Cedomorstvo - vapijuci greh pred Bogom - osudjeno je od celokupnog kanonskog i svetootackog predanja Crkve. Stav nase Crkve nije nista novo za one koji koliko toliko zive zivotom Crkve. Medjutim saopstenje Svetog sinoda je, sudeci na osnovu reakcije javnog mnenja, pokazalo u kolikoj meri nasi vernici ne poznaju svoju Crkvu, njeno ucenje i stavove o porodici, kao osnovnoj celiji drustva i domace crkve. I danas su se reci Matije Beckovica, pokazale istinitim: "Oni koji skidaju kapu ili ne puse u crkvi smatraju se teolozima".

  Oni, pak, koji poznaju ucenje svoje crkve i njen stav o abortusu, u prilici su ovih dana da saznaju, na osnovu reagovanja javnog mjenja, stvari od kojih se hvataju za glavu. Podaci o broju izvrsenih abortusa su u najmanju ruku porazavajuci. Tako saznajemo da se samo u Srbiji danas izvrsi oko sto pedeset hiljada abortusa godisnje, i to prema zvanicnim, registrovanim podacima. Po nezvanicnim, sam Gospod zna. Iole razuman covek, pa cak i oni koji se tako strastveno bore za slobodu zene i koji govore kako "majke" (ako se ubice svoje djece mogu nazvati majkom) imaju pravo na izbor da rode ili ne rode, a u isto vreme precutkuju da i dete ima pravo na zivot. Morali bi da se zamisle nad ovom porazavajucom brojkom: ako svake godine bude likvidirano sto peteset hiljada dusa, za deset godina to je milion i po, za dvadeset tri miliona.

  Pojedini lekari ovaj gnusni zlocin opravdavaju navodnom brigom o adekvatnoj i strucnoj lekarskoj zastiti zene, jer ako se abortus zabrani zakonom, onda ce nam se navodno desavati da nam zene dolaze sa sepsom i pred umiranje, a ko ce tada snositi odgovornost? Pogledajmo sta statistika govori o tome. U uzoj Srbiji, na primjer, do potpunog legalizovanja pobacaja, u 1969. godini, zabelezena su 34 smrtna slucaja, a posle pune liberalizacije, u 1986. godini, ni jedan. Medjutim, kako pise dr. Nedeljko Kangrga, "potpuna liberalizacija donosi sa sobom ogromno povecanje tog utrobnog cedomorstva". Tako je vec u 1969. godini u uzoj Srbiji bilo 119.879 pobacaja, a u 1986. godini 161.480. Sami presudite, koliko koristi, a koliko stete je nanela legalizacija abortusa.

  Izjava ginekologa Stojana Adasevica (objavljena u nedeljniku NIN), koji je u svojoj karijeri obavio oko 48 000 abortusa, i koji pokajnicki izjavljuje: "da je ubio celo Smederevo i da iako mu drzava daje za pravo da radi abortuse, on kao hriscanin-pravoslavac nema ipak na to pravo". Na zalost mali je broj onih koji su sa razumevanjem prihvatili apel majke Crkve, ili se ne oglasavaju iz straha da im se ne prisije etiketa nazadnjastva i mracnjastva. Zar neko ko nema potpuno spaljenu savest moze i da pomisli da ce Gospod na ovaj gnusni zlocin i pokolj dece jos u majcinim utrobama gledati tek tako? Zar nas nasa stradanja samo u zadnjih osam godina nisu nicemu naucila. Da li je moguce da i danas mnogi postavljaju pitanje otkuda i zasto ovakva iskusenja i stradanja zadesise bas nas? Evo, da nista drugo gresno ne ucinismo, zar ovo nije i previse, zar u svetlu napred iznesenih cinjenica gnjev Gospodnji nije opravdan, zar ne bi smo trebali reci kao onaj pokajani razbojnik: "A mi smo pravedno osudjeni, jer primismo po svojim djelima kao sto smo zasluzili" (Lk.23,41).

  Crkva, kroz celu svoju istoriju, osudjuje ubistvo nevine djece, rodjene i nerodjene. U Ucenju dvanestorice apostola, tzv. Didahi, iz osamdesete godine poslije Hrista, hriscanima je receno: Ne smete vrsiti pobacaj. Ne smete unistavati novorodjencad... Sveti Vasilije Veliki pise: "Zena koja je smisljeno unistila plod mora da plati dug za ubistvo. A oni koji vrse pobacaj i sami su ubice".

  Crkva je oduvek smatrala da licnost nerodjenog deteta postoji od zacesa, tj. od sjedinjenja zenske i muske jajne celije, i taj stav se nije izmjenio ni za jotu do dana danasnjeg. Crkva je na Spasitelja naseg, Isusa Hrista, koji je temelj sveukunog naseg zivljenja, uvek gledala kao na Boga sjedinjenog sa svojstvima savrsene ljudske prirode i to od trenutka Njegovog zaceca. Takva shvatanja prisutna su i u Starom i u Novom Zavetu. "Prije nego izide iz utrobe, posvetih te, za proroka narodima postavih te" (Jerem.1,5); "Gospod me pozva od utrobe, od utrobe matere moje pomenu ime moje" (Isaija 49,1,5); "A kada blagovoli Bog, koji me izabra od utrobe matere moje i prizva blagodacu svojom" (Galat.1,15).

  U Starom Zavetu bukvalno su se uzimale rijeci Mojsijevog zakona da svaki onaj koji "cini takva djela treba da umre". Tako je za preljubocince, homoseksualce, rodoskrvnike i one koji imaju polne odnose sa zivotinjama zapovedjeno da se pobiju. Zar cedomorstvo nije gore od ovoga, ukoliko je moguce vrsiti komparaciju ovih grijehova?

  Dokaz da plod ima potpune ljudske osobine, pa cak i svoj duhovni zivot, prvi su doneli Jevandjelisti: "A Marija ustavsi onih dana otide hitno u gorski kraj, u grad Judin... A kad Jelisaveta cu pozdrav Marijin, zaigra dijete u utrobi Njezinoj" (Lk.1, 39-40). Sveti Kirilo Jerusalimski veli: "Sveti Jovan Krstitelj poskocio je u utrobi majke svoje, prepoznavsi Boga, to jest Bogomladenca". U Novom Zavetu se ista rjec upotrebljava i za plod i za dete u povojima. Novi Zavet i ne poznaje rec plod; plod je - dete.

  Najbolji pokazatelj koliko Crkva vrednuje plod, jeste njeno ucenje o ovaplocenju: "Danas je pocetak naseg spasenja i otkrovenja vjecne tajne: Sin Boziji postaje Sin Djeve, a Gavrilo blagovjesti blagodat. Uskliknimo stoga i mi sa Njim Bogorodici: Raduj se, blagodatna, Gospod je s Tobom". Tropar na praznik Blagovesti ne govori o tome kako je Djeva nosila u utrobi komad neceg beznacajnog, niti da ce plod u njenoj utrobi postati jednog dana Spasitelj. Naprotiv, Crkva proslavlja Hrista kao Spasitelja Hrista od samog besemenog zaceca. Crkva proslavlja Hrista, Bogorodicu i Jovana Krstitelja Gospodnjeg od samog njihovog zaceca. Hristos se naziva "Bogom medju ljudima" od samog zaceca.

  Kako bismo naveli na pokajnicko razmisljanje sve one koji zagovaraju pravo zene na pobacaj, s pretpostavkom da veruju u Hrista (jer ako ne veruju onda ih se i ne tice vapaj Crkve), neka samo kao hriscani zamisle sledecu gresnu pretpostavku. Da je Hristos podvrgnut pobacaju, da li bi to bio imalo manji zlocin od onoga koji su ucinili oni sto Hrista razapese na krst?

  Interesantno je zapaziti kako pojedini zameraju Crkvi da je "saopstenje Svetog sinoda hladno". A kakvo bi trebalo da bude? U cemu se ogleda ta hladnoca, kako je trebalo da se saopsti? Crkva, kao brizna majka, ne proklinje i ne poziva na linc one koje imenuje i odstranjuje od Svete tajne Evharistije, nego ih zove na pokajanje. Dakle dok se ne pokaju i ne prestanu sa cinjenjem zlocina odlucuju se, a kada se pokaju Crkva ih ceka da ih, kao svaka brizna majka, primi u svoj nezni zagrljaj. Crkva je saptala, propovedajuci u hramovima - koliko li je samo beseda na ovu temu izrecenih - ali deca njena nisu obracala paznju na njen materinski glas. Danas, kada je majka gromko zapretila, pojedini se cude: cemu ljutnja, cemu takav glas, zar to nije moglo lepse da se kaze? Zar Sveti Jovan Preteca Gospodnji nije pretio, govoreci: "Pokajte se, jer se priblizi Carstvo nebesko"? Ponekad, da bi je culi, Crkva mora i da vice. Ako je htela da je svi cuju, ona je morala da zavice gromko i silovito, tako da nemogu reci vise kako nisu znali ili ne znaju sta cine. No iako je gromko viknula, svako ko cuje i razume taj glas majcinski, neka sa radoscu, bez roptanja, pohita Nebeskom Ocu i neka zavapi Zivotodavcu za oprostaj.

protonamesnik Dusan Gnjatic