| Ovih dana svetska
javnost se zgrazava, sablaznjava i zabavlja
grehom koji je ucinio predsednik najmocnije
drzave na svetu - Viljem Dzeferson Klinton. Prema londonskom
Tajmsu, Klintonova propast ce uslediti zato sto
pred nacijom nije izrazio zaljenje zbog ucinjenog
greha. To je pokusao na Usekovanje, ali
bezuspesno.
U Svetom pismu
imamo slican primer: Car David (1010-970 p.n.e.),
koji je takodje bio mocni vladalac i ujedinitelj
plemena izrailjskog naroda, sagresio je dok je
bio na vlasti. Ali se pokajao.
U prvoj molitvi
Cina svete tajne ispovesti i pokajanja, molimo se
Bogu Spasitelju nasem "da nam daruje
oprostaj nasih grehova, kao sto ih je darovao
caru Davidu, koji se pokajao za grehe svoje".
Car David je
jednim grehom, od deset Bozjih zapovesti, pet
prekrsio: Bog salje proroka Natana Davidu, da ga
podseti na ucinjeni greh i u njemu izazove
pokajnicko raspolozenje. Da bi ga pobudio na
samosavladavanje, prorok Natan je ispricao caru
Davidu pricu koja je po sadrzajnosti ravna
Hristovim novozavetnim pricama:
"U
jednom gradu bijahu dva covjeka, jedan bogat
a jedan siromah. Bogati imase ovaca i goveda
vrlo mnogo; A siromah nemase nista do jednu
malu ovcicu, koju bjese kupio, i hranjase je,
te odraste uza nj i uz djecu njegovu, i
jedjase od njegova zalogaja, i iz njegove
case pijase, i na krilu mu spavase, i bijase
mu kao kci. A dodje putnik k bogatome
covjeku, a njemu bi zao uzeti od svojih ovaca
ili goveda da zgotovi putniku koji dodje k
njemu; nego uze ovcu onoga siromaha, i
zgotovi je covjeku koji dodje k njemu. Tada
se David vrlo razgnjevi na onoga covjeka
(bogatoga), i rece Natanu: tako bio ziv
Gospod, zasluzio je smrt onaj koji je to
ucinio. I ovcu neka plati ucetvoro, sto je to
ucinio i nije mu zao bilo. Tada rece natan
Davidu: TI SI TAJ COVJEK... ".
Jer je car David
zapovedio svome vojskovodji da postavi slugu mu
Uriju Hetejina na opasno mesto da ovaj pogine,
kako bi mu preoteo zenu, Vitsaveju. Kad je
saslusao pricu, car David je mislio da je u
pitanju zaista bila kradja ovce. Kao vrhovni
sudija u jevrejskom narodu znao je Zakon
Mojsijev, koji kaze: "Ako ko ukrade...
ovcu ili kozu; cetiri ovce ili koze da vrati za
jednu... ". Zato David i odgovara:
"I ovcu neka plati ucetvoro". Zato je
i Zakhej rekao Hristu: "...Gospode, ako
sam koga zakinuo, vraticu cetvorostruko... ". Tako ce
i car David cetvorostruko platiti svoj greh sa
Vitsavejom, jer ce mu umreti cetvorica sinova:
sin sa Vitsavejom, Amnon, Avesalom i Adonija. Ali
car David nece umreti, "jer Bog ne zeli
smrti gresnika, nego da se pokaje i zivi... ".
Patnja u svetu i
greh pojedinaca su u uzrocno-posledicnoj vezi.
Jer greh ima dvostruko negativno dejstvo: odvaja
coveka od Boga i nanosi zlo svetu u kome gresnik
zivi. Prvi uzrok otklanja se pokajanjem, ali
drugi ostaje. Zato car David ostavlja presto koga
nije dostojan i silazi medju sluge svoje,
pokajnicki obucen, da iskaje svoje licne grehove.
Tako je nastao jedan od najlepsih pokajnickih
psalama, koji se tri puta cita u jednom krugu
dnevnih bogosluzenja: psalam 50:
"Kaj
se, ne ostavljaj bez paznje i najmanje
sagresenje, jer ako ne budes obracao paznju
na male grehe - onda ces zanemariti i velike.
Kaj se zbog najmanjih i naizgled beznacajnih
sagresenja; jer ako narusis samo jednu malu
zapovest - onda ces zanemariti i velike. Kaj
se zbog najmanjih i naizgled beznacajnih
sagresenja; jer ako narusis samo jednu malu
zapovest - onda ces se tesko uzdrzati da ne
narusis i druge - velike. Ne govori: nije to
nista, i to je sitnica, vec se cuvaj svake
nepotrebne reci, cak i jedva primetne rdjave
pomisli, jer i o praznoj reci treba da das
odgovor u dan Suda, kako je rekao Sam
Gospod... ".
Kao sto se molimo
u toku posta u crkvenoj pesmi sredom i petkom:
"Duso moja, koja postis ne
jeduci, a nisi se ocistila od strasti, uzalud se
radujes nejelu; ako te ono ne popravi, Bog ce na
tebe kao lazljivicu omrznuti, pa ces se
izjednaciti sa zlim duhovima koji nigda ne jedu.
Nemoj uciniti da post bude zaludan jednako
greseci, nego budi nepokolebljiv prema zeljama
nevaljalim, u misli stojeci pred raspetim Spasom,
i zajedno se raspinjuci s Onim koji je postradao
tebe radi; vici k Njemu: pomiluj me, Gospode, kad
dodjes u carstvo svoje... ".
Ili, kako to
poetski-raspevano kaze Sv. Simeon Novi Bogoslov,
u molitvi pre svetog pricesca: "I rane moje
vidis, ali i veru znas, i volju vidis i uzdisaje
cujes; ne moze se zatajiti od Tebe, Boze moj,
Tvorce moj, Izbavitelju moj, ni kaplja suze, ni
deo od kaplje: sto jos nisam ucinio, vide Tvoje
oci, a u knjizi je Tvojoj zapisano i sto jos nije
ucinjeno... ".
Za one koji su
zbog licnih grehova bili privremeno odvojeni od
zajednice, Crkva je u prvim vekovima hriscanstva
imala cetiri pokajnicka stepena. Prvi stepen bili
su takozvani molioci. Oni su stajali na ulazu u
sveti hram i molili one koji su bili udostojeni
da udju u hram, da se mole za njih. Drugi stepen
bili su slusaoci: smeli su da stoje u tremu hrama
sa onima koji se spremaju da postanu hriscani, u
tremu i da saslusaju citanje Svetog Pisma i
propovedi, a onda su morali da napuste dom Bozji.
Treci stepen su bili oni koji padaju na zemlju,
jer su mogli da slusaju celu liturgiju, ali
klececi, na kolenima. Cetvrti stepen bili su oni
koji stoje sa ostalima. Mogli su da prisustvuju
celoj liturgiji ali nisu smeli da prinose zrtve i
da imaju udela u tajni evharistije.
Zasto Crkva
toliko insistira na pokajanju? Koje su to koristi
iskrenog pokajanja kroz svetu tajnu ispovesti?
1.
PREPORODJAJ U NOVOGA COVEKA.
Bog
je preko proroka ovako naredio: "Odbacite od
sebe sva bezakonja koja ciniste i nacinite
sebi novo srce i nov duh; i zasto da mrete?
... Jer mi nije mila smrt onoga koji mre,
govori Gospod; obratite se, dakle, i budite
zivi... ".
2.
PRIBLIZAVANJE BOGU.
Apostol
Jakov savetuje hriscanima: "Priblizite
se Bogu, i On ce se pribliziti k vama... ".
3.
SPASENJE.
Preko
priblizavanja Bogu i zajednice s Njim, ide se
pravednosti i svetosti, a time i spasenju.
Jer, "svi
sagrijesise i izgubise slavu Bozju i
opravdace se za badava blagodacu njegovon,
otkupom Isusa Hrista, kojega postavi Bog da
pokaze svoju pravdu oprostenjem predjasnjih
grijeha... ".
4.
STICANJE CASTI DOBROG IMENA.
Prava
cast za coveka ne sastoji se u spoljasnjim
preimucstvima (bogatstvu, visokom polozaju,
obrazovanosti) nego u moralnoj sili i
dostojanstvu. Casniji je jedan prost, ali u
svemu ispravan hriscanin od svih velmoza bez
hriscanskih vrlina: "Bolje je
dobro ime, nego veliko bogatstvo... " -
kaze premudri Solomon. "Bolje bi mi
bilo umrijeti nego da ko moju pohvalu
unisti... " -
kaze apostol Pavle.
5.
BLAGOTVORNO DEJSTVO NA ZDRAVLJE.
Svaki
greh je atentat na Boga - kaze vladika
Nikolaj. I ne samo na Boga vec i na samog
sebe. Dusa ociscena od greha i ubeljena
pokajanjem, odise miomirisom. A na taj nacin
se uspostavlja ravnoteza tela i duse u svakom
coveku.
6.
PORODICNA SRECA.
Prema
Bogovidcu Mojsiju, Bog "pohodi
grijehe otacke na sinovima i unucima do
treceg i cetvrtog koljena... ".
Prave hriscanske porodice, u kojima je
medjusobni odnos regulisan ljubavlju i
postovanjem jednih prema drugima, odisu
tajanstvenim mirom i stabilnoscu, neophodnim
za zivot te male celije svakog drustva.
Zato nam drugo ne
preostaje vec "spoznajmo
bezakonje svoje i drzimo greh svoj pred sobom... ". Sledimo
pokajnicki primer cara Davida i kajmo se za svoje
grehe! Posle pokajanja i osecanja gresnosti, doci
ce osecanje spremnosti da se pokajani greh
odstrada. Car David se molio "da ga Gospod
pokropi isopom... " da bi
se oprao od bezakonja svoga. Jer nije bilo
dragocenije i lekovitije tecnosti u njegovo
vreme. Mi danas imamo primer Gospoda Isusa
Hrista, koji je recju isceljivao, ali se iz
ljubavi svoje rukom dotakao gubavog coveka i
izlecio ga. Imamo i sredstvo dragocenije od
isopa, krv i telo Hristovo. Jer "znamo da smo
Hram Bozji, i da Duh Bozji zivi u nama... ", "da smo skupom
cenom placeni... ". Zato
treba "da se drzimo Gospoda, da bismo
bili jedno sa Gospodom... ". Citajmo
psalme Davidove, eda bi nas oni pobudili na
pokajanje, te da spasemo duse svoje.
Jer ce doci
"gospodar u vinograd da trazi
roda na smokvi. Ako ne nadje, ove godine ce mozda
narediti sluzisvome da je posece, zemlji da ne
smeta... ".
Zato,
pokajmo se dok je vremena, da ne bismo
"svi izginuli... ".
protojerej
Milos Milovanovic
|