Kad apostoli vjerom Gospodnjom pocese cuda ciniti i mnogi narod u vjeru Hristovu prevoditi, sastadose se knjizevnici i fariseji, i starjesine narodne, da vide kako toj nagloj poplavi hriscanskoj da se odupru. Te "ustade u Sinedrionu jedan farisej, po imenu Gamalilo, zakonik, postovan od svega naroda... pa im rece: Ljudi Izrailjci, dobro pazite sta cete ciniti sa ovim ljudima. Jer prije ovih dana ustade Tevda govoreci da je on nesto veliko; uz njega pristade ljudi na broj oko cetiri stotone; on bi ubijen i svi koji ga slusahu razidjose se i propadose. Poslije ovoga ustade Juda Galilejac u dane popisa i odvuce dosta naroda za sobom; on takodje pogibe i svi koji ga slusahu rasturise se. I sad vam kazem: Prodjite se ovih ljudi i ostavite ih; jer ako bude od ljudi ova namisao ili ovo djelo, propasce; no ako je od Boga ne mozete ga unistiti, da se kako i bogoborci ne nadjete" (D. ap. 5, 34 - 39).

  Evo mudrosti koja je, da je bila poslusana, mogla spasti narod izrailjski od sramote i grjehote, stradanja i ponizenja! Evo istine koja se, poslije dvije hiljade godina, jednako posvjedocava i potvrdjuje. Da Gospod ne bijade Sin Bozji, da zaista ne ustade iz mrtvih, zar bi za tu istinu toliki "oblak svjedoka" (Jevr. 12, 1), toliki milioni ispovjednika vjere i stradalnika zivote svoje polagalo.

  Farisej Gamalilo je svojom mudroscu za sve mudrace svijeta ovu nepobitnu istinu izgovorio; apostol Toma je za sve sumnjalice do kraja svijeta i vijeka svojom rukom krvave rane Hristove dotakao. Zato, nikome izgovora nema.

  Ko jednom zaplovi morem vjere, neka dobro pazi da ne posumnja, da ne posustane i omalodusi. I dobro da pazimo kako zivimo do zadnjeg izdisaja svoga. Ako se i pri zadnjem izdisaju pokolebamo, uzalud nam je bilo svo mukotrpno brodjenje i plivanje.

  Neka bi nam Vaskrsli Gospod "dolio vjere" i osnazio nas na hrabro i postojano njeno svjedocenje.

protojerej-stavrofor,Vasilije Tomic