pise: Branko Brdjanin Bajovic
Banja Luka, Republika Srpska

  Drzava Hegelovski shvacena istorija i pojam "istorijskog naroda" vezuju kategorizaciju "narod" (istorijski narod) za postojanje ili nepostojanje drzave. Uzmimo da je tako, bar za potrebe ove nase prilike, i konstatujmo da Srbi skoro da i nemaju drzave. Kolikogod se mi trsili da Srpstvo razudimo na "sve srpske drzave" (i - zasto i to ne reci - cim se toliko trudimo) iza toga stoji nase unutrasnje nepouzdanje u sam taj pojam. Definisani i utemeljeni narodi (i mimo hegelijanskih teorijskih postavki) imaju drzavu! Iza samog pojma, dakle, krije se nasa, ponekad podsvjesna - mada time ne manje jasna - spoznaja da Srbi nemaju drzavu!

  Da je tako, neka posluzi primjer Njemacke: od Bizmarka, preko "rajhova", njemacki narod imao je drzavu. Cim kazemo DRZAVU, podrazumijevamo JAKU DRZAVU. Kad god je u istoriji gubio i bio izveden u nepoznato, oslabljen, njemacki narod zivio je u vise drzava. Padom berlinskog zida (trijumfom zapadnjacke politike, koja je pocela da se ocituje odmah nakon ratnog sloma Hitlerovog rajha, u svesrdnoj pomoci i obnovi dojucrasnjeg "neprijatelja") zavrsen proces ponovnog OKUPLjANJA velike njemacke nacije pod jedan krov. Buduca Evropa (Evropa "regija") bice - u to ne treba sumnjati - NJEMACKA EVROPA, grupacija rimokatolickih drzava i nacija, skupljena oko njemacke osovine. Pa cak ce i Austrija (njemacka drzava koja ima "samostalnost", ali je sve svoje vojne i politicke uspjehe postizala samo i jedino u savezu sa Njemackom, a u Hitlerovo vrijeme bila anslusom pripojena "matici") i svojim naoko "izdvojenim" polozajem jasno dokazivati ovu tezu.

  Ne bavimo se Njemackom uzgredno. Jos je Napoleon vidio jasno ono sto i drugi mudri: Austrija (Njemacka) je GEOGRAFSKI NEPRIJATELj SRBIJE. I tako ce i ostati.

  Uvazeni akademik Milorad Ekmecic upozorava: u istoriji onaj ko drzi (pod kontrolom) Makedoniju, vlada Balkanom. Danas su tamo americke trupe. I tamo ce i ostati. Cak su i Turci, da bi naknadno osvojili Konstantinopolj, najprije morali potuci Srbe (1371. na Marici, 1389. na Kosovu). Sa makedonskog CVORA drzi se pod kontrolom sve vitalno na cijelom Balkanu, a to su znali veliki Srbi - Jovan Cvijic i Nikola Pasic - koji su taj strateski put trasirali kao magistralni za opstanak srpskog naroda. Istim moze da se objasni i medju Srbima malo poznato prodiranje starojugoslovenske (srpske) vojske u danima vojnog sloma 1941. upravo prema Grckoj i Solunu (glavnom gradu Makedonije!).

  Najprije kominternovski (Brozov) udar, nakon bugarskih vlasti u vrijeme Drugog svjetskog rata, koji je ne samo Makedoniju (Socijalisticku Republiku - pojam koji ne treba mijesati sa ukupnim pojmom Makedonije), nekada Juznu Srbiju, za koju su mnoge srpske glave pale - odvojio od Srbije, nego joj pripremio punu samostalnost udarivsi najprije na CRKVU, jezik i kulturu, sto se okoncalo secesijom Skoplja (pod bivsim komunistima - nimalo slucajno). Nepriznata autokefalnost nekakve "makednoske crkve" (oslonjene na Vatikan i komunisticku vlast), brisanje tragova ne samo srpskog jezika, naroda, istorije i kulture, nego i uopste ikakvog srpskog prisustva na podrucju nekadasnje Juzne Srbije, izvedeno je sa jasnim uvidom i sa jos jasnijim ciljem: Srbe skinuti sa dominantne balkanske tacke i prostora - stvoriti osnov za dalje usitnjavanje i drobljenje "najveceg malog naroda u Evropi".

  "Srbi jesu mali narod", govorio je Nikola Pasic, "ali veceg izmedju Beca i Carigrada nema". To valja znati i tako se ponasati.

  Ako srpska situacija (Srbima, prije svih) nije jasna - da pokusamo sa jos jednim tuznim primjerom, skoro paralelnim: Rusi i Rusija. Secesija bivsih "sovjetskih" republika samo je jasno pokazala tektonske pukotine koje pripremila i provela satanska komunisticka vlast na tijelu i tkivu najveceg pravoslavnog naroda: raspadom SSSR-a izvan jedva odrzane nekakve "Ruske Federacije" ostalo je 25 miliona Rusa! Citav jedan oveci evropski narod. Najprije je stvorena Ukrajina - vjestacka nacionalno/drzavno/istorijska konstrukcija: vjestacki promovisan jezik, nacija, kultura i - obratite paznju - CRKVA! Ucinjeno je sve da se razbuktaju secesionisticke "posebnosti" Malorusije i Bjelorusije. Mocni ruski sibirski medvjed postao je smijesna cirkusko-vasarska mecka, krezuba i napola slijepa, koju bjelosvjetski cigani vodaju okolo, uz zvuke zurni i tapana, kadra da se proda za saku bombona i dva cvanjcika.

  Nakon ovoga, valjda je jasno otkuda uvjerenje da SRBI NEMAJU DRZAVU. To nije Srbija: Kosovo i Metohija bukti u plamenu (cinicna a duhovita primjedba kaze da se "stanje na Kosmetu stabilizovalo - svakoga dana se tamo gine"); u Vojvodini, nekada Vojvodini SRBIJI (pod tim imenom pod kojim je osnovana preije 150 godina malo ko je zna), jaca kuzna ideja o "odvajanju"; u Raskoj, ili Sandzaku, kako vole da kazu oni koji zale, valjda, za turskom cizmom i papucom, samo se ceka cas da plane; a ekonomija te "Srbije" klima i izdise na vjestackim plucima i povremenim infuzijama. Jos manje je to Crna Gora, u kojoj ponovo cvjeta sukob (novih) "zelenasa" i "bjelasa", ustvari neimenovanih struja koje i Crnu Goru vode ka svjetski zamisljenoj "Evropi regija", sto je, ustvari drugo ime za Evropu BEZ NACIJA, osim Njemacke i njoj podredjenih.

  Republika Srpska, od hilandarske bratije nazvana "Slobodna Srbija", dejtonski urakljena, bez atributa drzavnosti, sa mrtvom ekonomijom koja zavisi od strane pomoci i izmorenim i izmrcvarenim narodom, sa obezglavljenom inteligencijom i bez "elite" koja bi (srpski, nacionalno) duhovno definisala pitanja i odgovore i predvodila - ni ta i takva, dakle, Republika Srpska NIJE SRPSKA DRZAVA. I kada je (ako je) SRPSKA, nije drzava. Pasosi, novcanice, registarske tablice, centralna banka... i tako u nedogled. I mediji su pod nadzorom "komisije", u srpskoj televiziji "glavni covjek" je stranac-supervizor, takozvani predstavnik medjunarodne zajednice ovlasen je da u svakoj prilili namece svoju volju i rjesenja, nad oblascu Brckog upravlja "namjesnik" cija je rijec i odluka sa snagom zakona.

  Dakle (neveselo je, ali je nista manje tako) iz 20. vijeka Srbi kao narod izlaze slabiji nego sto su u njega usli!

  Iako naoko apsurdnu, ovu tezu lako je dokazati: Pocetkom vijeka Srbi su bili u usponu, brojcano, idejno, drzavotvorno. Nakon svakovrsnih izgibija u Prvom svjetskom ratu (poginulo je 56% muskog stanovnistva) i nacionalnog stradanja-genocida u Drugom svjetskom ratu, poslije pedeset godina komunisticke diktature u kojoj su se sa nacionalnog srpskog tijela izdvojili "novi narodi": Crnogorci, Makedonci, muslimani (Bosnjaci), a teritorije su listom dovedene u pitanje: nema Srba u Hrvatskoj, Sloveniji i u vise od pola (srpske) Bosne i Hercegovine, pucaju veze i savovi prema Crnoj Gori, Kosovo tezi secesiji i nezavisnosti, u Vojvodini jaca "autonomaska svijest", a u Sandzaku/Raskoj islamsko stanovnistvo zagovara novu naciju "bosnjacku".

  Zasto je to tako? Mnogo je mogucih odgovora, ali mislimo da je osnovni onaj (slican odgovoru kog je dao Solzenjicin za Rusiju) da su Srbi, nakon 1918. dosli u fazu REGRESIJE: umjesto da se sire i razvijaju, tezilo
se OCUVANjU. Ovakva pozicija dovela je do opste pasivizacije.

  I, eto nas tamo gdje smo. Ne slijedeci Spenglera (kod nas Milana St. Protica, srpskog filozofa istorije) koji svoje poglede zasniva na tezi o "hiljadugodisnjoj" vitalnosti jednoga naroda - paralelno sa jednim ljudskim orgtanizmom i njegovim vijekom - ipak recimo da je moguce kako smo prezivjeli i preveliki ZAMOR MATERIJALA. Vrijedi upozorenje i vec pominjanog istoricara Ekmecica da samo "narod koji pravi djecu planira buducnost i ima je".

(U narednom broju: Moguca rjesenja)