Pojedina poglavlja Svetog Pisma govore i o drugom dolasku Hristovom. Citamo o tome u Otkrovenju Jovanovom, Djelima Apostolskim, pa i Jevandjeljima. Matejevo Jevandjelje, na primjer, u 24. i 25. glavi, govori kako ce izgledati ti dani. Opisujuci sve strahote koje ocekuju ovaj svijet, Gospod veli: "I da se oni dani ne skrate, niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi, skratice se dani oni." (Mat. 24, 22.) Opisani su dogadjaji koji ce prethoditi drugom dolasku Hristovom. To isto je ucinjeno i u Knjizi Otkrovenja, ali se nigdje ne pominje odredjeno vrijeme, godina ili dan, u koji ce Gospod doci u sili i slavi svojoj. Ono sto je jasno iz Hristovog ucenja je cinjenica da je Drugi dolazak ujedno i vrhunac, kraj ljudske istorije ovdje na zemlji, dan sveopsteg suda. Apostoli su u vise prilika pitali Gospoda kada ce ponovo doci i kada je kraj svijeta: "A kad sjedjase na gori Maslinskoj pristupise k njemu ucenici na samo govoreci: kaci nam kad ce to biti? i kakav je znak tvojega dolaska i posljetka vijeka?" (Mat. 24, 3.) "Isus odgovarajuci rece im: cuvajte se da vas ko ne prevari. Jer ce mnogi doci u ime moje, govoreci; ja sam Hristos. I mnoge ce prevariti." (Mat. 24, 4,5.) Hristos, dalje, nastavlja i opisuje dogadjaje koji ce prethoditi njegovom dolasku i kraju svijeta: pominju se ratovi i bune, pominju se sukobi izmedju naroda, glad, zemljotresi, poplave i druge nedace. Zavrsava rijecima: "I propovijedace se ovo Jevandjelje o carstvu po svemu svijetu za svjedocanstvo svijem narodima. I tada ce doci kraj." (Mat. 24. 14)

  Bez obzira na to koliko su Apostoli Hristovi znali biti uporni i koliko su pitali Gospoda, dobijali su odgovor:

"A o danu tome i o casu, niko ne zna, ni andjeli nebeski, do Otac moj sam" (Mat. 24,36)

  Kao djeca, ciji su roditelji otputovali i ostavili im kucu i imanje u brigu, mi smo ovaj svijet dobili na raspolaganje. Mi, medjutim, prekoracujemo svoja ovlascenja. Iz podloge ga potresamo i mijenjamo sve sto je u nasoj moci. Tucemo i ugnjetavamo nejaku bracu. Samo jednu brigu imamo: kada ce se roditelj vratiti. Strepimo da nas ne zatekne kako pravimo nered, a opet ga pravimo. Znamo da je Ocev povratak blizu, ali ne znamo tacno vrijeme i cas. Izgarajuci od zelje da saznaju, oni najmastovitiji su se dali na izracunavanje tacnog datuma Hristovog dolaska. Zanemarujuci cinjenicu da niko, pa ni andjeli nebeski, ne zna ovu tajnu, ljudi se usudise svojim ogranicenim umovima umovati.

  Bezbrojni pojedinci ili organizacije su predvidjali datum povratka Hristovog. Od samog pocetka ove ere, od prvog vijeka, ljudi su proricali kraj svijeta. Iz nekoliko nezavisnih izvora koji su radili odvojeno, jednom su cak stigle pretpostavke koje su se podudarale. Kraj svijeta je trebalo da bude 1914. godine. Od tada, ovakvi slucajevi sve su rjedji. Jedna grupa vjernika se najvise puta u istoriji opekla sa svojim racunanjima, a to su Jehovini svjedoci. Svaki od tih predvidjenih datuma je dosao i prosao. Zvanicni predstavnik ove organizacije, Robert Dzonson, nedavno je izjavio da se Jehovini svjedoci vise ne bave proricanjem kraja svijeta. Naucili smo svoju lekciju, kako sam rece. Do sada je zabiljezeno vise od pedeset prorocanstava te vrste. Sva ta prorocanstva imaju jednu zajednicku osobinu, a to je, da su sva bila lazna.

  Karakteristicno je to sto su se ljudi najvise bavili ovim racunanjima pred pocetak novog vijeka. Svaki put kad bi se priblizavao kraj jednog i pocetak drugog vijeka, podgrijavao se osjecaj da ce se nesto znacajno desiti. Jos davne 992. godine, desilo se da je Veliki petak pao na Blagovijesti. Za mnoge Hriscane Evrope, ovo je bio siguran znak da ce se te godine pojaviti Antihrist. Mnogi su pali u ocajanje zbog toga. Kada je ova godina prosla, a nista od toga nije se desilo, predvidjanja su pomjerena do 1. januara 1000. godine. Tako iz generacije u generaciju, ljudi ograniceni vremenom, ocekivali su velike promjene.

  Imamo tu srecu, ili nesrecu, da se u zivotu nas koji sada boravimo na zemlji, smjenjuje milenijum. Ispracamo drugu hiljadugodisnjicu i uskoro cemo, ako Bog da, zakoraciti u trecu. Opet smo se kao djeca uzbudili. Promjene u svijetu koje se na nase oci desavaju, cine nam se najvecim u istoriji covjecanstva. U sprovodjenju Novog svjetskog poretka, vidimo ispunjenje biblijskih prorocanstava. Vijesti o "ratovima i bunama" pristizu sa svih strana. Podivljali morski talasi, poplave i vulkani, donose nesrece i odnose na hiljade zrtava. Putem satelitskih televizija, propovijeda se Jevandjelje po citavom svijetu, bas kao sto kaze Hristos da ce biti u poslednje dane.

  Pravoslavna crkva se nikada nije bavila predvidjanjima Hristovog drugog dolaska niti je manipulisala i plasila svoje vjerne, a danas cemo cuti i pravoslavne svestenike kako reagujuci na vijesti Si-En-En ili druge neke stanice, sjetno kazu: "dosla su poslednja vremena." Ako slicne misli mogu zaokupiti jednog pravoslavnog hriscanina, ne treba se onda cuditi sto su neki evangelisticki teolozi iz Amerike rasprodali svoja imanja i preselili se u Izrael, da tamo na Gori Maslinskoj, docekaju Gospoda. Osjetivsi priliku da je ovaj strah pojedinih protestanata moguce unovciti, iz hotela koji nosi ime "Gora Maslinska" poslato je oko dvije hiljade pisama raznim hriscanskim (protestantskim) grupama sirom Amerike. U pismu se izmedju ostalog kaze: "Da li biste voljeli da budete gosti Maslinske Gore, na dan kad se Hristos vrati?" Vlasnici tog hotela su palestinski muslimani. Zna se da su pripadnici tri vjerska kulta, cije je sjediste u Americi, jos u oktobru prosle godine, rasprodali svoja imanja i preselili se u Jerusalim. Osjetivsi potrebu za hitnom intervencijom, Sabor episkopa evangelisticko-luteranske crkve sa sjedistem u Americi, zvanicnim saopstenjem u vidu pisma obavijestio je oko pet miliona svojih vjernika da "u treci milenijum treba zakoraciti sa nadom a ne sa ocajanjem i strahom." (Internac. ekumen. vijesti, 18. okt.1998)

  Ne treba zaboraviti da se pitanjem drugog dolaska Hristovog bave samo hriscani, i to najvise oni koji su razudjeni po mnogobrojnim americkim sektama. Ova cinjenica nas, Pravoslavne Hriscane, treba da tjesi. Na kraju, Amerika je drugacija po mnogo cemu. Na americkom nebu mnogi su vidjeli i jos uvijek vidjaju neidentifikovane letece objekte za koje se vjeruje da im je porijeklo vanzemaljsko. Mnogi Amerikanci tvrde da su ih vanzemaljci kidnapovali i na njima vrsili izvjesne medicinske eksperimente. Sve je ovo uzrokovalo da se u knjizevnosti a pogotovo u filmskoj industriji razvije jedna nova grana, naucna fantastika. Sve se svodi na biznis i reklamu, pa i ulazak u treci milenium nije izuzetak. Iduca godina nema nikakav poseban znacaj za Kineze na primjer, ciji je lunarni kalendar ustanovljen jos 2600 godina prije rodjenja Hristovog. Kinezi su odavno zakoracili u peti milenijum, a ova nasa 1999. godina za njih je samo jos jedna godina zeca koja se zavrsava krajem januara ili pocetkom februara iduce godine.

  Bez obzira na to koliko svako od nas pojedinacno razmislja o nastupanju te magicne godine sa tri nule, milenijalna groznica zahvata sve veci broj ljudi i siri se kao epidemija. Jedan od njujorskih instituta koji se bavi statistikom, (The Trends Research Institute) predvidja da ce biznis koji ce najvise procvjetati ove 1999. godine biti sve sto je vezano za proricanje buducnosti.

  Sta zaista mozemo ocekivati pocetkom dvije-hiljadite godine?

1) Veliki broj kompjuterskih sistema bi mogao otkazati, usled cega ce mnoge grane ekonomije biti izlozene ogromnim predvidjenim i nepredvidjenim troskovima. Strucnjaci tvrde da ovaj problem moze biti svjetskih razmjera.

2) Svakako ce biti milioni nesporazuma u nacinu vodjenja datuma, posle 2000-te godine. Na primjer ako stoji napisano: 01/02/03, da li to znaci 2. januar 2003, ili 3. februar 2001?

3) Velike teoloske promjene koje mnogi ocekuju, nece se desiti. Razocarenje bi moglo izazvati proganjanje pojedinih religijskih organizacija od strane samih njihovih clanova, kao sto su Jehovini svjedoci, sekta Novi vijek, razne unifikacione crkve, satanisti itd.

  Kako zakoraciti u novi milenijum? Docek Nove 2000-te godine, za nas sledbenike Hristove, ni po cemu se ne bi trebao razlikovati od onih iz predhodnih godina. Imajuci u vidu jevandjelske pouke u pricama Gospoda Isusa Hrista, znamo da ce Njegov drugi dolazak, bez obzira na to koliko se mi nadamo, ipak biti iznenadan. "Jer kao sto je bilo u vrijeme Nojevo, tako ce biti i dolazak sina covjecijeg. Jer kao sto pred potopom jedjahu i pijahu, zenjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje udje u kovceg, i ne osjetivsi dok ne dodje potop i odnese sve; tako ce biti i dolazak sina covjecijega." (Mat. 24, 37-39) Znajuci da su nam, zbog nase smrtnosti, dani na zemlji izbrojani, a da posle smrti pokajanja nema, duzni smo da se u toku naseg zivota pripremamo za susret sa Gospodom Bogom na dan suda Njegovog. Ove pripreme se sastoje u pokajanju za grijehe koje cinimo u svom svakodnevnom zivotu. U postu i molitvi. U prastanju i pricescu, i u zadobijanju svih onih vrlina koje treba da krase jednog hriscanina. Molimo se Bogu da nam da zivota, koliko je potrebno, da se pripremimo za Carstvo nebesko. A o kraju ovog svijeta, kao sto cusmo, zna jedino Gospod Bog. On ima vlast da sa svijetom, kao sa svojom tvorevinom, postupa.

  Sto se tice brojanja godina, vijekova i milenijuma, to je nasa ljudska osobina; Bogu nije potrebno, jer je On vjecan. Kada otkuca ponoc 31. decembra 1999. godine, sjetimo se da u molitvama svojim proslavimo dvije hiljade nasih ljudskih godina, od osnivanja Crkve Hristove. Sjetimo se da je Gospod rekao da osniva Crkvu svoju kojoj ni vrata paklena nece odoljeti, i ne plasimo se za nju, vec za sebe i svoje nedovoljno ucesce u njoj. I kada svane jutro tog 1. januara, mi smrtnici bicemo za jedan dan blizi kraju svog zivota, dok ce Vjecni Bog to svanuce ugledati kao jos jedan dan na zemlji, slican svim danima do sada.

protonamjesnik Ljubomir Rajic