Dva velika apostola
koja smo proslavili ovih dana, po kojima se zove i ovaj
protekli post - Petrovski - podsticu nas na razmisljanja,
sta je to Crkva Hristova, "kojoj
ni vrata paklena nece odoljeti".
Ko su Boziji ljudi koji ostavise takav neizbrisiv trag
hriscanstvu? Koju oni filozofiju svijeta i zivota izucise?
Dva prvovrhovan
apostola, bar kako ih mi u narodu priznajemo, su sveti Patar
i Pavle. Dva covjeka, dvije razlicite prirode, dva uma,
dvije razlicite nauke, no jedno u Hristu Gospodu.
Petar je bio obican
ribar sa ostroumnim zapazanjem i jakom vjerom. Pavle je bio
ucenik Gamalilov, najuceniji covjek toga doba. Iako visoko
obrazovan, nije se hvalio svojim znanjem, jer kaze:
"Ako cime treba da se hvalim onda cu se hvaliti
slabostima svojim".
Apostol Petar je u
odusevljenju ispovijedio pred svima Hrista: "Ti
si Hristos sin Boga zivoga!"
Kad je to ispovijedio, dobio je od Hrista odgovor: "To
ti tijelo i krv ne kazase, vec duh koji je u tebi. Ti si
Petar (stijena) i na tom kamenu osnovacu Crkvu svoju kojoj
ni vrata adova nece odoljeti".
Bez obzira sto se
Petar u momentima slabosti koleba, pa cak i triput odrice,
Hristos je previdio te njegove slavosti ali je istakao
jacinu vjere. Postavio ga je medju tri ucenika kojima je
pokazao sva cuda: Preobrazenje, Vaskrsenje i Svoju molitvu u
Getsimanskom vrtu, kao i mnoga druga cuda sa ostalim
ucenicima.
Apostol Pavle je bio
veoma obrazovan, uvijek je bio cvrst i nepokolebljiv, veliki
revnitelj Mojsijevog zakona, svjedok stradnja i kamenovanja
apostola i prvomucenika Stefana... Koliko god je revnovao za
Mojsijev zakon, jedan susret sa Hristom i preobrazaj u dusi
koji je dozivio na putu za Tars, stvorio je preokret i jos
vecu revnost za Novi zakon Hristov - Zakon ljubavi. U toj
novoj revnosti on svjedoci: "Ne
zivim vise ja nego zivi Hristos u meni!".
Apostol Pavle je bio
veliki revnitelj; dok nije bio obasjan Duhom Svetim gonio je
Crkvu Boziju. Nije to gonjenje bilo iz koristoljublja,
slavoljublja, interesa vec iz prevelike revnosti: "Iz
revnosti gonih Crkvu Boziju".
Prepoznavsi njegovo srce, Bog ga presrece na putu, kada jos
nije ucinio zlo i grijeh, obasjava ga svjetloscu, i
zasljepljujuci fizicke oci, otvara mu duhovni vid. Pavle -
do tada Savle - pada na zemlju i ostaje slijep. Slijep za
sve zemaljsko. Sta bi inace i mogao vidjeti osim grijeha na
koji je krenuo - da ubija hriscane. Zato mu Bog ukazuje novu
svjetlost, preko svestenika Ananija krstava ga i vraca mu
vid tjelesni kada je vec stekao vid duhovni. Za tu svjetlost
i za grijeh proslosti, apostol Pavle je bio progonjen od
demona i ljudi. Sam za sebe kaze da je "tri
puta dobio 40 manje jednu batinu".
Prosveceni Duhom
Bozijim, apostoli Petar i Pavle idu po svijetu i
propovijedaju Jevandjelje svakome stvorenju. Dobijaju tu
vlast da otpustaju grijehe i lijece "svaku
slabost i svaku nemoc u narodu".
I apostol Petar i apostol Pavle svoju - Hristovu nauku su
propovijedali i smrcu posvjedocili.
Put Crkve je put
krsni, uzak i trnovit, ali vodi u vjecnost. Put bez Hrista
moze biti i sirok i udoban, ali dokle? Hristos je izabrao
proste da posrami jake. Gotovo svo od Njegovih ucenika su
bili prosti ljudi. A oni, koji su kao apostol Pavle bili
obrazovani, prihvatajuci Njegovu nauku, shvatili su "mudrost
ovoga svijeta kao tastinu i prasinu zemaljsku".
Ziveci u Hristu, oni su potvrdili rijeci jevandjeljske:
"Bog se gordima
protivi a smirenima daje blagodat".
Shvatili su i prihvatili Hristove rijeci: "Ja
sam put, istina i zivot, i niko ne moze doci Ocu do kroza Me".
Uostalom, sta vrijedi covjeku ako i sav svijet zadobije a
dusi svojoj naudi.
Ova dvojica oprecnih
ljudskih priroda jedno su u vjeri i vjera je ta koja ih
ujedinjuje u Gospodu. I danas, i uvijek, Crkva Hristova
otvorena je za sve ljudske oprecnosti i razlicitosti koje se
mogu spojiti i ujediniti ljubavlju Hristovom. Nema vise
Judejca, ni Jelina, nema vise roba ni slobodnoga, nema vise
muskog pola ni zenskog, jer ste svi jedan (covjek) u Hristu
Isusu. Amin.
Episkop
kanadski
