list srpske pravoslavne eparhije kanadske
 
Srpske teme
Sluzba Duhu
 

pise: Branko Brdjanin Bajovic,
Banja Luka, Republika Srpska

"Jer koji sije u tijelo svoje, od tijela ce poznjeti trulez;
a koji sije u duh, od duha ce poznjeti zivot vjecni"
(Galatima, 6, 8)

  Sluzba duhu jeste sluzba i sebi i svojima, proslim, sadasnjim i buducim. Sluzba duhu jeste - da se posluzimo blagom parafrazom naslova Milovana Danojlica - MUKA DUHU. Ali, od te sluzbe, pa bila ona i muka, prece i dostojnije nema.

  "Sabiramo sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rdja kvari, i gdje lopovi potkopavaju", receno je, a zaboravljamo da je dusa preteznija od tijela. Ima li preciznije, tacnije i jezovitije konstatacije (i za ovo danas) covjekovog zivota na zemlji, posebno danas, u vrijeme "novog svjetskog poretka" - poretka izokrenutih vrijednosti, obozavanja "zlatnog teleta", mamonskog idolopoklonistva zlatu? Jos je anticki kralj Mida pokazao kuda vodi i u sta se survava nezajazljiva zudnja za materijalnim (olicenim u zlatu). Pa ipak, kud god se okrenemo, na sve strane upravo to i tako - sticanje i (istovremeno) zanemarivanje duha.

  Sistem vrijednosti koji na glavno (prvo) mjesto izvodi imanje, proizvodi NEUROTICNOST drustva - "Vrijeme je novac", kazu. Rezultat te trke je konacna pustos i pustinja. Izgubljena trka.

  Pricu koja slijedi ispricao je Zarko Janjic, novinar i reporter, Hercegovac iz Ljubinja, a govori o jednom mladicu iz njegovog sela koji je u grupi pecalbara, pocetkom ovog vijeka, posao u Ameriku, pa, neimajuci nikog svog ni ista svoje, u praskozorje odredjenog dana zasadio mladijer jasena. Kako u takvim nasim pricama obicno i biva - proslo je 40 godina i nekadasnji mladic vratio se, jednoga dana, sa velikim sesirom i putnim koferom na odmor u svoj stari kraj. Seljani ga prepoznali, pohitali da se pozdrave, a on, mimo njih, samo jedno: "dje mi je onaj jasen"? Sreca, bi jasen u zivot, a sav svoj boravak u selu "Amerikanac" provede u hladu drveta. Kad je polazio, rece im: "Novac nije sve u zivotu, ali to shvatite tek kad ga steknete".

  Ima li, zaista, bogatstva i vrijednosti - mimo materijalnog?

Srpski jezik: melodija prirode

  Objasnjavajuci i sebi i nama, velika Srpkinja Desanka Maksimovic, carobnu moc svoje poezije, rece: "Da se nisam srodila u detinjstvu sa jezickim blagom naseg naroda, ko zna da li bih ispevala onolike melodije, slicne melodijama koje se cuju u prirodi". Zaista, na koje plodove duha mogu da racunaju oni koji se, jos od djetinjstva, nisu srodili sa blagom svog jezika? Jezik je kao i pamcenje, iz jezika je sve postalo. U nekom visem smislu i svijet je od rijeci postao.

  Cuvajuci SRPSKI JEZIK, sebe cuvamo. Ko srpski jezik cuva, SRPSTVO cuva. I njega ce jezik cuvati. Cak i oni koji se jezika odricu - mogu da racunaju da se jezik ne odrice njih. Ili, kako rece Matija Beckovic: "Da su oni stvorili jezik - odavno bi jezik bio unisten". I jos: "Jezik je njih stvorio - jezik je dublji i pametniji od njih".

  Dakle, jasno je: nasa istorija je VECA od nas, onoliko koliko je nas jezik STARIJI, a nasa CRKVA duhovnija od nas. Eto tri stuba na kojima se drzi povrs srpskog naroda, pa bio on "kod kuce" ili "u rasejanju". Ma gdje bili, Srbi imaju JEDAN JEZIK, ISTU ISTORIJU i JEDINSTVENU CRKVU. Dok je tako - ima i bice Srba!

  Nije slucajno sto su toliki nasi dusmani, udarajuci na Srbe, najprije udarali upravo na te tri osnovne, nosive, grede nase narodne kuce. Ako ne vidimo sami - ucimo bar od neprijatelja. I, imajmo stalno na umu narodnu mudrost: "Cuvaj se dusmanina i kad je veliki kao mrav, kao da je veliki i opasan kao lav".

  Mada, srpska istorija pamti (neveselu) istinu: "Cuvaj se od prijatelja - laznih prijatelja - jer od njih zlo ne ocekujes, a neprijatelji svoje namjere ne skrivaju". Dakle: djelajmo stalno i uvijek, najprije medju bracom. Utvrdimo nasu kucu. Budu li nam temelji zdravi i zidovi cvrsti, i krov ce nam stajati.

  Ako u toj (kako bi rekao veliki, neumrli vladika i gospodar Crne Gore, Njegos: "Svijet je ovaj borba neprestana") STALNOJ BORBI, pobijede Srbi, najmanje sto moze biti je da izgube svi oni koji Srbi nisu.

Pozvanje intelektualaca

  Stara je posalica da su intelektualci "oni ljudi koji se mijesaju u ono sto ih se ne tice". A ona znaci upravo jedno: ziv duh - zapitan stalno, stalno u ostrenju i provjeravanju.

  Jos je davno receno kako je "politika suvise ozbiljna stvar da bismo je prepustili samo politicarima". Tako je i sa trima osnovim temeljima SRPSKE KUCE. Nema nijednog Srbina, posebno ne "misleceg" (a koji Srbin to i takav nije?) koji nije pozvan da da svoj doprinos opstem dobru naroda. Koliko ko moze - ni manje ni vise.

  I, taj doprinos, zaista vam kazem, niti jeste niti treba da bude, materijalni. "Koji sije u duh, od duha ce poznjeti zivot vjecni". I sebi i rodu svome.

  Skupljajmo i sabirajmo, a ne trosimo i ne rasipajmo. Jer samo oni koji tako cine, dobro cine.

  Jer, samo tako sacuvacemo ZAVICAJ i kada u njemu nismo. Ko izgubi zavicaj, stice vjecnu nesigurnost u sebe: niti zna, niti moze da zna, ni ko je, ni sta je, cim ne zna odakle je!

  Ziveci u LAZNOJ STVARNOSTI (materijalnih ideala), zivimo samo STVARNU LAZ!

  A duh je istina. I spasenje!

  Tako je od Svetog Save, Domentijana i Teodosija, Simeona, Despota Stefana, Jefimije, preko Musickog i Rajacica, Zaharija Orfelina i Save Mrkalja... Duga je i casna kolona srpskih umnih ljudi. Ako nista drugo, neka nam taj nenapisani i sveprisutni, spisak, utvrdi odluku da i sami, u skladu sa svojim mocima, damo svoj doprinos. Nase "DANASNJE" necije je "BUDUCE", kao sto je i ono ranije, nama danasnjim, "PROSLOST". Kontinuitet je Srbima neophodan. Precesto je bilo pokusaja da se upravo kontinuitet narusi, da nam se iz kolektivnog pamcenja ali i iz svakodnevnog djelanja (i ogledanja prema UZORIMA) istisnu i izbrisu najvisi nasi dostojni duha, ti svijetli reperi za trajanje.

  Bude li nam oplicala PROSLOST, stijesnice nam se SADASNJOST a suziti BUDUCNOST.

  Niko od nas nije oslobodjen svoga dijela odgovornosti: kako rece pjesnik "u zlocin je umijesan i za njega odgovoran i onaj koji spava dok se zlocin cini". Ne budimo SAUCESNICI, budimo (aktivni) UCESNICI nase, srpske, BUDUCNOSTI!

  Pa kad je - vratimo se na pocetak ovog teksta - sluzba duhu istovremeno i MUKA DUHU - ne izbjegavajmo svoju muku. Niko je nece ponijeti i istrpjeti umjesto nas. A vrijeme nas nece cekati. "Ko je Srbin i srpskoga roda..."

 
Copyright © 1998 by
Serbian Orthodox Diocese of Canada
Sugestije mozete slati na: vladika@istocnik.com