|
Iz prevelike ljubavi
prema coveku Bog Otac je poslao Sina svog Jedinorodnog u svet
da spase gresnike i uspostavi ponovnu vezu izmedju gresnog
covecanstva i svevisnjeg Bozanstva, premoscujuci tako jaz koji
je nastao praroditeljskim grehom, a produbljen grehovima
covecanstva.
Bogomudri
apostol Pavle u svojoj poslanici Rimljanima kaze: "Jer
kao sto je kroz neposlusnost jednoga coveka postase mnogi
gresni, tako ce i kroz poslusnost jednoga coveka mnogi postati
pravedni" (Rim.
5, 19). Gospod je Isus
Hristos, dakle, poslusnoscu svojom postao Prvosvestenik i
izvor blagodati za one koji veruju u Njega. On je odsluzio
prvu Liturgiju na Tajnoj veceri predavajuci sebe za zivot
sveta i govoreci: "Primite
jedite, ovo je Telo moje, koje se za vas lomi na otpustenje
grehova". Isto
tako, blagosiljajuci Svetu casu recima: "Pijte
iz nje svi ovo je Krv moja Novoga zaveta, koja se za vas i za
mnoge izliva na otpustenje grehova".
Ova
sveta sluzba Gospoda i Boga i Spasa nasega Isusa Hrista
produzena je preko njegovih svetih apostola, episkopa i
svestenika, do dana danasnjeg i sluzice se na zemlji u sve
dane do svrsetka sveta i veka. Koliko je svestenik kao liturg
zaista istinski prinosilac zrtve, govori nam sveti Sovan
Zlatousti recima: "I
sada se dogadja ona vecera na kojoj je On sam bio prisutan.
Jer ni u cemu se ne razlikuje ova od one. Isto ni ovu ne
priprema covek, nego On sam priprema i ovu i onu".
Hristos je, dakle, prisutan na Liturgiji dok svestenik prinosi
slovesnu i beskrvnu zrtvu Njemu Caru i Bogu. Hristos
prisustvuje dok mi sluzimo svetu Liturgiju i blagosilja nas sa
visine svetoga stanista Svoga.
Blagodat,
dakle, koja je data svesteniku nije data ni samim andjelima,
jer on ima dar da drzi samoga Hrista na rukama svojim.
Medjutim, da bi covek mogao da sluzi svetu Liturgiju, odnosno
da bi bio rukopolozen u svestenicki cin, mora se prethodno
pripremiti i, ispovedivsi grehe svoje Hristu Bogu, pristupiti
Mu. I svo vreme svoje svestenicke sluzbe on mora sastradavati
sa narodom svojim, kao sto je to i sam Hristos radio. On mora
i sebe samoga prineti na zrtvu za spasenje sveta i coveka.
Njegova su, pak, zrtva - trud, rad, post, molitva i mnoga
dobra dela.
Tek
kada se zivotom svojim istinski priblizi Hristu Bogu, moze
pristupiti sluzenju svete Liturgije, i tek tada on ispunjava
svoje naznacenje liturga Boga Visnjega.
Zivite,
dakle, istinskim liturgijskim zivotom, dolazite u hram Boziji
i pricescujte se Telom i Krvlju Hristovom ucestvujuci tako u
predokusu Carstva Nebeskog.
jerej
Obrad Filipovic
|