Dragi moji
eparhioti,
Draga braco i sestre u Hristu Bogocovjeku,
Hristos se rodi!
Vec dvije hiljade godina poziva nas glas
andjela, da vidimo cudo, "Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos
Gospod, u gradu Davidovu"
(Luka 2, 11), cudo pred kojim trepti svaka stvar zemaljska i
nebeska. I zato, radujte se ljudi!
Rodjenje Hristovo dolazi nam kao izlaz iz beznadja. "Kada se navrsi
vrijeme, posla Bog Sina svoga Jedinorodnoga - kako svjedoci Apostol - koji je rodjen od zene i pokoren
zakonu, da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo
posinastvo. I buduci da ste sinovi, posla Bog, Duha sina svojega u srca
vasa, koji vice Ava oce! Tako vec nijesi rob, nego sin, a ako si sin i nasljednik si Boziji kroz Isusa
Hrista" (Gal. 4,
4-7).
Nalazeci se na izmaku i ovog vijeka, i na kraju milenijuma - temi cijelog covjecanstva - vratimo se skromnom pocetku ovog
dogadjaja, od kojeg se vrijeme racuna. Kad prozivimo taj
pocetak, bice nam lakse da razumijemo vremena i odbacimo sve strahove oko novog
milenijuma.
U Vitlejemskoj
pecini, skromno, u jaslama, od Presvete Djeve Marije i Duha
Svetog, rodio se Hristos. Radost su objavili andjeli pjsmom:
"Slava Bogu na visini a na zemlji
mir, medju ljudima dobra volja"
(Luka 2, 14). Od toga
dana, koji oznaci spasenje roda ljudskog, za ovih proteklih dvije hiljade
godina, vijest iz Vitlejema prosirila se u sve krajeve kugle
zemaljske. Od tada nista novo do "Vaplocenja Sina
Bozijega". I nema drugog spasenja ni drugog poretka do jednog jedinog za koga su proroci svjedocili i koji se zbio na ocigled andjela i pastira i posvjedocen
mudracima.
Smisao Svog ovaplocenja Gospod je, u vise navrata, istakako u Svojoj propovjedi - da je On
pocetak, koji od Oca dolazi da izvrsi volju Njegovu i Ocu se
vraca, i da oni koji tvore rijec Njegovu tvore volju Boziju. Koji ga
slusaju, a koje on naziva svojom bracom, jesu narod njegov, oni koje On izbavlja od grijeha
njihovog. Vrijeme zemaljske misije Bogomladenca Hrista privelo je mnogo
vjerujucih, od kojih je svega nekoliko na pocetku bilo sto su ga u stopu
pratili. To su bili sveti apostoli. Oni dalje sire rijec Boziju kroz Crkvu svoju
svetu, podsjecajuci uvijek sljedbenike da se Isus radja radi spasenja svakog od
nas, ali i na to da je djelo spasenja akt slobodne volje covjeka i neizmjerne milosti
Bozije.
Savremeni idealizam postmodernog covjeka, napajan ispijanjem sopstvenog koktela, pravljenog po
metodu: "Ono sto mi se
svidja", podriva temelje bozanskog
otkrivenja. Udaljuje nas od prostote i lakoce pojmljivosti ovih rijeci o rodjenje
Spasitelja. Zamagljuje nam razlog Njegova dolaska. Dijeli nas na ljude ovog i onog
vijeka, ovog i onog milenijuma. Prestrasuje svakodnevnim dostignucima zahuktalog covjecanstva koji zna za rodjenje Spasitelja ali ga ne prima za svoga
Spasitelja. Vjerujuci covjek mora stajati na svojim nogama i u samom sebi nositi tu zalihu kojom je hriscanstvo istinski zivjelo ovih dvije hiljade
godina. To mu je neophodno da bi se izborio sa svakim strahom, iskusenjima i
sablaznima. Ako toga nema, svaki strah ce ga slomiti, svako iskusenje ce ga nadvladati i svaka sablazan ce ga na krive puteve
odvoditi.
Neka nas nestvarna
(nestvorena, bozanska) svjetlost nad Pecinom vitlejemskom privede na poklonjenje i sljedovanje Onom koji se tajno rodio u
pecini, ali Ga nebo svima objavi, opominjuci nas da se i danas, na prelasku u novi
milenijum, "rodi
Dijete, Sin nam se dade, Kojemu je vlast na ramenu i ime ce mu
biti: Divni, Savjetnik, Otac buducega vijeka, Knez mira - Onaj koje ce spasti narod svoj od grijehova
njegovih" (Is. 9, 6; Mt. 1,
21). Njemu neka je slava i hvala za sva
vremena, bivsa i buduca.
Vas u Hristu Bogomladencu
molitvenik,
Georgije, Episkop Kanadski
|