pise: Branko
Brdjanin Bajovic,
Banja Luka, Republika Srpska
"Jer
koji sije u tijelo svoje, od tijela ce
poznjeti trulez;
a koji sije u duh, od duha ce poznjeti
zivot vjecni" |
| (Galatima,
6, 8) |
Sluzba duhu
jeste sluzba i sebi i svojima, proslim, sadasnjim
i buducim. Sluzba duhu jeste - da se posluzimo
blagom parafrazom naslova Milovana Danojlica -
MUKA DUHU. Ali, od te sluzbe, pa bila ona i muka,
prece i dostojnije nema.
"Sabiramo
sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rdja kvari, i
gdje lopovi potkopavaju",
receno je, a zaboravljamo da je dusa preteznija
od tijela. Ima li preciznije, tacnije i
jezovitije konstatacije (i za ovo danas)
covjekovog zivota na zemlji, posebno danas, u
vrijeme "novog
svjetskog poretka" -
poretka izokrenutih vrijednosti, obozavanja
"zlatnog teleta",
mamonskog idolopoklonistva zlatu? Jos je anticki
kralj Mida pokazao kuda vodi i u sta se survava
nezajazljiva zudnja za materijalnim (olicenim u
zlatu). Pa ipak, kud god se okrenemo, na sve
strane upravo to i tako - sticanje i
(istovremeno) zanemarivanje duha.
Sistem
vrijednosti koji na glavno (prvo) mjesto izvodi
imanje, proizvodi NEUROTICNOST drustva - "Vrijeme je
novac", kazu. Rezultat te
trke je konacna pustos i pustinja. Izgubljena
trka.
Pricu koja
slijedi ispricao je Zarko Janjic, novinar i
reporter, Hercegovac iz Ljubinja, a govori o
jednom mladicu iz njegovog sela koji je u grupi
pecalbara, pocetkom ovog vijeka, posao u Ameriku,
pa, neimajuci nikog svog ni ista svoje, u
praskozorje odredjenog dana zasadio mladijer
jasena. Kako u takvim nasim pricama obicno i biva
- proslo je 40 godina i nekadasnji mladic vratio
se, jednoga dana, sa velikim sesirom i putnim
koferom na odmor u svoj stari kraj. Seljani ga
prepoznali, pohitali da se pozdrave, a on, mimo
njih, samo jedno: "dje mi je
onaj jasen"?
Sreca, bi jasen u zivot, a sav svoj boravak u
selu "Amerikanac"
provede u hladu drveta. Kad je polazio, rece im:
"Novac nije sve u zivotu, ali
to shvatite tek kad ga steknete".
Ima li,
zaista, bogatstva i vrijednosti - mimo
materijalnog?
Srpski jezik:
melodija prirode
Objasnjavajuci
i sebi i nama, velika Srpkinja Desanka
Maksimovic, carobnu moc svoje poezije, rece:
"Da se nisam srodila u
detinjstvu sa jezickim blagom naseg naroda, ko
zna da li bih ispevala onolike melodije, slicne
melodijama koje se cuju u prirodi".
Zaista, na koje plodove duha mogu da racunaju oni
koji se, jos od djetinjstva, nisu srodili sa
blagom svog jezika? Jezik je kao i pamcenje, iz
jezika je sve postalo. U nekom visem smislu i
svijet je od rijeci postao.
Cuvajuci
SRPSKI JEZIK, sebe cuvamo. Ko srpski jezik cuva,
SRPSTVO cuva. I njega ce jezik cuvati. Cak i oni
koji se jezika odricu - mogu da racunaju da se
jezik ne odrice njih. Ili, kako rece Matija
Beckovic: "Da su oni
stvorili jezik - odavno bi jezik bio unisten". I
jos: "Jezik je
njih stvorio - jezik je dublji i pametniji od
njih".
Dakle, jasno
je: nasa istorija je VECA od nas, onoliko koliko
je nas jezik STARIJI, a nasa CRKVA duhovnija od
nas. Eto tri stuba na kojima se drzi povrs
srpskog naroda, pa bio on "kod kuce" ili
"u rasejanju". Ma
gdje bili, Srbi imaju JEDAN JEZIK, ISTU ISTORIJU
i JEDINSTVENU CRKVU. Dok je tako - ima i bice
Srba!
Nije slucajno
sto su toliki nasi dusmani, udarajuci na Srbe,
najprije udarali upravo na te tri osnovne,
nosive, grede nase narodne kuce. Ako ne vidimo
sami - ucimo bar od neprijatelja. I, imajmo
stalno na umu narodnu mudrost: "Cuvaj se
dusmanina i kad je veliki kao mrav, kao da je
veliki i opasan kao lav".
Mada, srpska
istorija pamti (neveselu) istinu: "Cuvaj se od
prijatelja - laznih prijatelja - jer od njih zlo
ne ocekujes, a neprijatelji svoje namjere ne
skrivaju".
Dakle: djelajmo stalno i uvijek, najprije medju
bracom. Utvrdimo nasu kucu. Budu li nam temelji
zdravi i zidovi cvrsti, i krov ce nam stajati.
Ako u toj
(kako bi rekao veliki, neumrli vladika i gospodar
Crne Gore, Njegos: "Svijet je
ovaj borba neprestana")
STALNOJ BORBI, pobijede Srbi, najmanje sto moze
biti je da izgube svi oni koji Srbi nisu.
Pozvanje
intelektualaca
Stara je
posalica da su intelektualci "oni ljudi
koji se mijesaju u ono sto ih se ne tice". A
ona znaci upravo jedno: ziv duh - zapitan stalno,
stalno u ostrenju i provjeravanju.
Jos je davno
receno kako je "politika
suvise ozbiljna stvar da bismo je prepustili samo
politicarima". Tako
je i sa trima osnovim temeljima SRPSKE KUCE. Nema
nijednog Srbina, posebno ne "misleceg" (a
koji Srbin to i takav nije?) koji nije pozvan da
da svoj doprinos opstem dobru naroda. Koliko ko
moze - ni manje ni vise.
I, taj
doprinos, zaista vam kazem, niti jeste niti treba
da bude, materijalni. "Koji sije u
duh, od duha ce poznjeti zivot vjecni". I
sebi i rodu svome.
Skupljajmo i
sabirajmo, a ne trosimo i ne rasipajmo. Jer samo
oni koji tako cine, dobro cine.
Jer, samo
tako sacuvacemo ZAVICAJ i kada u njemu nismo. Ko
izgubi zavicaj, stice vjecnu nesigurnost u sebe:
niti zna, niti moze da zna, ni ko je, ni sta je,
cim ne zna odakle je!
Ziveci u
LAZNOJ STVARNOSTI (materijalnih ideala), zivimo
samo STVARNU LAZ!
A duh je
istina. I spasenje!
Tako je od
Svetog Save, Domentijana i Teodosija, Simeona,
Despota Stefana, Jefimije, preko Musickog i
Rajacica, Zaharija Orfelina i Save Mrkalja...
Duga je i casna kolona srpskih umnih ljudi. Ako
nista drugo, neka nam taj nenapisani i
sveprisutni, spisak, utvrdi odluku da i sami, u
skladu sa svojim mocima, damo svoj doprinos. Nase
"DANASNJE"
necije je "BUDUCE", kao
sto je i ono ranije, nama danasnjim, "PROSLOST".
Kontinuitet je Srbima neophodan. Precesto je bilo
pokusaja da se upravo kontinuitet narusi, da nam
se iz kolektivnog pamcenja ali i iz svakodnevnog
djelanja (i ogledanja prema UZORIMA) istisnu i
izbrisu najvisi nasi dostojni duha, ti svijetli
reperi za trajanje.
Bude li nam
oplicala PROSLOST, stijesnice nam se SADASNJOST a
suziti BUDUCNOST.
Niko od nas
nije oslobodjen svoga dijela odgovornosti: kako
rece pjesnik "u zlocin je
umijesan i za njega odgovoran i onaj koji spava
dok se zlocin cini". Ne
budimo SAUCESNICI, budimo (aktivni) UCESNICI
nase, srpske, BUDUCNOSTI!
Pa kad je -
vratimo se na pocetak ovog teksta - sluzba duhu
istovremeno i MUKA DUHU - ne izbjegavajmo svoju
muku. Niko je nece ponijeti i istrpjeti umjesto
nas. A vrijeme nas nece cekati. "Ko je Srbin
i srpskoga roda..."
|