Dragi moji eparhioti,
braco i sestre u Hristu Vaskrslom,

HRISTOS VASKRSE!

  "Srpska Crkva je jedna od manjih po svojoj brojnosti ali velika po svojoj proslosti. Njena proslost je znamenita kao sto je i njena uloga ogromna. Njen martirion je veoma bogat. Nas srpski narod je brojno neveliki ali je njegov duh snazan i cvrst. Njegovo je srce plemenito. Njegova je istorija slavna po podvizima i mucenistvu. Njegova krsna raspeca su mnogobrojna. Njegove su Golgote ceste i strahovite. Narocito ova "Golgota koju srpski narod prezivljava, tolika je stradanjima i ogromnim zrtvama uzasna, kakvu nikada ni jedan narod u proslosti nije imao" - pocinje svoju Poslanicu 1946. godine u zarobljenistvu, Patrijarh Gavrilo. Prolazeci trnoviti put nasih predaka, vidimo zasto se bas ove rijeci Hrista Gospoda, i danas, odnose na nas narod i na nasu Crkvu srpsku. I da nije one druge poruke i utjehe od Gospoda: "Ali ne bojte se, jer ja pobijedih svijet", ne bi nam nista drugo preostalo nego da pomremo u tuzi zbog stradanja nasih.

  Bog je, u premudrosti svojoj, znao sta sve ceka Njegove sledbenike i zato je i porucio: "Ako mene izgnase i vas ce progoniti". Znao je, i zato nije zazalio svoje sopstveno stradanje, radi spasenja covjecanstva. Hristos Gospod je pretrpio uzasnu krsnu smrt na Golgoti, da bi poslije tog stradanja pokazao svoju moc i silu i osnovao Carstvo Bozije na zemlji, svoju Crkvu za koju je rekao, da joj "ni vrata paklena nece odoljeti"(Mt. 16, 18). Zato se i pjeva: "... smrcu smrt unisti i onima koji su u grobovima zivot darova" (iz tropara na Vaskrs). Stradanje Hristovo nam je donijelo pobjedu Vaskrsenja nad smrcu, pobjedu raja nad paklom, pobjedu dobra nad zlom. Vaskrsenje Hristovo je temelj nase vjere, najglavniji dogadjaj u Jevandjelju, najsigurnija zaloga svih radosti, nadanja i vjerovanja ljudi u krajnju pobjedu dobra, istine i pravde. U svijetu, kao sto rekoh, ima mnogo nevolja, nepravdi i zalosti. Neminovna smrt je nastrasniji pecat svih tih nevolja i nesreca u svijetu.

  Ljudi ovog vijeka su gledali sa puno povjerenja i nade u ovo "moderno" vrijeme. Narocito se raduju brzom napretku tehnologije, nauke i medicine. No jedno je sigurno - da porastom tehnologije i savremenog nacina komuniciranja sve vise slabi vjera i moral pada. Neminovno je razocarenje u saznanju da priroda odumire, da ozon propada, zagadjenost vazduha je sve veca; sve vise bolesti haraju, sve se vise ratovi vode i niko sa porastom tehnike i tehnoloskih dostignuca nije rijesio pitanje smrti i zivota. Zato je sve vise alkoholizma, narkomanije, nasilja zlocina. I sto je najgore, to sve vodi do duhovne smrti a nerijetko i do samoubistva, sto predstavlja najvecu tragediju ljudsku.

  Vaskrs je ne samo najvazniji nego i najradosniji dogadjaj u istoriji covjecanstva. Vaskrsenje je odgovor na sva pitanja i na sve tegobe covjeka na zemlji. To je odgovor na ono najsudbonosnije pitanje koje postavlja svaki covjek, a koje je jos pre nekoliko hiljada godina postavio Pravedni Jov. "Kad covjek umre hoce li zivjeti" (Jov 14, 14). Culo se nejednom: "Kad imamo savremenu tehnologiju, kompjutere, koje mogu za tili cas rijesiti problem u cijelome svijetu, ne treba nam ni Bog ni religija ni filosofija". "Nauka, tehnika i obrazovanje rjesavaju danas sva pitanja zivota", rekao je jedan osiono. "A da li rjesavaju pitanje smrti?" - zapitao ga je njegov sagovornik.

  "Ja sam Vaskrsenje i zivot, koji vjeruje u mene i ako umre zivjece" (Jn. 11, 25), odgovorio je Spasitelj. Drugim rijecima: "Ko veruje u mene, sleduje mome primjeru, mojim nacelima i pravilima zivota, pobijedice svijet", tj. pobijedice sva zla ovoga svijeta. Pobijedice, grijeh i smrt, i vaskrsnuce u vjecni zivot. Stoga i sveti apostol Pavle kaze: "Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda Isusa Hrista" (1. Kor. 15, 57).

  Covjek pocinje da umire istog dana kada se rodi. Isto tako covjek pocinje da vaskrsava istog dana kada spozna Vaskrslog Gospoda i primi ga kao svog Spasitelja - kada pocne da zivi vjerom u Boga. Zato i u sva teska vremena za srpski narod treba da se obucemo u "sveoruzje Bozije", kao sto veli Apostol. Iznad svega, treba da uzmemo stit vjere, da "opasemo svoja bedra istinom", "obucemo oklop pravde", "da prihvatimo Jevandjelje mira", "kacigu spasenja" i "mac duhovni koji je rijec Bozija" (Ef. 6, 15-17). Sa tim sredstvima osjecacemo se srecni i spaseni ma gdje i ma kakav nas jad i nevolja pratili.

  U tim razmisljanjima i radoscu Hristova vaskrsenja, zelim da vas pozdravim o ovome "prazniku nad praznicima i radoscu nad radostima".

Hristos Vaskrse!

Vas molitvenik pred Vaskrslim Gospodom,

Vladika kanadski Georgije