Ovo nase doba
karakterise se kao atomsko doba; doba podjele
atoma. Mislim da cemo se svi sloziti da ni jedno
doba prije ovoga nije obilovalo sa tolikim
naucnim dostignucima, u svim mogucim poljima.
Sa tugom
priznajemo: dok nauka napreduje sve krupnijim
koracima, nas moral, vijekovima priznate
tradicije i obicaji, i sve sto smo nekad za sveto
drzali, na nase oci se srozava, rusi se i
raspada. Djeca ustaju na svoje roditelje, djaci
prkose svojim uciteljima i vaspitacima. Nedavno
su nas svi televizijski kanali izbombardovali
vijescu o onom trinaestogodisnjem uceniku u
Americi koji je, uz pomoc dva svoja naoruzana
vrsnjaka, izresetao nekoliko svojih kolega i
jednu od uciteljica u skoli koju je pohadjao. Ovo
i nije jedini slucaj. Bas toj televiziji
zahvaljujuci, saznajemo i za druge slicne
slucajeve i ispade.
Da li odgovornost
za ovako agresivno ponasanje ovih mladih osoba
treba traziti iskljucivo u njima? Ne mislim.
Plasim se da se sa podjelom atoma nije desila i
podjela ljudske licnosti. Prosjecan covjek
Kanadjanin (pa i sve nas dosljake ukljucujem
ovdje) reci ce za sebe da je hriscanin, moralno i
duhovno nezavisna i stabilna jedinka. On, u
teoriji, postuje tudjina, njegovu cast,
reputaciju i imovinu. U stvarnosti, moderni
covjek je okorjeli materijalista. On vjeruje samo
u ono sto je materijalno. Kad mu se interesi
dovedu u pitanje, on zna da se pokaze
agresivnijim od najljuce zvijeri. Ukratko:
danasnji covjek je sve manje uravnotezen i
stabilan a sve vise dvolican.
Odnosi izmedju
ucitelja i ucenika su se preko noci drasticno
izmjenili. U mnogo slucajeva, student se, s
pravom, osjeca samo kao jedan broj u kompjuteru.
I bez obzira na svu savrsenost danasnjih
kompjutera, oni su i dalje bezivotne i bezdusne
masine. Sto je jos bitnije, ucitelji vise nisu
filosofi. Nije im dozvoljeno da slobodno
razmisljaju i da se ponasaju po licnom
nahodjenju. U danasnjim ucionicama su rijetki
ucitelji koji vide dalje i sire od pravila nauke
i potvrdjenih hemijskih reakcija. Da ne govorimo
o onima koji u laboratorijskim analizama vide
Primarni uzrok, savrsenstvo Bozje.
Koncept o
Nepokrenutom Pokretacu, koji je Aristotel
razradio, polako blijedi iz skolskih programa.
Cinjenica da se u vecini skola jos uvijek izucava
Darvinova teorija evolucije samo potvrdjuje ovo.
Dusevne bolnice su prepune mladih ljudi.
Statistike ovo narocito istic za skandinavske
zemlj Da li je samo koincidencija to so su ove
zemlje prednjacile u legalizaciji droge i
pornografije svake vrste?
Pretpostavimo, za
trenutak, sta bi se dogodilo kada bi Hristos usao
u jednu od ovih institucija i vidio taj mladi
svijet kako lezi bespomocno. Mozda bi rijeci koje
bi im uputio bile: "Ne bojte se,
djeco, oprastaju vam se grijesi". Dakle,
iste rijeci koje je Gospod izrekao uzetome:
"Ne boj se, cedo, oprastaju ti se
grijesi tvoji" (Mt. 9,
2).
Iz ove, kao i iz
mnogih, slicnih prica jevandjelskih treba da
uvidimo, da mi, ustvari, pocinjemo od pogresnog
kraja. Mi pokusavamo da lijecimo simptome a ne
zarazu. Mnogi roditelji dozvoljavaju djeci
samounistenje kroz nemoral, drogu, alkohol.
Tutkanjem novca u njihove dzepove potpomazu
njihov pad. A da ne govorimo o ubitacnom uticaju
primjera njihovog sopstvenog nemoralnog zivota.
Posto ih upropaste, onda ih predaju u ruke
strucnjacima i institucijama na dalju brigu. To
bi se moglo uporediti sa bastovanom koji bi se sa
njeznoscu brinuo o liscu na drvetu a u isto
vrijeme dozvoljavao crvima da zive u njegovom
stablu i korijenju.
Dio mladog
svijeta je danas moralno i duhovno obolio.
Njihova bolest zahtijeva moralno i duhovno
lijecenje koje se moze dobiti iskljucivo od
Ljekara dusa, Gospoda Isusa Hrista. Sv. Jovan
Zlatousti pise: "Vecina fizickih
oboljenja je prouzrokovana gresnim i raspusnim
nacinom zivota." Neophodan
je, dakle, dinamican susret sa Gospodom. On ce
uputiti savremenog mladog covjeka na pravi put.
Hristos nas, kroz Jevandjelje i Crkvu svoju, sve
zove na taj susret. Kod njega nema radnog
vremena: u svako doba dobro se doslo. On je
uvijek spreman da nas primi i grijehe nam
oprosti.
protonamjesnik
Ljubomir Rajic
|
