Moj otac
Stanko bi cesto pricao o svojoj materi, mojoj
pokojnoj babi Vukici. I to ne na nacin na koji je
zelio da predoci meni sliku moje babe, nego na
nacin na koji se on, kao sin, sjeca svoje majke.
Pa kaze: "Rubina na
njoj dugacka, bijela, sa crnim prslucetom od
plisa po kojem je bljestala izvezena srma, a
galva uvijek pokrivena cistom bijelom maramom.
Ruke, mrsave, uvijek bi nesto radile, a njena
soba je mirisala na jabuke, susenu nanu i med.
Zapravo, cijela kuca, svaki kutak je mirisao ili
na bosiljak, na dunje, na svjez kajmak, a zimi na
kuvanu slatku rakiju. A ona, stalno prisutna u
tim mirisima, pogleda smjernog i ozbiljnog. Nije
se mnogo simjala, ali bila je zadovoljna i
srecna, otvorenog srca."
Tako se sjeca
moj otac.
Slika matere.
I ja imam
sliku moje matere iz mog djetinjstva: voljela je
i jos voli mnogo da plete. Uvijek sam nosila
najljepse vunene dzempere u cijeloj skoli, mozda
i u cijelom gradu, a sad vidim i u cijelom
svijetu, jer su bili unikati, jedni jedini kao
takvi. Imala sam prekrasne sarene salove, vunene
i heklane haljine radjene s ljubavlju, pletene
njenim rukama, unikatnim, jednim jedinim kao
takvim. A ona, uvijek u kuhinji, sa cistom
bijelom keceljom oko pasa... ocekuje mene i oca
popodne na rucak. I u mojoj kuci je bilo mirisa
koje povezujem samo s njom: miris toplih krofni
sa vanilom, pite od jabuka sa cimetom, miris
ostirkane ciste posteljine i svjeze ubranog
|ur|evka u vazi... Moja mama, vjecito zaljubljena
u mog oca, plavih ociju, njezna i tiha u svojoj
brizi za mene...
Tako se
sjecam ja.
Slika matere.
No, smisao
ovih sjecanja je zapravo u necemu drugom.
Postavljam, naime, sebi pitanje (ili, postavimo
sebi pitanje) kako ce moji sinovi (ili vasi) da
se sjecaju mene (odnosno vas vasi). I oni ce
jednog dana odrasti i ponijece sa sobom svoju
sliku matere.
Mozda cinicna
usporedba (nazalost stvarna), ali ja cu vam
pomoci u tome. Srecna okolnost pa zivim u dijelu
grada gdje ima mnogo pravoslavnih porodica. I to
mi je sasvim ugodno. Ali, avaj! Na noc Helovina
mogli ste, dakle i djeca, da vidite razne mlade
matere u raznim oblicima, bojama i mirisima.
Pravoslavne zene obucene u ovakve detalje:
kravlji rogovi, zecji repovi, krokodilski zubi,
macji brkovi, jedna je bila obucena u musko. Neke
su imale umjesto kose - metlu, ili umjesto
sopstvene glave - nacrtanu lobanju. Neke, opet,
orlovske kandze i lavlju grivu, a opet druge mame
imale su prosto vampirske zube ili prerezane
grkljane (naravno, kao crtez na vratu). I sve to,
samo u duploj mjeri, revnosno i s puno paznje,
ure|eno i na njihovoj pravoslavnoj djeci.
Naravno, tu nije kraj, mame su kao takve, jedne i
jedine, usput kucale na tudja vrata i pitale malo
slatkisa... moze u raznim bojma i ukusima, sa
mirisima bombona na sprej za komarce, djeca to
vole...
Slika matere.
Zorica
Biljecki
|
