|
Sa ovim brojem "Istocnika" stize nam i
jesen; i pomalo zapostavljena briga o skolovanju nase
djece izranja i namece nam se svojom aktuelnoscu.
Zelja mi je da
najzabaceniju misao, o duhovnom uzrastanju nase djece,
nekako povratim u vas duhovni vidokrug, dragi citaoci
"Istocnika".
Mi smo jedinstveni po
mnogo cemu, pa i po tome da smo duhovno uzgajanje i
podizanje narastaja prepustili slucaju pukom. Sadasnja
tuzna slika, duboka tama i bezizlaz u kojem nam se nacija
nasla, plod je te nase nebrige glupave. Zar nam treba
gore istine da mi, kao narod, nismo u stanju da rodimo,
da stvorimo, da isklesemo jednog jedinog da nas iz ovog
beznadja povede.
"Kao sto kosuta trazi
potoke, tako dusa moja trazi tebe, Boze! Zedna je dusa
moja Boga, Boga zivoga, kad cu doci i pokazati se licu
Bozijemu" (Ps. 42, 1-2), uzvikuje
David. Svaka dusa ljudska, sto na ovoj planeti djetinjim
placom zaplace, zedjuje za Bogom. Svaka dusa ljudska
trazi Boga. Ako je otac umoran i nervozan, a majka
rastrgana i izmozdena, ako ni jedno ni drugo vremena ni
strpljenja za svoje dijete nemaju, da ga zagrle i pouce,
da mu vjeru otaca svojih pokazu i omile - a sta ce,
kukavni, da pokazu kad je ni sami nemaju - ako je sve
tako kako jeste, onda ce se naci neko ko ce na premnoga
pitanja radoznalog djeteta odgovore dati. Samo, kakvi ce
ti odgovori biti, i kuda ce to dijete povesti, drugo je
pitanje. Ako ti djetinju dusu ne popunis sadrzajem tvoje
vjere; ako u tu cistu tablu djetinje duse ne uslikas
svoga Boga, uslikace neko svoga, pa makar i demonskog.
Nase crkveno stanje,
ovdje, jos uvijek nije kakvo ce jednom biti, ako Bog da;
mnogo toga ima da se uradi. Ali, ipak, pri svakoj crkvi
organizovana je kakva-takva nastava vjeronauke. Cak da ni
toga nije, imamo crkve, sluzbe Bozje, svestenike. Dodjite
u crkve svoje, na svete Liturgije, dovedite djecu svoju,
okadite ih vjerom otackom. Nadjite vremena i zrtve za
njih, vjerujte, vratice vam se stostrukim dobrom.
urednik,
prota Vasilije Tomic
|
