| Iako
iz Bozje perspektive ljudska mjerila kojima oznacavamo protok
vremena predstavljaju nesavrsen i krhak mehanizam, niko medju
nama ipak nije ostao imun na cinjenicu da u ovoj godini
obiljezavamo 2000 godina od rodjenja Gospoda naseg i Spasa
Isusa Hrista. Ako nista drugo, sve price koje su se isprele
oko milenijske promjene, bez obzira na njihov izvor i namjeru,
samo utvrdjuju onu osnovnu cinjenicu u racunanju vremena koje
danas cijelo covjecanstvo upraznjava - da brojanje nasih
zemaljskih dana i godina pocinje (a samim tim i zavrsava) sa
Hristom. Godine i vijekove u istorijskom toku izrazavamo kao
one prije ili poslije Hrista, a Hristovo rodjenje i zvanicno
se oznacava kao pocetak "nove
ere".
Velika
cast na ovim, kanadskim prostorima, ukazana je Srpskoj
pravoslavnoj crkvi, time sto joj je dodijeljeno organizovanje
ovog velikog jubileja za sve pravoslavne jurizdikcije. Nas
manastir u Miltonu ugostice u subotu, 24. juna 2000. godine,
sve pravoslavne hriscane, predvodjene sa sedam episkopa i
preko pedeset svestenika, da zajednickom molitvom obiljeze
jubilej koji se desava jednom u hiljadu godina.
Ova
odluka, koju su jednoglasno donijeli svi arhijereji
pravoslavnih crkava u Kanadi, velika je pohvala nasem
manastiru i nasoj Crkvi. Iako podignut tek prije sest godina,
manastir Svetog Preobrazenja Gospodnjeg stekao je veliki ugled
medju svim pravoslavnima. I lokacijom i ljepotom manastirskog
imanja, i velikom zrtvom i odlucnoscu pravoslavnih Srba da ovu
svoju svetinju u rekordnom roku izgrade, skoro do kraja
otplate, i stalno novim sadrzajima obogacuju. Za svega
nekoliko godina, Srbi Kanade postigli su ono sto obicno
zahtijeva trud i ulaganje citave generacije ljudi: pored crkve
izgradjen je prelijep manastirski konak sa kapelom, podignuto
prvo srpsko groblje u Kanadi, gotovo cijela crkva je
zivopisana, a manastirsko imanje postalo je najvaznije mjesto
za nasa okupljanja, od velikih crkvenih proslava do porodicnih
izleta i piknika.
Pred
do sada najveci skup pravoslavnih u Kanadi, manastir
svakodnevno dotjeruje svoje ruho. Produzen je paviljon na
imanju, izgradjena velika kuhinja. U toku su radovi na
prosirenju groblja, poplocavanju puteva na imanju i izgradnji
ulazne kapije i jos nekih objekata. Sve ovo radi mala ekipa
zaljubljenika u ovu nasu svetinju, ne zaleci vremena i truda
da svoj kratki ljudski vijek utkaju u nesto sto ostaje za
naredne generacije Srbe, sto ostaje za vjecnost. A iza svega
stoji veliko odricanje svih pravoslavnih Srba, izrazeno u
prilozima kojima se ova nasa svetinja gradi i dogradjuje.
Zato
vas pozivamo sve da istrajete i dalje u vasoj ljubavi i zrtvi
prema svojoj Crkvi. Odvojite koliko mozete, dodjite i
pomozite, i, naravno, budite obavezno prisutni na
svepravoslavnoj Liturgiji, kojom 24. juna u 10 sati pocinje
najveci pravoslavni skup u Kanadi. Pokazimo da smo pravi
domacini, i svojim brojem i svojim odnosom prema Crkvi.
Na
kraju, podsjetimo se na ilustrativan nacin sta gradimo i sta
ostavljamo iza sebe. U posljednja cetiri mjeseca, u
unutrasnjosti nase manastirske crkve, dvanaest sati dnevno,
boravio je i radio freskopisac Dragan Marunic. Dosao je iz
Srbije po treci put u nas manastir da nastavi ono sto je
zapoceo 1994. godine. Za ovo kratko vrijeme zivopisao je juznu
stranu hrama i dio sjeverne. Njegov rad nije mogao biti
nezapazen ni kada su u pitanju nama krajnje neskloni kanadski
mediji. Za ove prostore nevidjena ljepota fresaka privukla ih
je i natjerala da konacno progovore istinu o narodu srpskom.
Ili, kako to rece Dragan Marunic, i nehotice su zabiljezili ko
su zapravo Srbi i sta su radili u ovoj posljednjoj deceniji, u
kojoj su bili izlozeni nevidjenim progonima i lazima. Ove
freske, i nas manastir u cjelini, ostaju za vjecnost neunistiv
dokaz istine o Srbima u vremenu o kojima su o nasem narodu
sirine strasne neistine. Postanite, zato, dio te istine.
Dodjite na imanje svog manastira. Dodjite na svepravoslavnu
Liturgiju, 24. juna 2000. godine.
Episkop Georgije
|