Namecu mi se neke paralele. Kad se citaju povijesti o suludom dobu ljudskog glupiranja pred Prvi Hristov dolazak i kad gledamo ovo sto se pred nasim ocima zbiva, uvidja se zastrasujuca slicnost. I tad su ljudi, do besvijesti, prepustali tjelesnim zeljama i strastima, glupavo vjerujuci da tome kraja biti nece. Samo trezveniji medju nama, danas, upozoravaju da dolazi "punoca vremena" (Ef. 1, 10) i da se kraj ovom ljudskom pirovanju polako priblizava. ("Vrijeme je da Gospod radi; oborise zakon tvoj") (Ps. 119, 126). Mi, hriscani, ako smo zaista to kako se nazivamo, nasuprot svoj ludosti svijeta ovoga, morali bismo da svjedocimo jedan drukciji i trezveniji pristup. Ne bismo smjeli da stavimo zastore na svoje oci i da ne vidimo ono sto je lako vidljivo: i ovaj, milenijumski prelaz samo je redovni protok vremena Bozjeg. Sa promjenom dana, godine, vijeka i milenijuma, mi bivamo stariji i blizi svome zemaljskom kraju i odlasku pred Pravednoga Sudiju da prosudi kako smo, i na sta smo, utrosili dane i godine od Njega nam darovane. A na sirem planu, ne bismo smjeli da zaboravimo da se i ova planeta, neminovno, svome kraju priblizava.

  Slaveci nove godine, veseleci se i opijajuci se, covjek bi, ipak, morao da prihvati da on time slavi svoju nistavnost i prolaznost. I ako vec mora da obiljezava smjenjivanje godina i vijekova, morao bi to na drugi nacin, pametnije i trezvenije, obiljezavati. Hriscani bi trebalo da budu svjesniji uzvisenog priziva na koji su pozvani. "Vi ste rod izabrani, carsko svestenstvo, narod sveti, narod zadobijen, da objavite vrline Onoga koji vas dozva na cudesnu svjetlost svoju" (1. Petr. 2, 9), veli nam sveti apostol Petar. Mi moramo da zivimo sa jasnom svijescu o nasoj ljudskoj prolaznosti. Znao sam jednog starog duhovnika (oca Dionisija iz manastira Pecke Patrijarsije), koji je, gdje god je stizao, ostavljao zapis: "Vreme leti - Vecnost priblizava se." Ovim upozorenjem pozdravljao je svakoga koga bi sreo. Ako ovi neznabosci okolo nas - ma kako oni sami sebe zvali - luduju i lumpuju, na nama je da sacuvamo svoje dostojanstvo i da svjedocimo i ukazujemo na druge i preteznije vrijednosti. "Dakle, pazite dobro kako zivite, ne kao nemudri, nego kao mudri, koristeci vrijeme jer su dani zli" - upozorava nas sveti apostol Pavle. "Zbog toga ne budite nerazumni, nego shvatite sta je volja Gospodnja" (Ef. 5, 15-17). "Ne uprezite se u isti jaram s nevjernicima - veli on; jer sta ima pravednost sa bezakonjem; ili kakvu zajednicu ima svjetlost sa tamom? A kakvu saglasnost Hristos s Velijarom? Ili kakav dio ima vjernik s nevjernikom? Jer vi ste hram Boga Zivoga. Zato, izidjite iz njihove sredine i odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se necistog i ja cu vas primiti, i bicu vam otac, i vi cete biti moji sinovi i kceri, govori Gospod Svedrzitelj" (2. Kor. 6, 14-18).

  Evo, "dolazi cas i vec je nastao" (Jn. 5, 25) - prije skoro dvije hiljade godina upozoravao je sveti apostol Jovan na bliskost trenutka prolaska "oblicja ovoga svijeta" (1. Kor. 7, 29). U Svetom pismu je mnostvo slicnih upozoravanja. "Ostalo je malo vremena" (1. Kor. 7, 29). I umjesto nojevskog zabijanja glave i ludovanja i pirovanja, pozvani smo da u strahu provodimo vrijeme naseg stranstvovanja (1. Kor. 7, 29), i da ostalo vrijeme zivota u tijelu ne zivimo po zeljama covjecjim nego po volji Bozjoj. "I ovo tim prije sto znate vrijeme, da je vec cas da ustanemo od sna, jer nam je sada spasenje blize nego kada povjerovasmo. Noc poodmace, a dan se priblizi. Odbacimo, dakle, djela tame i obucimo se u oruzje svjetlosti. Da hodimo posteno, kao po danu: ne u pirovanju i pijanstvu, ne u razvratu i bestidnosti, ne u svadji zavisti. Nego se obucite u Gospoda Isusa Hrista; i staranje za tijelo ne pretvarajte u pohote" (Rim. 13, 11-14).

prota Vasilije Tomic