pise: Branko Brdjanin Bajovic,
Banja Luka, Republika Srpska

  Mogli bismo, s punim pravom, sa Njegosem uzviknuti: "Svijet je ovaj borba neprestana". I zaista,"u nj'm ratuje" sve sa svacim, a najvise i najprije ISTINA sa LAZIMA. Kao krajnji izraz svih sukoba i sukobica, stoji ova, gotovo formula, u nasem naslovu, pomalo posudjenom od Orsona Velsa. I, naoko, ima jedna mala i sitna, ali ne nevazna, oprecnost u ovom iskazu : ISTINA je u jednini, a LAZI su u mnozini. Ova,"casna manjina od jedan" (kako je to, lijepo, davno, govorio profesor S. Koljevic) cini da malcice zastanemo i da se zapitamo nije li upravo ta "jednost" istine njen osnovni izraz: na svjetskoj "deredzi" ravnoteze, sve pojavno i nepojavno se i drzi upravo na balansu JEDINSTVENE istine i nebrojenih a skupljenih lazi. U toj ravni ne vrijedi aritmetika i prosti racun: sabiranje svih i svakovrsnih lazi ne moze i nece uciniti da one pretegnu istinu. Jer je istina svesadrziteljna i kadra da odoli "zlu svakojemu".

  Maleni i pravde zedan narod (i himna nam je "Boze pravde"!) godinama, decenijama pa i vijekovima gori na paklenim vatrama lazi a bolove blazi melemom istine. Sa ocem Serafimom (Rouzom) mozemo tako, mirni, reci da: "Stradanje je rezultat ceznje za istinom". Ili, kako rece srpski Pjesnik - ne moze biti bas da su svi listom protiv nas, pa da budu u pravu. A gdje su izvori i korijeni tog potonjeg stradanja? Prije istine i njenog otkrica covjek (i narod!) mora da pocne da osjeca odsustvo te istine.Tako i tada, iz CEZNJE za istinom, sve se moze i mora objasniti. Mogli bismo, mirne duse a ciste savjesti, reci da sve ono sto se desavalo, desava i sto ce se desavati Srbima, jeste samo odraz onoga - jedna uspomena - sto nam se zbilo na nasem davnom, vijekovnom "putovanju".

  Do ove i ovakve spoznaje dolazi se mucno i tesko, dugim vrludanjem i stradanjem, vijuganjem na putu hodocasnistva i iskupljenja, pa je - danas - srpski narod slican hodocasniku koji se uspeo na zudjeni sveti kamen, svoje zavjetno odrediste, sa koga - tek - moze dobro, tacno i mirno da osmotri i sagleda svoju vlastitu kucu, ono odakle je krenuo. A to sto sve potonje, svi novi dogadjaji daju smisao svemu prethodnom, samo naoko moze da izgleda kontradiktorno: bez "naknadne" pameti, tesko je ikakva pamet i moguca! Kolika moze da bude utjeha od uvjerenja da se spomenici svim podviznicima, stradalnicima i "prorocima" podizu od kamenja kojim su isti bili kamenovani?

Ipak - moze!

  Jer - kako vec ranije opazi Nadezda Mandeljstam - u svijetu u kome su moguce samo dvije pozicije i uloge: progonioci i progonjeni, bolje je biti medju progonjenima. Za progonjene i u njima, dok god bjeze, pored (opravdanog) straha ima i NADE. A nada i istina, kao uzdanice vjere, osnov su i srpske i hriscanske LJUBAVI, dakle POSTOJANJA!

Novi svjetski poredak

  Svijet (posebno zapadni) odavno zivi u MEHANICKOM DOBU, a rijetki su pojedinci i narodi koji umiju i znaju da cijene i stvaralastvo ruke. Ruke koju vodi misao i promisao."Brzina voznje" takozvanog NOVOG SVJETSKOG PORETKA po bespucima ukinute istorije, obrnuto je propocionalna pameti, dusi, osjecanju, ljubavi i istini. To je vec aksiom doba u kome zivimo, pocesto tom dobu suprotni, pa cak i suprostavljeni. A "suprostavljenost" je po osnovnoj definiciji USPRAVNOST. Sa dijahronijske horizontale neprekinutog trajanja izdvajaju se momenti, udari, uzdignuca, svi oni blazeni trenuci koji i cine probljeske ljudskog duha - istorijske VERTIKALE. A - znamo to dobro - "normalno" je ono sto je VERTIKALNO. Tako smo, iz ove male setnje (naoko "igre") kroz jezicke pojmove, odredjenja i definicije, dosli do kljucne spoznaje: srpska se suprostavljenost i uspravnost ocituje kao NORMALNOST. Da, zaista, sve JESTE u jeziku. I sve "jesta" u jeziku... Kakvi god se cinili na istorijskoj vagi naroda, Srbi su znatan narod: ni veci od onog sto jesu, ali ni manji! Slicno onome sto nam je u amanet ostavio Nikola Pasic da su Srbi mali narod, ali da vecega izmedju Beca i Carigrada nema. Te da to valja znati i po tome se ravnati!

Udruzeno zlo

  Kao sto se mnozina raznorodnih lazi uvijek udruzuje nasuprot (jedinstvenoj) istini, tako bismo mogli da opazimo da se ZLO - planetarno zlo, za nas, danas, uobliceno u "novom (starom) svjetskom poretku" - udruzuje na sve strane. Svako zlo i uvijek, u svim vremenima i svim geografijama. Solzenjicin je u "Gulagu" otkrio da granica izmedju "zla" i "dobra" ne ide kroz drzave, narode i medje izmedju njih, nego kroz ljudska, pojedinacna i skupna srca! Nasuprot uortacenom zlu, stoje (uvijek usamljena) pojedinacna DOBRA. Svako dobro vuce uvijek na svoju stranu, ispunjavajuci tako osnov svog odredjenja - "casnu manjinu od jedan". Suoceni sa takvim uredjenostima svijeta i odnosa u svijetu, Srbima ostaje da istraju i da ne pokleknu. "Nada umire posljednja", istina je, kao sto je istina i ono sto nam poruci Njegova svetost, Patrijarh srpski, gospodin Pavle, u ovo vrijeme svjetske poruge, mrznje i prezira prema Srbima (svim, ma gdje bili i ma sta radili!): "Bili smo pola milenijuma pod tudjinskom okupacijom. Pa je proslo. Proci ce i ovo"! Jer, ne samo da necemo propasti, nego nam i IMA SPASA! Spas je tamo gdje je oduvijek i bio. Vlast nije u rukama naroda, onda je narod u rukama vlasti. Treba ciniti, i cekati. Opstati i docekati.  Kada Nas izbor ne moze danas da bude "sloboda ili smrt". Nas izbor mora da bude ZIVOT. Onako kao je govorio novi jevrejski mudrac, Isak Basevic Singer: "Treba zivjeti kao da vjerujemo, i kada ne vjerujemo, jer ce vjera doci". Bi - duhovito - kao na jednom grafitu u Novom Sadu, danas  Stara deviza "za kralja i otadzbinu", mogla da glasi: "Za kralja sa verom i sa otadzbinom"! Jer, valja imati na umu da su najgore lazi one koje polaze od istine, a potom je izoblicuju i zaobilaze. Ako je stvarnost u kojoj zivimo lazna, onda vladajuca laz ne moze da bude stvarna!

  Danasnji vladajuci Srbi su, izgleda, izmislili  Srbin iz Like, Nikola Tesla "izmislio je struju". REDUKCIJU STRUJE. Narod koji je kulturno hrlio u susrete svima, danas je docekao posvemasnju IZOLACIJU. U "stabilnim" vremenima ljudi nisu "poremeceni", a u poremecenim vremenima ljudi moraju ostati (kao narod) stabilni!

  Jer, slava Bogu, dolazi vrijeme trijeznih pogleda i od laznih emocija otrijebljenih spoznaja: najgora stvar koja je mogla da se ostvari (svakoj, pa i ideji "novog svjetskog poretka") jeste da se ona ostvari! Nasuprot laznoj (i lazljivoj) ideji, mora da stoji nasa, ljudska, covjecija, srpska, NADA. Jer, nada nije ideja. Nada je smisao i cilj istine, i temelj vjere. Sa nadom iza sebe, sa vjerom ispred sebe, i sa ljubavlju u nama, okrenimo se i sebi, i drugima, svijetu u nama i oko nas. To je nasa jedina i spasonosna distanca i distinkcija od sveopste katastrofe. Da se odbaci zlo i da se okrene dobru. Da se opstane na strani istine, a protiv lazi. Ono sto cemo mi vidjeti u svijetu, i sta ce svijet vidjeti u nama, zavisi ne od toga sta gledamo, nego kako gledamo. A pogled sa kamena vjere, sa izvora - vrela vode zive - odredice da gledamo sa kamena istine i da vidimo laz. A nase stradanje jeste mjera iskupljenja, nade i istine!