list srpske pravoslavne eparhije kanadske
 
Bogoslovlje
 
Kaj se, covece, zbog svojih sagresenja svaki dan i placi zbog njih dan i noc
 

"Sagresio sam" (Predsednik Klinton pred okupljenim verskim predstavnicima)

"Sagrijesih Gospodu" (Car David pred prorokom Natanom)

 
  Ovih dana svetska javnost se zgrazava, sablaznjava i zabavlja grehom koji je ucinio predsednik najmocnije drzave na svetu - Viljem Dzeferson Klinton.

  Prema londonskom Tajmsu, Klintonova propast ce uslediti zato sto pred nacijom nije izrazio zaljenje zbog ucinjenog greha. To je pokusao na Usekovanje, ali bezuspesno.

  U Svetom pismu imamo slican primer: Car David (1010-970 p.n.e.), koji je takodje bio mocni vladalac i ujedinitelj plemena izrailjskog naroda, sagresio je dok je bio na vlasti. Ali se pokajao.

  U prvoj molitvi Cina svete tajne ispovesti i pokajanja, molimo se Bogu Spasitelju nasem "da nam daruje oprostaj nasih grehova, kao sto ih je darovao caru Davidu, koji se pokajao za grehe svoje".

  Car David je jednim grehom, od deset Bozjih zapovesti, pet prekrsio: Bog salje proroka Natana Davidu, da ga podseti na ucinjeni greh i u njemu izazove pokajnicko raspolozenje. Da bi ga pobudio na samosavladavanje, prorok Natan je ispricao caru Davidu pricu koja je po sadrzajnosti ravna Hristovim novozavetnim pricama:

"U jednom gradu bijahu dva covjeka, jedan bogat a jedan siromah. Bogati imase ovaca i goveda vrlo mnogo; A siromah nemase nista do jednu malu ovcicu, koju bjese kupio, i hranjase je, te odraste uza nj i uz djecu njegovu, i jedjase od njegova zalogaja, i iz njegove case pijase, i na krilu mu spavase, i bijase mu kao kci. A dodje putnik k bogatome covjeku, a njemu bi zao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi putniku koji dodje k njemu; nego uze ovcu onoga siromaha, i zgotovi je covjeku koji dodje k njemu. Tada se David vrlo razgnjevi na onoga covjeka (bogatoga), i rece Natanu: tako bio ziv Gospod, zasluzio je smrt onaj koji je to ucinio. I ovcu neka plati ucetvoro, sto je to ucinio i nije mu zao bilo. Tada rece natan Davidu: TI SI TAJ COVJEK... ".

  Jer je car David zapovedio svome vojskovodji da postavi slugu mu Uriju Hetejina na opasno mesto da ovaj pogine, kako bi mu preoteo zenu, Vitsaveju. Kad je saslusao pricu, car David je mislio da je u pitanju zaista bila kradja ovce. Kao vrhovni sudija u jevrejskom narodu znao je Zakon Mojsijev, koji kaze: "Ako ko ukrade... ovcu ili kozu; cetiri ovce ili koze da vrati za jednu... ". Zato David i odgovara: "I ovcu neka plati ucetvoro". Zato je i Zakhej rekao Hristu: "...Gospode, ako sam koga zakinuo, vraticu cetvorostruko... ". Tako ce i car David cetvorostruko platiti svoj greh sa Vitsavejom, jer ce mu umreti cetvorica sinova: sin sa Vitsavejom, Amnon, Avesalom i Adonija. Ali car David nece umreti, "jer Bog ne zeli smrti gresnika, nego da se pokaje i zivi... ".

  Patnja u svetu i greh pojedinaca su u uzrocno-posledicnoj vezi. Jer greh ima dvostruko negativno dejstvo: odvaja coveka od Boga i nanosi zlo svetu u kome gresnik zivi. Prvi uzrok otklanja se pokajanjem, ali drugi ostaje. Zato car David ostavlja presto koga nije dostojan i silazi medju sluge svoje, pokajnicki obucen, da iskaje svoje licne grehove. Tako je nastao jedan od najlepsih pokajnickih psalama, koji se tri puta cita u jednom krugu dnevnih bogosluzenja: psalam 50:

"Kaj se, ne ostavljaj bez paznje i najmanje sagresenje, jer ako ne budes obracao paznju na male grehe - onda ces zanemariti i velike. Kaj se zbog najmanjih i naizgled beznacajnih sagresenja; jer ako narusis samo jednu malu zapovest - onda ces zanemariti i velike. Kaj se zbog najmanjih i naizgled beznacajnih sagresenja; jer ako narusis samo jednu malu zapovest - onda ces se tesko uzdrzati da ne narusis i druge - velike. Ne govori: nije to nista, i to je sitnica, vec se cuvaj svake nepotrebne reci, cak i jedva primetne rdjave pomisli, jer i o praznoj reci treba da das odgovor u dan Suda, kako je rekao Sam Gospod... ".

  Kao sto se molimo u toku posta u crkvenoj pesmi sredom i petkom: "Duso moja, koja postis ne jeduci, a nisi se ocistila od strasti, uzalud se radujes nejelu; ako te ono ne popravi, Bog ce na tebe kao lazljivicu omrznuti, pa ces se izjednaciti sa zlim duhovima koji nigda ne jedu. Nemoj uciniti da post bude zaludan jednako greseci, nego budi nepokolebljiv prema zeljama nevaljalim, u misli stojeci pred raspetim Spasom, i zajedno se raspinjuci s Onim koji je postradao tebe radi; vici k Njemu: pomiluj me, Gospode, kad dodjes u carstvo svoje... ".

  Ili, kako to poetski-raspevano kaze Sv. Simeon Novi Bogoslov, u molitvi pre svetog pricesca: "I rane moje vidis, ali i veru znas, i volju vidis i uzdisaje cujes; ne moze se zatajiti od Tebe, Boze moj, Tvorce moj, Izbavitelju moj, ni kaplja suze, ni deo od kaplje: sto jos nisam ucinio, vide Tvoje oci, a u knjizi je Tvojoj zapisano i sto jos nije ucinjeno... ".

  Za one koji su zbog licnih grehova bili privremeno odvojeni od zajednice, Crkva je u prvim vekovima hriscanstva imala cetiri pokajnicka stepena. Prvi stepen bili su takozvani molioci. Oni su stajali na ulazu u sveti hram i molili one koji su bili udostojeni da udju u hram, da se mole za njih. Drugi stepen bili su slusaoci: smeli su da stoje u tremu hrama sa onima koji se spremaju da postanu hriscani, u tremu i da saslusaju citanje Svetog Pisma i propovedi, a onda su morali da napuste dom Bozji. Treci stepen su bili oni koji padaju na zemlju, jer su mogli da slusaju celu liturgiju, ali klececi, na kolenima. Cetvrti stepen bili su oni koji stoje sa ostalima. Mogli su da prisustvuju celoj liturgiji ali nisu smeli da prinose zrtve i da imaju udela u tajni evharistije.

  Zasto Crkva toliko insistira na pokajanju? Koje su to koristi iskrenog pokajanja kroz svetu tajnu ispovesti?

1. PREPORODJAJ U NOVOGA COVEKA.

Bog je preko proroka ovako naredio: "Odbacite od sebe sva bezakonja koja ciniste i nacinite sebi novo srce i nov duh; i zasto da mrete? ... Jer mi nije mila smrt onoga koji mre, govori Gospod; obratite se, dakle, i budite zivi... ".

2. PRIBLIZAVANJE BOGU.

Apostol Jakov savetuje hriscanima: "Priblizite se Bogu, i On ce se pribliziti k vama... ".

3. SPASENJE.

Preko priblizavanja Bogu i zajednice s Njim, ide se pravednosti i svetosti, a time i spasenju. Jer, "svi sagrijesise i izgubise slavu Bozju i opravdace se za badava blagodacu njegovon, otkupom Isusa Hrista, kojega postavi Bog da pokaze svoju pravdu oprostenjem predjasnjih grijeha... ".

4. STICANJE CASTI DOBROG IMENA.

Prava cast za coveka ne sastoji se u spoljasnjim preimucstvima (bogatstvu, visokom polozaju, obrazovanosti) nego u moralnoj sili i dostojanstvu. Casniji je jedan prost, ali u svemu ispravan hriscanin od svih velmoza bez hriscanskih vrlina: "Bolje je dobro ime, nego veliko bogatstvo... " - kaze premudri Solomon. "Bolje bi mi bilo umrijeti nego da ko moju pohvalu unisti... " - kaze apostol Pavle.

5. BLAGOTVORNO DEJSTVO NA ZDRAVLJE.

Svaki greh je atentat na Boga - kaze vladika Nikolaj. I ne samo na Boga vec i na samog sebe. Dusa ociscena od greha i ubeljena pokajanjem, odise miomirisom. A na taj nacin se uspostavlja ravnoteza tela i duse u svakom coveku.

6. PORODICNA SRECA.

Prema Bogovidcu Mojsiju, Bog "pohodi grijehe otacke na sinovima i unucima do treceg i cetvrtog koljena... ". Prave hriscanske porodice, u kojima je medjusobni odnos regulisan ljubavlju i postovanjem jednih prema drugima, odisu tajanstvenim mirom i stabilnoscu, neophodnim za zivot te male celije svakog drustva.

  Zato nam drugo ne preostaje vec "spoznajmo bezakonje svoje i drzimo greh svoj pred sobom... ". Sledimo pokajnicki primer cara Davida i kajmo se za svoje grehe! Posle pokajanja i osecanja gresnosti, doci ce osecanje spremnosti da se pokajani greh odstrada. Car David se molio "da ga Gospod pokropi isopom... " da bi se oprao od bezakonja svoga. Jer nije bilo dragocenije i lekovitije tecnosti u njegovo vreme. Mi danas imamo primer Gospoda Isusa Hrista, koji je recju isceljivao, ali se iz ljubavi svoje rukom dotakao gubavog coveka i izlecio ga. Imamo i sredstvo dragocenije od isopa, krv i telo Hristovo. Jer "znamo da smo Hram Bozji, i da Duh Bozji zivi u nama... ", "da smo skupom cenom placeni... ". Zato treba "da se drzimo Gospoda, da bismo bili jedno sa Gospodom... ". Citajmo psalme Davidove, eda bi nas oni pobudili na pokajanje, te da spasemo duse svoje.

  Jer ce doci "gospodar u vinograd da trazi roda na smokvi. Ako ne nadje, ove godine ce mozda narediti sluzisvome da je posece, zemlji da ne smeta... ".

Zato, pokajmo se dok je vremena, da ne bismo "svi izginuli... ".

protojerej Milos Milovanovic

 
Copyright © 1998 by
Serbian Orthodox Diocese of Canada
Sugestije mozete slati na: vladika@istocnik.com