list srpske pravoslavne eparhije kanadske
 
Beseda

Hristos Vaskrse!

 
"Da voskresnet Bog i rastocasja vrazi jego,
i da bjezat od lica jego nenavidjasci"

  Samo ime Gospoda naseg, Isus - Pomazanik - Spasitelj, nagovjestava da ce biti mnoge podjele vezane za Njega. Ime sadrzi odliku i svjetovnog i duhovnog vodje i objedinjuje ono sto se cesto kod vladajucih, a i kod obicnih ljudi, razdvaja. Tajna imena koja sobom razjedinjuje na jednoj strani i opet sjedinjuje na drugoj, potvrdjuje i tajanstvenost licnosti Spasitelja svijeta koji je istovremeno i Bog i covjek, jednom rijecju Bogocovjek.

  Svojom neposlusnoscu prema Bogu, praotac Adam unio je neprekidnu podjelu u ljudskoj svijesti kojom se zacela vjecita borba izmedju dobra i zla, izmedju zivota i smrti, kako u samom covjeku, kao jedinki, tako u svakoj ljudskoj zajednici. Tim nesrecnim aktom Bog postaje Onaj koji razjedinjuje i oko koga se razjedinjuju ljudi i narodi. Istorija Starog zavjeta govori nam, tako, o Bozijem izabranom narodu i o otpalim narodima, koji neprestano medjusobno ratuju i zive u nemiru.

  Hristos Spasitelj, Novi Adam, Pomazanik i Car nad carevima, svojim dolaskom na zemlju donosi jos ocigledniju podjelu i prestrojavanja medju savremenicima. Sav Njegov zemaljski zivot i sva ucinjena cuda radi spasenja gresnog roda ljudskog izazvali su najdublju podjelu izmedju onih koji su ga slijedili i onih koji su ga odbacivali. Dakle, Bog i kao Bogocovjek ostavlja covjeku na volju da sljeduje rijeci i primjeru Njegovom tvoreci u svemu volju Oca nebeskog, ili da se u svemu tome usprotivi po cijenu sopstvenog spasenja.

  Svako vrijeme, od prvog pada i protivljenja volji Bozijoj, biljezi ova dva suprotstavljena svijeta. O najvecim i najznacajnijim dogadjajima za spasenje roda ljudskog suprotnost izmedju ova dva svijeta bila je najizrazenija. Sjetimo se dogadjaja o Rodjenju Hristovom, reakcije nad ucinjenim cudima, ulaska u Jeruasalim, uznemirenosti i kod najodanijih u vremenu stradanja, na dan Raspeca. I najveci dogadjaj koji se desio u cudu vaskrsenja ponajvise udaljava ova dva svijeta.

  U svjetlosti Vaskrsenja jedino se mogu vidjeti oni koji Ga prihvatise i u svemu u stopu pratise kao svog Spasitelja. Grijeh covjeku zatvara oci i razum pred vratima Vaskrsenja - kod grobnih vrata. Covjek bez vjere nije kadar vidjeti dalje od grobnice. Tu se zavrsava njegov put i put ostalih koje gleda istim ocima.

  Mnogi pravoslavni hriscani u nedostatku vjere uskracuju sebi pristup vjecnom zivotu koga nema bez vaskrsenja, kao sto ni vaskrsenja ne biva bez smrti. Skloni su da povjeruju da se zivot ljudski zavrsava u grobnici do koje nas ispracaju. Ovom opasnom ostricom grijeha covjek se odvaja ne samo od vjecnog zivota i zajednice svetih, nego i od svega onoga sto ga pokrece na vjecnost. Vrlina mu je potrebna samo dok je vidi korisnom. Naprosto zaboravlja da su zemaljskim ocima vidici i te kako skuceni i da se tako covjek sputava sopstvenim culima pred kojima materija postaje jedina realnost.

  Ovoga se posebno moramo cuvati mi, pravoslavni Srbi, koji smo van Otadzbine. Ovdje se materijalno imucstvo stavlja na prvo mjesto. To upravo i zele naprijatelji Njegovi i neprijatelji nasi - da podredimo ono sto nam se obecava i sto nesumnjivo dobijamo Vaskrsenjem, onom sto nam se u svijetu iz koga dolazimo, tako ocigledno nudi i namece.

  Stoga, dragi moji eparhioti, opomenimo se ovim dvijehiljaditim slavljem nad slavljima, o Prazniku nad praznicima, kojim se pobijedi najveci neprijatelj covjeku - smrt - da je zemaljsko za malena carstvo, a nebesko uvijek i dovijeka. Opomenimo se, ne bez razloga, Kosovskim zavjetom. Jer sopstvenim zalogom za Vaskrsenje ucinicemo najvise na ocuvanju tog zavjeta: Bog svjetlosti ne daje na silu iako se Svetinje svetima jedino daju. U svjetlosti Vaskrsenja pronadjimo i svoje likove, kako bi se povratili Onom sto nas sjedinjuje i ocuvali ono sto nas je cuvalo kroz vijekove. Pomolimo se da u svemu, pa i u ovom problemu, dominira volja Bozija i da je budemo kadri prepoznati i ispuniti. Uzdajuci se samo i jedino u Boga i sljedujuci Vaskrslom Hristu, pridruzimo se nepobjedivoj vojsci Njegovoj, klicuci zajedno sa psalmopjevcom Davidom i andjelima nebeskim: Neka vaskrsne Bog i neka se razbjeze neprijatelji Njegovi. I neka bjeze od lica Njegova svi koji ga omrznuse.

Hristos Vaskrse! Vaistinu Vaskrse!

Vas molitvenik pred Vaskrslim Vaskrstiteljem nasim,

Episkop kanadski

Copyright © 1998 by
Serbian Orthodox Diocese of Canada
Sugestije mozete slati na: vladika@istocnik.com