Dragi moji eparhioti, Draga braco i sestre u Hristu Bogocovjeku, Hristos se rodi!

  Vec dvije hiljade godina poziva nas glas andjela, da vidimo cudo, "Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu" (Luka 2, 11), cudo pred kojim trepti svaka stvar zemaljska i nebeska. I zato, radujte se ljudi! Rodjenje Hristovo dolazi nam kao izlaz iz beznadja. "Kada se navrsi vrijeme, posla Bog Sina svoga Jedinorodnoga - kako svjedoci Apostol - koji je rodjen od zene i pokoren zakonu, da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo posinastvo. I buduci da ste sinovi, posla Bog, Duha sina svojega u srca vasa, koji vice Ava oce! Tako vec nijesi rob, nego sin, a ako si sin i nasljednik si Boziji kroz Isusa Hrista" (Gal. 4, 4-7). Nalazeci se na izmaku i ovog vijeka, i na kraju milenijuma - temi cijelog covjecanstva - vratimo se skromnom pocetku ovog dogadjaja, od kojeg se vrijeme racuna. Kad prozivimo taj pocetak, bice nam lakse da razumijemo vremena i odbacimo sve strahove oko novog milenijuma.

  U Vitlejemskoj pecini, skromno, u jaslama, od Presvete Djeve Marije i Duha Svetog, rodio se Hristos. Radost su objavili andjeli pjsmom: "Slava Bogu na visini a na zemlji mir, medju ljudima dobra volja" (Luka 2, 14). Od toga dana, koji oznaci spasenje roda ljudskog, za ovih proteklih dvije hiljade godina, vijest iz Vitlejema prosirila se u sve krajeve kugle zemaljske. Od tada nista novo do "Vaplocenja Sina Bozijega". I nema drugog spasenja ni drugog poretka do jednog jedinog za koga su proroci svjedocili i koji se zbio na ocigled andjela i pastira i posvjedocen mudracima. Smisao Svog ovaplocenja Gospod je, u vise navrata, istakako u Svojoj propovjedi - da je On pocetak, koji od Oca dolazi da izvrsi volju Njegovu i Ocu se vraca, i da oni koji tvore rijec Njegovu tvore volju Boziju. Koji ga slusaju, a koje on naziva svojom bracom, jesu narod njegov, oni koje On izbavlja od grijeha njihovog. Vrijeme zemaljske misije Bogomladenca Hrista privelo je mnogo vjerujucih, od kojih je svega nekoliko na pocetku bilo sto su ga u stopu pratili. To su bili sveti apostoli. Oni dalje sire rijec Boziju kroz Crkvu svoju svetu, podsjecajuci uvijek sljedbenike da se Isus radja radi spasenja svakog od nas, ali i na to da je djelo spasenja akt slobodne volje covjeka i neizmjerne milosti Bozije. Savremeni idealizam postmodernog covjeka, napajan ispijanjem sopstvenog koktela, pravljenog po metodu: "Ono sto mi se svidja", podriva temelje bozanskog otkrivenja. Udaljuje nas od prostote i lakoce pojmljivosti ovih rijeci o rodjenje Spasitelja. Zamagljuje nam razlog Njegova dolaska. Dijeli nas na ljude ovog i onog vijeka, ovog i onog milenijuma. Prestrasuje svakodnevnim dostignucima zahuktalog covjecanstva koji zna za rodjenje Spasitelja ali ga ne prima za svoga Spasitelja. Vjerujuci covjek mora stajati na svojim nogama i u samom sebi nositi tu zalihu kojom je hriscanstvo istinski zivjelo ovih dvije hiljade godina. To mu je neophodno da bi se izborio sa svakim strahom, iskusenjima i sablaznima. Ako toga nema, svaki strah ce ga slomiti, svako iskusenje ce ga nadvladati i svaka sablazan ce ga na krive puteve odvoditi.

  Neka nas nestvarna (nestvorena, bozanska) svjetlost nad Pecinom vitlejemskom privede na poklonjenje i sljedovanje Onom koji se tajno rodio u pecini, ali Ga nebo svima objavi, opominjuci nas da se i danas, na prelasku u novi milenijum, "rodi Dijete, Sin nam se dade, Kojemu je vlast na ramenu i ime ce mu biti: Divni, Savjetnik, Otac buducega vijeka, Knez mira - Onaj koje ce spasti narod svoj od grijehova njegovih" (Is. 9, 6; Mt. 1, 21). Njemu neka je slava i hvala za sva vremena, bivsa i buduca.

  Vas u Hristu Bogomladencu molitvenik,

Georgije, Episkop Kanadski