Mnogo se toga nadogadjalo ovih godina tmurnih koje ostase za nama, braco i sestre, i dragi citaoci "Istocnika". I u ovoj godini, koju smo upravo zivotima svojim iskrunili, zbilo se puno lijepih i nelijepih stvari. Cini mi se da ce protekla godina biti urezana u pamcenje Crkve kao jedna od prelomnijih. Pamtice se, vjerujem, po boljem nego "sto je sezdeset i treca" ostala zapamcena.

  Neposredno po Vaskrsu devedeset i osme, 24. i 25. aprila, bili su odrzani crkveno-narodni sabori: Srpske crkve u SAD i Kanadi, u crkvi Vaskrsenja Hristovog u Cikagu, i Mitropolije Novogracanicke u manastiru Novoj Gracanici. Ovom istorijskom dogadjaju prethodio je dug i, cesto, mukotrpan put pregovora, razgovora, neslaganja i usaglasavanja. Buduci i sam dio toga procesa, u Zajednickom zakonodavnom odboru, svjedocim vam pred Bogom i vremenima koja su pred nama, da smo posao sjedinjenja srpskog naroda na ovim prostorima vrsili posteno, u najboljim namjerama, rukovodjeni istinskom ljubavlju i osjecajem odgovornosti pred Bogom i srpskim narodom. To nije bio nimalo lak posao. Cesto smo posustajali i bivali nadomak poraza ali je Gospod uvijek dolivao snage i mudrosti i doveo nas do sabora ujedinjenja po Vaskrsu godine Gospodnje devedeset i osme.

  Ni jednog trenutka nismo pomislili da smo uradili savrsen posao. Savrsenstvo nije ljudska odlika. U datim okolnostima, ucinili smo najbolje sto smo mogli. Kao sto je poznato, sabori su sankcionisali rad na Ustavu Zajednickog zakonodavnog odbora i ovaj zakonski akt Crkve usvojen je u svim njegovim komponentama izuzev onih (clan 27) koji se odnose na poslove upravljanja crkvenom imovinom. Sveti arhijerejski sabor Srpske crkve potvrdio je saborsku odluku i nalozio Zajednickom zakonodavnom odboru da taj dio Ustava doradi i da razmotri sve druge primjedbe, koje su na saborima izlozene ili naknadno dostavljene.

  Na Vavedenje ove godine, Zajednicki zakonodavni odbor se sastao u manastiru Novoj Gracanici i ovom zadatku posvetio punu paznju. Sve primjedbe su razmatrane, i svaka, za koju se naslo da to zavredjuje, usvojena je. Clan 27. Ustava svestrano je razmotren i razradjen. Ustav, sa svim razradama i izmjenama, bice dostavljen Svetom arhijerejskom saboru na konacno potvrdjivanje. Sad, dakle, stvar je u Bozjim rukama. Znamo da ima i da ce uvijek biti nezadovoljnih i onih koje je nemoguce zadovoljiti. Ali, ako je u ovim prelomnim trenucima po srpski narod ista vaznije od njegove sloge i jedinstva - neka im bude.

  Poslije svih nedaca koje su za nama, u iscekivanju boljih i radosnijih dana, pozdravljam vas jos jednom radosnim bozicnjim pozdravom

urednik, prota Vasilije Tomic