pise: Branko Brdjanin Bajovic
Banja Luka, Republika Srpska

Narod

  Uz sve ostalo narod je i bioloska kategorija. O tome kao da Srbi ne misle (a jos manje cine na tom planu) dovoljno. Stara je prica o tome kako je pocetkom 19. vijeka Srba i Engleza bilo jednako, oko 4 miliona, a danas je njih deset puta vise nego Srba. Tako Srbi dolaze u dvostruku opasnost: na nekim srpskim prostorima postoji DRZAVA BEZ NACIJE (Kosmet, prije svih) a na drugim NACIJA BEZ DRZAVE (Republika Srpska, recimo).

  Ovakva "bipolarnost" (skoro "sizofrenija", ako nije prejaka dijagnoza?), oslanja se na nemogucu a ipak prisutnu situaciju: nekako je doslo do "iskliznuca" i prevladavanja uvjerenja kako srpsko nacionalno pitanje mogu da rijese POLITICARI. Ne, i sto puta ne! (Cinicna a tacna opaska M. Ekmecica: "Oni se samo staraju da im potpis na nacionalnu kapitaluciju ispadne sto ljepsi."). Sva sreca i slava Bogu, (srpski) narod je stariji od svoje politike. Da su politicari stvarali narod - narod bi odavno propao. Uzdajmo se da ce NAROD (ukupnost naroda) znati prepoznati spas. Da ce ostvariti aforisticki poklik Baje Pasica: "Spasa nam nema - necemo propasti!"

  Sveti Vladika Nikolaj Lelicki, jos davno (u svojoj knjizi SRPSKOM RODU iz tamnice) konstatuje da su se Srbi suocili sa toliko zla, da - kad ne bi bilo Bozje volje i milosti - odavna Srba ne bi ni bilo. Nase postojanje znak je da postojimo i da cemo postojati po Bozjoj volji!

Moguca rjesenja

  Uspon srpske nacionalne svijesti, snage i drzave krajem 19. i pocetkom 20. vijeka, vezan je, ipak, za svjetsku politicku sliku: anglosaksonske procjene da je bolja Rusija na Bosforu nego Austrija. Danas, kada je sve drugacije, i Srbima je drugacije. Ako se (kad se) i to (ponovo) promijeni - eto prilike. Tu priliku i ta vremena treba znati docekati i prepoznati. Biti spreman da se tada djeluje. A dotle, mudroscu (postupaka) MALIH KORAKA, ciniti sve na (bioloskom i svakom drugom) ocuvanju naroda.

  Dno je (bilo) dotaknuto: sav ocaj nase situacije vidljiv je ilustrativno iz (kompetentnih) ljetosnjih komentara kako je svjetsko prvenstvo u fudbalu - medijskom atraktivnoscu i "zatvaranjem prostora"- odlozilo VOJNU INTERVENCIJU na Srbiju. A da u samoj Srbiji medju politickom oligarhijom vlada naopako razumijevanje, ilustruje (saljiva ali bolna) konstatacija nekadasnjeg ministra "za Srbe van Srbije" kako su Srbi sa lijeve i desne obale vjecito krive rijeke Drine - "DVA ISTA NARODA".

  Dok oni (ko u klin, ko u plocu) sricu pocetnicku azbuku nacionalne diplomatije, muceni zaklani narod se, kako kaze pjesnik Milan Nenadic, rasuo "kao perje iz jastuka". Drugi nas pjesnik, Beckovic, upozorava da ne smijemo da dozvolimo da nam se (ionako mali) narod dijeli, posebno ne na one sa "lijeve" i one sa "desne" strane Drine, a jos su pri tom oni sa lijeve strane oznaceni kao "desni", a oni sa desne kao "lijevi".

  Ne smije se odustati od nacionalnog JEDINSTVA, najprije (i za sada jedino moguce) KULTURNOG, duhovnog, jezickog i CRKVENOG. To su nase staze za MALE KORAKE.

  Umjesto jalovih prica (samo nas iznuruju) o "nacionalnom pomirenju", to pomirenje treba ostvariti. Iskorijeniti u svijesti (predugo) prisutnu predstavu da je sve sto je NACIONALNO istovremeno "desno" (zaostalo, nazadno, retrogradno).

  Valja nam vagati i suditi svakodnevno: ne dozvoliti da nas oni koji imaju ljudski lik zavedu na stranputicu NELJUDSKIM DJELOM.

  Liturgijsko (bogosluzbeno) jedinstvo "maticne" i one "raskolnicke" crkve treba da bude i stvarno jedinstveno.

  Istini pogledati u lice i istinu reci, i kad je opasno i tesko. "Na ljutu ranu - ljutu travu". Ne dozvoliti lazne i glupe dileme (iz vica, mada ilustrativno: da li je bolje biti CELAV ili IDIOT - Idiot, jer se manje vidi). Biti spreman na novo doba. Zivjeti SA a ne PROTIV "novog svjetskog poretka" i cekati. "Biti spreman, to je sve", tako zavrsava Sekspir Hamletove dileme koje pocinju sa svima znanim "Biti il' ne biti".

  I, prije svega, ne parirati "novom svjetskom poretku" sa STARIM DOMACIM PORETKOM.

  Akademik Dobrica Cosic, ovih dana, javno odustajuci od ideologije i zabluda koje su ispunile cijeli njegov zivot (i mnogih drugih) kaze: "Samo odustajanje od onoga kako smo gledali, sta smo mislili i radili u ovom vijeku, moze donijeti spas u narednom". Dakle, jasno je: izlaz IZ TUNELA 20. vijeka ne samo sto postoji, nego se i vidi. Na izlazu je SVJETLO, cak i kada je napolju mracna noc. (A ne "U TUNELU, usred mraka, sija ZVEZDA, petokraka", kako se na srpskim prostorima pjevalo 50 godina).

  Izlaz vide, najavljuju ga - a ko bi drugi, ako ne oni - naravno, misleci ljudi, intelektualci. Na braniku otadzbine ("otadzbina" nije geografski pojam; domovina se moze izgubiti kada se izgubi dom, ali se otadzbina ne gubi, mada se mora braniti i sticati!), prvi od svih, ispred svih. "Pokorena Grcka je (kulturom) POKORILA RIM", kaze stara latinska poslovica. Ako icim, Srbi duhom i kulturom, u "slatkom Pravoslavlju" i srpskoj (JEZICKOJ) duhovnoj kuci, pod svodovima svete Srpske pravoslavne crkve i svetosavskog amaneta, opstati ne samo mogu nego i moraju.

  To od nas, od svih nas, ne traze samo nasi savremenici i sapatnici, nego - prije svih nasi prosli, a najposlije i nasi buduci. "Nismo ovaj svijet bastinili od predaka, no smo ga posudili od potomaka" - i za Srbe vrijedi ova, ekoloska, deviza.

  Vladimir Velmar-Jankovic (intelektualac i Srbin prvog reda, istoricar umjetnosti, profesor Univerziteta, knjizevnik i Nedicev ministar - osudjen i pogubljen kao - kuku svima - "narodni izdajnik i ratni zlocinac", po komunistickoj presudi) jos davno je, u slicnim vremenima i pri slicnim dilemama, upozorio da "moramo voditi racuna o MRTVIMA". Narod koji ima buducnost moze da izgubi mnogo zivih, u ratu i stradanju, i da se nada. Narod ciji mrtvi pocnu da UMIRU - to je narod osudjen na propast.

  Dakle, zakleti u buducnost, odani sadasnjosti, a vjerni ukupnoj srpskoj nacionalnoj PROSLOSTI - stupamo na kapije 21. vijeka, SA VJEROM U BOGA I SRPSTVO.

  Svaki Srbin je pozvan (i duzan) da da udio u nacionalnom opstanku - jer, bez SRPSTVA moze biti ziv, ali Srbin ne moze biti.

  A ima li ista ljepse (i teze) od toga da se bude Srbin!?