam u tome ne podje od ruke, mi se izdvajamo, udaljavamo, rovarimo i smetamo, druge zbunjujemo i ubjedjujemo, zavodimo i odvodimo.

  "Zivite u miru medju sobom" (1. Sol. 5, 13), kaze nam sveti apostol Pavle. "Nista ne ciniti iz prkosa" (Fil. 2, 3). "Ako je moguce, koliko do vas stoji, imajte mir sa svima ljudima" (Rim. 13, 18).

  Sveti apostol Pavle dopusta hriscanima mogucnost da se ne slazu sa necim. On zahtijeva da se i u tome ima neka mjera. Na mnogim mjestima apostol za mir moli; u ovom slucaju on trazi da se zagrizljivcima i cepidlakama naredi da se ne bave vajkama i rodoslovima beskrajnim, koji vise navode na prepirke nego li na sluzenje Bogu u vjeri (1. Tim. 1, 3-4). "Ako li neko misli da se svadja, mi takvog obicaja nemamo, niti Crkve Bozje" (1. Kor. 11, 16), pise on u svojoj Poslanici Korincanima.

  Posto, nazalost, mi taj obicaj imamo, morali bismo ga se proci, i tu energiju, koju uzalud trosimo, u pametne stvari usmjeriti, ako hocemo da nesto stvorimo i dobar prinos na njivi Bozjoj damo; na nase opste dobro i spasenje. Amin.

protojerej-stavrofor Vasilije Tomic