Na prelomu
dva milenijuma i na kraju ovog najnesrecnijeg od
svih vijekova - dvadesetog - srpski narod se
nasao pred najsudbonosnijim svojim izazovom: kako
sacuvati svoj goli zivot. Ne treba nikoga
misleceg podsjecati na to da smo mi svesrdno i
vrlo tvrdovrato radili u korist svoje propasti.
No sada, bilo sto bilo, sve svoje moci treba da
upregnemo da zaglibljena svoja kola nekako iz
blata izvucemo i, kao narod, na ovoj gresnoj
planeti opstanemo.
Svako od nas
ko je svoj um, u svim ovim nesrecama, cistim
sacuvao, zna mjeru svojih moci i nemoci. Vidimo
da smo, ustvari, nemocni i bespomocni. Ali isto
tako, svako od nas bi trebalo da zna da, uprkos
nemoci svojoj, ipak moze, u nekoj mjeri, stvari
da mijenja.
Polazim od
proklete televizije. Davnih dana i odvajkada ja
sam govorio da je televizija jedno od najgorih
zala ovoga doba. Propovjedao sam i pisao i,
narocito, mladje roditelje savjetovao da bi svako
od njih morao televizijsku kutiju da ponese i,
kao slucajno, da je ispusti negdje na stepenistu
tako da se to zlo u paramparcad razbije. Tu
skoro, moj parohijanin, Mica Stojkovic, pokrenuo
je inicijativu da svi Srbi, koji do svoga
dostojanstva drze, otkazu kablovsku pretplatu.
Mica polazi od one narodne da ako se "susa Boga ne
boji", svom dzepu se,
svakako, boji. Pa kad bi hiljade srpskih
domacinstava u jednom velikom gradu, kao sto je
Toronto, na primjer, otkazala svoje pretplate,
nasao bi se bar neko ko bi to osjetio.
A ja ovom
pitanju prilazim sa njegove druge, vaznije i
preteznije, strane. Oduvijek je familija bila
bastion, potpora i odbrana zdrave licnosti. Sta
god da bi se napolju zbivalo, unutar familije su
se jos uvijek mogli postaviti posebni odnosi. U
familiju bi mogao imati pristupa onaj kome je to
bilo dozvoljeno. Sa pojavom tog cuda i nesrece,
razvaljene su sve ograde i razruseni svi zidovi.
Kuca se ogolila i kao da je dobila prozirne
zidove. Nema vise ni spavace sobe, kuhinje ni
trpezarije. Nema vise gazde ni gospodara. U kucu
su se, preko te kutije, usunjali nekakvi stranci
i zlocinci koji vriste i urlaju, skacu i arlaucu,
po krevetima se zvale i valjaju, pucaju i
ubijaju. Sad vam ti uljezi odredjuju kako da
mislite, sta da kupujete, cime svoje dijete da
hranite, kako da ga odjevate. Oni su gazde nad
vasom sudbinom, vasim vremenom, ukusom, moralom.
Ta ista
televizija nas Srbe prikazuje - i, nazalost,
uspjesno - kao krvoloke, divljake - sve zlo ovoga
svijeta. Ta televizija je zasluzna da smo mi,
kolektivno, na ivici nervnog sloma. Zbog te
televizije dijete nece da jede ono sto smo
oduvijek jeli i zivi bili; zbog te televizije
dijete nece da nosi ono sto ga od zime i vrucine
stiti i ono sto mu roditelj, na kraju krajeva, s
mukom moze da nabavi.. I sto je najgore, zbog te
televizije dijete je neispavano, umorno,
rastrojeno. Zbog nje ono se ne druzi, ne cita, ne
razgovara. Kuca, uza svu buku, opustjela. Niko ni
sa kim ne razgovara. Svako se zabio u svoju sobu
i bulji u to zlo i nesrecu. Zbog te televizije mi
smo omrazeni; svi nas poprijeko gledaju. Djeca
nam iz skola dolaze frustrirana i razbijena.
Za svu tu
nesrecu, da bismo bili vrijedjani i ponizavani,
mi placamo i svoje blacenje finansiramo. Ako bi
se trazio sadrzaj za pojam "mazohizam",
mislim da bi se u ovoj cinjenici mogao naci.
A za to
vrijeme, dok mi placamo da nas vrijedjaju i
razboljevaju, oni kojima, za sada, jos uvijek
nije poslo za rukom da to svoje zlo u svaku
srpsku kucu ubace, ti isti bombama i raketama
razaraju srpske televizijske kuce - za koje ne
kazem da su mnogo bolje od njihovih - svaki relej
i predajnik. Mislim da ova cinjenica sama govori
dovoljno.
Razlupali su
nam zemlju, zatrovali je i u crno je zavili.
Ljeto je; stici ce sto je posijano i sto je Bog
dao te je samo od sebe niklo. Toplo je. Moze se
noc i pod drvetom provesti. Ali, ide jesen, kisna
i glibava. Sto je napuklo, procurice; sto je
razbijeno, pokazace se. A za jeseni, neminovno,
stize zima, duga, hladna i gladna. Nasima tamo,
osim Boga na Nebesima, i nas, raspustanih
nesrecom nasom sirom svijeta, nece imati, niti
htjeti, ko drugi ruku da pruzi, pomoc da ponudi.
Evo ideje,
kako da se dvije stvari spoje pa da se i sebi i
svojima pomogne: otkazati kablovsku pretplatu i
novac od pretplate u Srbiju poslati.
o. Vasilije Tomic
|
